MIRJANA MARSENIĆ VUJOVIĆ

Galerije pune samo na otvaranju izložbe

Mirjana Marsenić Vujović je uspješna crnogorska slikarka čije su slike i radovi bili izloženi u najvećim evropskim metropolama. Smatra da umjetnicima u našoj zemlji treba posvetiti veću pažnju, a sanja o tome da ne mora da radi drugi posao, već da za život zarađuje samo od četkice i platna.

Njene slike i umjetnički radovi govore o prirodi i odišu ljubavlju prema prirodi. Bogati su bojom i oživljavaju pred očima publike. U nekom do ranijih intervjua nazvala je to “velikim praskom” prvo njenim unutrašnjim, pa onda onim spoljašnjim.

Njena ljubav prema umjetnosti razvila se još u djetinjstvu, a izuzetni talenat doveo ju je do Pont Avena u Francuskoj gdje je završila dio specijalističkih studija i predstavila se francuskim ljubiteljima umjetnosti.

Žao joj je što crnogorska omladina nema naviku da posjećuje izložbe. Kaže da to treba mijenjati iz korijena i da matematika ne treba da bude i nije bitnija od likovne umjetnosti.  

Baviš se slikarstvom još od osnovne škole, šta te inspiriše i o čemu govore tvoje slike?

Od svoje devete godine sam odlučila da ću da se bavim umjetnošću, vjerovatno je to bio splet okolnosti i način odrastanja. Naime, svoje slobodno vrijeme sam provodila u dvoristu Teničke škole “Vukadin Vukadinović”  koje je bilo prepuno drveća, mali park, vrlo inspirativan. Stoga i na mojim djecijim crtežima dominatno mjesto zauzimaju šume, drveće, pejzaž.

Kako je zapisala umjetnica Natalija Đuranović u svom eseju Mape enformela, neke Mirjanine slike izgledaju kao da su slikane iz ptičje perspektive, izdvojeni oblici u crtežu sa nitima i porama se nekada prostiru do samih krajeva, a nekad u centar ili po cijeloj površini.Uz pozitivizam i poštovanje života i ekološku svijest, Mirjana kroz svoje radove ukazuje na trajnost i krhkost prirode i čovjeka.

U decembru si imala izložbu u Pragu. Kako je češka publika prihvatila tvoje radove?

Izložba u Pragu je organizovana u galerijiji Reunion u saradnji sa Gallery 106 iz Londona sa kojom imam višegodišnju uspješnu saradnju. Izložba je otvorena 6. decembra  do 20. decembra, međutim zbog velikog interesovanja ona je produžena do 30. decembra. Odziv publike je bio veliki kao i interesovanje za moje stvaralaštvo, što mene kao autora, obavezuje za daljim traganjem i iščitavanjem svog podsvjesnog pomoću umjetnosti.

Prag nije jedina evropska metropola u kojoj su ljubitelji umjetnosti mogli da uživaju u tvojim slikama. Gdje si sve izlagala i koliko se razlikuju izložbe i publika koja ih posjećuje kod nas i u inostranstvu?Da li se od slikarstva može živjeti u Crnoj Gori?

U svojoj umjetničkoj karijeri u saradnji sa Gallery 106 iz Londona imala sam niz samostalnih izložbi u inostranstvu; Amsterdam, London, Venecija, Prag. Međutim dok samu jednom periodu živjela ju Francuskoj kao stipendista izlagala sam u Ponta Avenu, Hedeu, Nici ( Francuska).

On o sto se razlikuje u inostranstvu i u Crnoj Gori jeste odnos i interesovanje društva za umjetnost. Galerije i izlobe su jako dobro posjećene i ljudi imaju kulturu da posjećuju izlozbe, sto nije slučaj sa Crnom Gorom. Kod nas galerije su pune na dan otvaranja, tu dođe mali broj ljubitelja umjetnosti, rođaci, prijatelji i kolege… Da li ste vidjeli da mladi ljudi, kad pođu na “dnevnu kafu”, posjete izlozbu? Naravno da ne… Imam učenike iz Podgorice kojima sam predavala da ne znaju gdje je Centar savremene umjetnosti, zar to nije saramota? Treba ovdje mijenjati stvari iz korijena i odnos prema umjetnosti, počevsi od obrazovanja… Zašto je matematika kao školski predmet bitnija od likovne umjetnosti?

Da li umjetnicima treba veća podrška države i društva?

Naravno da je potrebna, zasto neko ko je kreativan mora da se bavi “drugim poslom” i troši dragocjeno vrijeme da bi prezivio. U Holandiji mladi talentovani ljudi dobijaju prostor za rad i mjesečnu platnu da bi stvarali umjetnost ( koja je dragocjena), da ne bi slucajno bili ometani drugim faktorima što može ugroziti njihovu kreativnost. Pa ako uzimamo modele drugih država za pojedine stvari, zasto ne uzmemo i ovaj?  Pa Crna Gora je poznata u svijetu po umjetnicima i sportistima.

Kada možemo očekivati izložbu u Podgorici?

Ove godine ću se predstaviti svojim novim radovima u maju pod okriljem Centra savremene umjetnosti u Prejaničkom domu. Unaprijed se radujem toj izlozbi, dugo sam radila na njoj…

O čemu sanjaš kao mlada perspektivna umjetnica?

Kao mlada umjetnica sanjam o boljim uslovima za rad, jednom skromnom ateljeu, dobrim radovima i da jednog dana mogu da živim od svoje umjetnosti da me ne ometaju u radu “spoljni faktori”.

Maša Mališić Ljumović