Mina [ Objavio: O.Z. ]

FESTIVAL GLUMCA

"Gospodska krv" zatvorila takmičarski program

Takmičarski program Međunarodnog festivala glumca, na kojemu je izvedeno šest predstava u zvaničnoj konkurenciji, zatvorila je „Gospodska krv“ Nikšićkog pozorišta, nastala po tekstu iz 1958. godine komediografa Marka Kavaje, a u režiji glumca Slobodana Marunovića.

„Gospodska krv“ je predstava koja govori o nama, sada i ovdje, a Marunović razloge za njenu postavku, kako je naveo moderator okruglog stola Vanja Kovačević, pronalazi u aktuelnosti priče o moralnom posrnuću, licemjerstvu, lažnom moralu, skorojevićima, želji da u tuđim očima postanemo neko i nešto što nijesmo i ne možemo biti.

„Osim aktuelnosti, predstava nosi i element univerzalnosti, jer priča smještena u ovdašnji milje može biti pripovijest o bilo kome i bilo kada“, rekao je Kovačević i ocijenio da je“ publika na Festivalu vrlo dobro primila „Gospodsku krv“.

Riječ je o predstavi pisanoj u molijerovskom duhu, koja zabavlja i zasmijava, ali i postavlja pitanja kroz samo naizgled bezazlen smijeh.

Marunović je, govoreći o rediteljskoj postavci predstave koja je briljantna kritika, gramzivosti, pomodarstva i licemjerja, ukazao na glumačko umijeće ansambla tokom gradnje karaktera likova koje tumače i iskazao ogromno zadovoljstvo sa sinoćnom izvedbom „Gospodske krvi“, što je prepoznala i nikšićka publika i pozdravila aplauzima.

I imena likova u predstavi ne označavaju arhaičnost, već odslikavaju karaktere, pa je Šćepan Gornjanović u tumačenju glumca Dušana Kovačevića neko ko želi da po svaku cijenu bude gore na vrhu, ali to ne uspijeva, jer ga sputava gramzivost i sitnosopstvenička crta.

Glumac Kovačević predočio je da je kod njegovog lika pitanje da li su mu važnije pršute ili obraz.

„Tanka je granica, ali da bi pokazali tu dimenziju gramzivosti kvazi elitnog društva u tom vremenu koje je i dan danas, išli smo linijom da je njemu primarna životinjska želja za hranom, pozivajući se sa druge strane na etiku i moral, kao i svi ljudi koji su grešni, skloni raznim nečasnim radnjama kako tada, tako i danas“, rekao je Kovačević.

Glumac Nikola Vasiljević ili Krcun Rđaković koji za svoju tazbinu kaže da su „gospoda puklijeh peta“, objasnio je da lik koga tumači „krcka to bogatstvo malo po malo, nije se najeo kao čovjek, i misli da su bolje titule koji drugi imaju, mada na kraju shvati da je bitno ono što on ima i da treba spasiti obraz“.

Glumica Jelena Nenezić Rakočević, koja igra skorojevićku Krstinju ženu Šćepanovu, trudila se da, kako je kazala, predstavi taj sloj društva, a tokom procesa rada pitala se da li oni svjesno ili nesvjesno lažu.

„ Ako svjesno lažu da li to kasnije postaje dio njihovog karaktera i kako se nose sa tim“, zapitala je Nenezić Rakočević.

Za glumca Slavka Kalazića proces pripremanja predstave je vrlo značajan i poseban, dok svog Muletu Čiričića vidi „svuda oko nas“, jer je to čovjek koji ne može da se izbori sa sredinom, a prikazao ga je sa mnogo različitih aspekata uz vidnu suštinu.

I glumac Jovan Dabović, koji kao Serdarević u predstavi zavodi udatu ženu, smatra da su svi akteri „Gospodske krvi“ u istom košu, i na istom mjestu, i svi rade za svoje gore, niko za bolje, niko ne vidi perspektivu od ovih karaktera, iako oni to žele.

„ Naglašavanje časti, koje nema, je klasičan primjer sina bogatog oca“, rekao je Dabović.

Za glumca Stevana Vukovića njegov Pušelja je luda koja gleda iz prikrajka, o kojoj niko ništa ne kaže, o kojoj niko ne priča, a u stvari je upravo on taj koji sve njih vrti.

„Shvatio sam da je to čovjek koji je došao do svejednoće i ravnodušnosti, a opet sa druge strane je došao do nivoa da grebe za malo, grebe za cigar, zato što mu je svijest takva da neće nikada uhvatiti veliki zalogaj. To je ono što je mene nekako najviše frustriralo“, objasnio je Vuković.

Prema njegovim riječima, Pušelja živi od danas do sjutra, kao što živi i većina stanovništva.

Predstava „Gospodska krv“ je u scenografskom smislu, na kome je potpis Aleksandra Saše Vukotića, više nego slikovita, i nanizane pršute iznad glava aktera na sceni su s jedne strane znak crnogorske gladi i nemogućnosti da se najedemo, a sa druge statusni simbol koji na kraju ništa ne znači.

Međunarodni festival glumca u Nikšiću, u okviru koga su izvedene tri predstave iz Crne Gore i po jedna iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, biće svečano zatvoren u Nikšićkom pozorištu dodjelom nagrada za najbolja glumačka ostvarenja i koncertom Muzičke škole „Dara Čokorilo“.