Vlatko Simunović

Petparačke priče

Divljaci ili junaci?

Otkad postoji parlamentarna demokratija postoje i tuče u parlamentu. Mi bi mogli bi legalizovati tuče izabranih predstavnika naroda u plenarnoj sali Skupštine Crne Gore. Dupla korist. Crnogorska demokratija u cijelom svijetu bi postala tema broj 1 a izbrani predstavnici naroda, suočeni s mogućnošću da dobiju po nosu , sigurno bi izgubili entuzijazam i izostale bi ružne slike, neukusna zalijetanja i čerupanja na koja nas navikavaju.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Nearitikulisani krici, zalijetanja, polivanja vodom, skupštinsko obezbjeđenje koje se čupa s nekakavim mulcom i na kraju ga iznose iz sale. Često se to viđa. Od Aljaske do Australije. Prosvijećen svijet to posmatra s gađenjem. Borbe pjetlova... Mi u Crnoj Gori treba da razmislimo možemo li poći korak dalje od svih. Da halalimo kavgadžijama ili se distanciramo i tretiramo ih kao Englezi huligane na tribinama fudbalskih stadiona - brisanjem iz sjećanja. Da ne bude nigdje ni slike ni traga od njihovih čerupanja. Toliko su zaslužili!

DRŽ`TE ME E GA UTUKOH!

Poruka koju šalju poslanici zaista je loša a mediji i društvene mreže gore. Maniri i živahne akcione priče rezervisane posljednjih nekoliko decenija za prostor uz aut liniju politike preseljeni su u centralnu arenu. Dva dana je naguravanje i džumbus sa Cetinja gdje su se prošlog četvrtka. u maniru neotesane palp fikšn priče, pohvatali za revere poslanici DPS-a i kolacije ZBCG, tema koja skandalizuje javnost. Jedni ih hvale, drugi žale...Svud im daju po gasu, rekle bi Podgoričanke.

Da imamo smisla za satiru, kao što ga nemamo, do danas se neko trebao sjetiti da imamo plodno tlo za nove i uzbudljive izmjene Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore. Ako treba, mogu i ja...

Predsjedavajućima, skupštinskom obezbjeđenju i poslanicima poslovnički bi trebalo zabraniti da sprečavaju fizičke obračune izabranih predstavnika naroda u plenarnoj sali. Neka se “junaci” do mile volje tuku. Mogao bi to biti način da među našim izabranicima splasne entuzijazam za društvenu igru Drž`te me e ga utukoh!

Ako odluče da ignorišu preventivu zakonopisca, imaćemo privlačne naslovnice dnevnih listova i dramatične, brze, jednostavne televizijske priče. Popucale arkade, rasječene usne, hematomi u reonu podočnjaka, polomljene nosne kosti...Zna to biti fotogenično, ostavlja utisak u narodu koji voli fizičku borbu. I svi učesnici krvavoga boja mogli bi profitirati.

WIN, WIN

Predstavnik naroda koji je kolegi nanio tjelesne ozljede, profitira jer bi birači na sljedećim parlamentarnim izborima znali ko su momci s kojima ne bi trebali imati nesuglasica. Predstavnik naroda koji je preutučen, profitira jer bi građani koji ga podržavaju znaju ko je spreman da žrtvuje tjelesmo zdravlje i sam život da bi ispunjavajuć svoj životni plan - tuču u plenarnoj sali Skupštine Crne Gore.

Brazil ima zastavu i na njoj piše Ordem e Progereso (portugalski Red i napredak). Na ulasku u tunel nesvojive tvrđave koja je dom Liverpula ispisano je This Is Anfield. Plenarna sala Skupštine Crne Gore mogla bi, da dobije natpis na dva pisma, na zvaničnom crnogorskom i svim jezicima koji su ovdje u službenoj upotrebi - Batina je iz raja izašla! Uslov je da makljažama predstavnika naroda damo pravo građanstva i ignorišemo inicijative da se učesnici hvatanja za džamadane ( u bjelopoljskoj Gornjoj mahali vole da kažu - kaljave vratove) isključuju sa sjednice, da ih se suspenduje ili kažnjava finansijski.

Naš prijedlog je crnohumorne naravi, ali viđali smo mi i luđe stvari. Sjetite se dosjetke da sve države imaju svoju mafiju ali crnogorska mafija ima svoju državu i na što je to izašlo.

Htjedoh reći, da ne prizivamo đavola...

