[ Tanjug, objavila B.B. ]

SKRIVANJE PROŠLOSTI

Analize o vezi Svarovskih i nacista samo u kraćoj verziji

Austrijski koncern Svarovski bori se da savlada, ali i prikrije svoje veze sa nacističkom prošlošću, koja je, prema analizama istoričara Ditera Štifela neupitna. Njegove analize o prošlosti kompanije u dva navrata su nestale, a odobreno je objavljivanje samo kraće verzije.

Vodeće ličnosti porodice Svarovski su imali tijesne veze sa nacističkim režimom, što čini teškim kompaniji da se suoči sa svojom prošlošću, jer se plaši posljedica.

Neposredno pred "Anšlus" Austrije Trećem rajhu, 21.februara 1938. godine marširalo je 500 ljudi kroz Vatens, gdje se nalazi sjedište koncerna, a među učesnicima marša bili su i dva člana porodice Svarovski, Vilhelm i Fridrih.

Marš bakljama završen je sa "Zig hajl", "Hajl Hitler", proizilazi iz rada istoričara Štifela koji je objavljen u jednom stručnom časopisu.

Ovaj članak je kraća verzija dvije knjige, koje je Štifel proteklih godina pisao o porodici Svarovski.

Obije knjige su se bavile ulogom kompanije i vlasnika tokom nacističkog doba. Knjige do danas ne smeju da se objave, jer ih je koncern sklonio, iako je preduzeće dalo u nalog Štifelu da izradi analizu prošlosti.

"Želimo proaktivno da se ophodimo našom istorijom", rekao je ranije Markus Langes-Svarovski, jedan od najuticajnijih članova porodice.

Kamen temeljac za današnje preduzeće postavljeno je u Gabloncu, krajem 19. vijeka, u mjestu koje je bilo svjetski poznato po proizvodnji perli od stakla. Danijel Svarovski je 1891. razvio jednu mašinu za brušenje stakla, koje je omogućilo industrijski proizvodnju nakita od stakla.

Jedan jevrejski trgovac iz Pariza, Arman Kosman, koji je sve finansirao, Danijel Svarovski i još jedan treći vlasnik, osnovali su preduzeće koje je danas poznato širom svijeta. Ubrzo se sele u Vatens, gdje je kompanija počela da proizvodi povoljno nakit za šire mase.

Budućnost kompanije, pored osnivača, obelježili su njegovi sinovi Vilhelm, Fridrih i Alfred, koji su bili prvi kod marša baklji. Oni su upravljali kompanijom u nacističko doba.

Na tamnu prošlost Svarovski porodice ukazao je i istoričar Horst Šrajber još sredinom 1990-tih, člankom o ekonomskoj i socijalnoj istoriji pokrajine Tirol. U njoj je naveo da je porodica Svarovski, već prije "Anšlusa", dok je NSDAP u Austriji još bila zabranjena, imala svoje zasluge za nacizam.

Kao dokaz naveo je podatak da su najvažniji članovi porodice Svarovski nakon "Anšlusa" dobili članske kartice iz bloka "ilegalnih", koje su dobijali samo oni koji su se zalagali za stranku, dok je bila zabranjena.

Šrajber je bio taj koji je prvi pisao o učešću Svarovskih u maršu baklji, te je rasvijetlio da je Alfred Svarovski između 1943. i 1945.vodio Privrednu komoru za okrug "Tirol-Forarlberg".

Iako to nije politička funkcija jasno je da je Alfred bio suodgovoran za organizaciju vojne industrije.

Šrajber je ukazao i da rajhskomesar Jozef Brikel hvalio kompaniju Svarovski što je još prije "Anšlusa", vođena "jasno nacistički".

Zbog ovih optužbi porodica Svarovski je dala u nalog analizu prošlostu od strane istoričara Štifela.

On je najpre napisao biografiju osnivača kompanije Danijela Svarovskog, u kojoj je tretirao i vrijeme nacizma, ali to djelo naišlo je na otpor kod nalogodavaca.

Sa Štifelom je dogovoreno da napiše drugu knjigu, koja se bavila samo nacističkim vremenom i otporom porodice Svarovski.

Ta knjiga je odštampana, ali je svih 500 prvih primjeraka nestalo u arhivi Vatensa, poslije novog otpora pojedinih vlasnika kompanije.

Štifel kaže da kompleksna porodična struktura iza firme ne zna tačno ko je imao primjedbe.

Pojedini članovi porodice strahuju da bi objavljivanje podataka o nacističkoj prošlosti kompanije moglo nanijeti štetu, posebno u SAD, jednom od glavnih tržišta.

Inače, kada su dali u nalog analizu prošlosti, porodica Svarovski nije sporazumom ušla u obavezu i da je objavi.

Štifelu je odobreno samo da napiše članak za stručni časopis, što je sada i uradio.

On je u svom članku ukazao da su članovi porodice imali različita mišljenja o nacizmu.

Vilhelm i Fridrih su pristupili NSDAP još 1933, što istoričar Oiliver Ratkolb smatra "neuobičajeno" ranim pristupom, koji pokazuje da su vjerovali uz ideologiju.

Štifel je pisao i o prisilnim radnicima u koncernu Svarovski, ukazujući da je 1944. svaki šesti do sedmi radnik bio prisilni radnik, pri čemu je 124 bilo iz zapadne Evrope.

Kompanija je, poslije rata, prošla tipičnu austrijsku priču i Danijel, Fridrih, Vilhelm su tražili izuzeće od predsednika Austrije, od zakona o zabrani koji je onemogućavao da osobe koje su između 1933.i 1945. bili članovi NSDAP, SS-a ili drugih nacističkih organizacija, vode firme. Tim zakonom bilo je zaprijećeno i oduzimanje imovine.

Oni su pisali da su u nacističku stranku navodno ušli samo iz ekonomskih razloga i da su izbjegavali konflikt sa tadašnjim vlastima, što su mnogi Austrijanci tvrdili nakon Drugog svjetskog rata.

Zahtjev predsjedniku podržala je Narodna partija Austrije (OVP), zahvaljujući kojoj je predsjednik porodicu Svarovski skinuo sa liste "zabranjenih", uz obrazloželjenje da je kompanija važna za privredu, nudi radna mjesta i da je potrebna.

Tokom nacističkog doba je kompanija Svarovski najprije imala teškoće, jer su nakon "Anšlusa", SAD uvela visoke carine na njihove proizvode.

Međutim nacističko ministarstvo privrede je podsticalo izvoz, a nakon početka rata i kompletnim zastojem izvora, kompanija postaje veliki proizvođač za Vermaht praveći do kraja rata 180.000 dvogleda.

Štifel, međutim, u analizi ukazuje i da porodica Svarovski nikada nije zaboravila na jevrejske suvlasnike.

Tako je odugovlačenjem postupka pokrenutog od vlasti angažovanjem advokata kompanije spriječila "arijanizaciju" suvlasničke strukture.