INICIJATIVA

Predstavnici naroda kao akcioni heroji. Ljudi moji, to bi pomjerilo granice. To bi političare, ljude koji su po definiciji okretni birokrati i samozatajni insani, popularizovalo kao tvdokorne tabadžije, bastadure skrojene po liku nemilosrdnih sicilijanskih zlikovaca. Najizdržljiviji bi imali oreol heroja koji spašavaju našu stvar i koje neće metak. Gradovi iz kojih dolaze mogli bi njima da se ponose. Htjela bi ih romansa. Za uzvrat, izabrani predstavnici naroda bi trebali biti zaštitnički nastrojeni jedni prema drugima, odbrana nejači unutar svog tabora postala bi ultimativni element naše političke kulture. To bi homogenizovalo partrije i pokrete i ne bi bilo prebjega iz jednog tabora u drugi. Surovost, lojalnost...To je sve što bi se od njih trebalo očekivati. To bi otvorene liste koje sve češće pominju u kontekstu sveobuhvatne izborne reforme stavilo ad acta. Svima svoji zaštitnici i mirna Sicilija...Ne ta!

Makljažu bi stekla pravo građanstva a sjednice Skupštine Crne Gore mogle bi biti tematske. Jesenja zasijedanje - krimi trileri. Proljećno zasijedanje - fantastične avanture. Jake strasti i niske pobude. Sadržaj? Lišen suptilnosti bilo kakve vrste i promućurnosti. To bi bio jedini uslov.

Bespomoćnost institucija mora biti djevičanski čista. Što znači? Ako bi se đe kakav SDT ili šef Specijalnog policijskog odjeljenja pravio pametan, izabrani predstavnici naroda imali bi pravo da organizuju njegovo saslušanje u nadležnom skupštinskom odboru...Bio bi saslušavan po kriterijumima definisanim novim Pravilnikom o radu Skupštine Crne Gore. I njih bi bilo 13 na njega jednoga. Za početak...

Naravno, tuče u plenumu ne bi bile pokušaj da nasilje postane element lokalnog folklora. To bi trebalo da je način da mi u malenoj Crnoj Gori pomjerimo granice ukusa parlamentarne demokratije. Ako poguramo stvar onako kako to samo mi znamo, čitav civilizovani svijet možemo sa sobom povesti na nova, čudna mjesta, kakva on danas ne poznaje. Ne zaboravite: Batina je iz raja izašla!

Ako tuča u parlamantu dobije pravo građanstva, televizijska prava mogla bi se prodati za stotine miliona eura. Tevizijske kuće ne bi imale pravo prenosa, svaki zainteresovani građanin svijeta morao bi platiti pravo upotrebe aplikacije MN / Batina je iz raja izašla.
Ljudi cijene sve za što moraju izdvojiti novac. Kroz prenose parlamentarnih sesija garnirane tučama, plaćali bi i gledali in live, politika ni bila pristupačnija običnom čovjeku koji traži male stvari i goleme heroje.

Jezivi horor, poletne romanse, grubi kriminal, odvažne avanture...Svijet koji se jasno može sagledati. Sve bi to moglo biti stvarnost našeg parlamentarnog života. Uslov je da tuča postane sastavni dio igre. Naravno ne treba to da bude kovitlac surovosti. Batinjenje politika treba da tretira kao metod. Svaki poslanički klub imao bi narodnog predstavnika zaduženog da se mlati s ekipom iz tuđeg tabora. Takav istjerivač pravde trebao bi da ima poseban dodatak na platu i pravo na prijevremenu državnu penziju.

Postojala bi i nepisana pravila. Zašto nepisana? Nepisana pravila su tu da bi se o njima diskutovalo a svak zadržava pravo da ih tumači onako kako to u datom trenutku njemu odgovara.
Kad god neki od zakona usvojenih u parlamentu bude imao pravno dejstvo, politička grupacija koja se smatra za bilo što uskraćenom dejstvom duha tog zakona, mogla bi da pošalje nekoliko izabranih predstavnika naroda da “daju masanice” rivalskom klubu izabranih predstavnika naroda...

Vremenom bi razumni izabrani predstavnici naroda postali čist balast. Naravno i žene. U parlamentu bi imali samo tabadžije...

Eto teme za razmišljanje...Zato, dok smo na vrijeme, dajte da uredimo pravila igre Drž`te me e ga utukoh!.

Za početak, da se izjasnimo da li su ljudi koji nasilje vide kao način rješavanja međusobnih nesuglasica divljaci ili junaci.