[ I. P. ]

KNJIGA MARIJANE ZEČEVIĆ

"Toškovićeva Sagrada familja" - umjetnikov hod po ivicama

Udruženje književnika Crne Gore objavilo je knjigu Marijane Zečević pod naslovom "Toškovićeva Sagrada familija". Projekat je podržalo Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta kao program od značaja za javni interes u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva.

Knjiga "Toškovićeva Sagrada familija", samim nazivom, sadrži jedno svojstvo simbolističkog značenja. Knjiga nosi i tajni kod Toškovićeve poetike, sakriven u njegovom monogramu, a koji autorka rasvetljava.

Čak i za ljubitelje, isključivo bibliografije, same korice, kao ukras, imaju duboko značenje.

Počevši od prve strane, crteža nalik Vavilonskoj kuli, kako je autorka u knjizi protumačila, simbolu nerazumijevanja među ljudima, prije raslojavanuja jezika, pa do samog monograma autorke, kao simbola ljepote, mira u svijetu i sporazumijevanja. Što je i sama vizuelna poruka ove knjige, kao misija.

Recenzent mr Milorad Durutović ističe MarijanaZečević u studiju o slikaru Urošu Toškoviću unosi zavidnu erudiciju, temeljno poznavanje klasične kulture, religije, mitologije, istorije umjetnosti, arhitekture, književnosti, filma i filozofije.

Toškoviću se, kako kaže, "izgleda, jedino može pristupati sa svih strana"."Na više od dvjesta strana autorka prodire u najraznovrsnije modalitete Toškovićeve poetike. Jednom je to kretanje ka klasičnom likovnom nasljeđu (Uroš Tošković i Mikelanđelov Strašni sud; drugi put to je detektovanje mnogobrojnih umjetničkih pravaca iz prošlog vijeka na koje se Tošković nadovezuje (Tošković, performans, dadaizam i postmodernizam, Tošković i Pikaso); treći put nalazimo intertekstualno smještanje Toškovića u okvire evropske filozofije i književnosti (Teodiceja – između Dostojevskog i Toškovića); četvrti put autorka traga za Toškovićevim inspiracijama iz prostora rodnog mu jezika i podneblja (Igramo li igru); peti put to je (mada je, možda, riječ o dominantnijoj temi ove studije) tumačenje arhtepiskih i kosmogonijskih slika i simbola, uopšte, ispitivanje specifične Toškovićeve religijske (kosmičke) koncepcije svijeta (Mit o primitivnom, Centar svijeta, Tošković i Obećana zemlja)", navodi recezent.

Recenzent mr Alekandar Ćuković naglašava da je riječ o djelu koje je zbog svoje strukture, stila pisanja, ali i samog načina obrade pojedinih aspekata Toškovićevog umjetničkog habitusa, posve prijemčivo, "kako stručnjacima i poznavaocima više nego autentičnog opusa ovog autora, tako i laicima i prosto ljubiteljima njegovog likovnog stvaralaštva ali i same ličnosti, a usudili bismo se konstatovati i cjelokupnog fenomena Tošković".

"Zečević u svojoj analizi obrađuje sve one slojeve nužne za praćenje i razumijevanje Toškovićeve neuhvatljive energije (njenih izvora i amplituda) i neobično kodiranog umjetničkog jezika koji uspijeva zaroniti u suštinu, ne samo lične boli i žrtve, već one sveljudske i sveopšte, kolektivne patnje (drame) koja se, nekom čudnom zakonitošću, očituje kao konstanta lične i kolektivne istorije", piše on.

Analizirajući ovu knjigu satkanu od malih čuda i čuđenja, pažljivi čitalac će uvidjeti da se autorka studiozno bavi Toškovićevim hodom po ivicama.

Rubovi su njegova konstanta i usud u životu, igri, umjetnosti, u odnosu racionalnog i iracionalnog, svijesti i podsvijesti... Njegovo traganje za Istinom i permanentna patnja, kojoj je izložen na tom putu, u stvari se odigravaju isključivo po rubnim oblastima koje mu i pomažu da svoju genijalnost generiše na pravi način.

"Toškovićeve slike genijalno prikazuju đavolju i ljudsku gnusotu, kao ovaploćenja ružne strane svijeta. Toliko je zaronio u mračne sile ljudske psihe, gdje ružno posjeduje privlačnu snagu ponora, koja djeluje fascinantno, emanirajući u energetski naboj i stvaralačku čulnost, usled čega je i njega samog dovodila do granica ludila ili kako je rekao da je nastavio tim tempom do samoubistva”, zaključuje autorka koja je ovim djelom ukazala na Toškovićevo poimanje svijeta i ispitivanje granica lijepog i ružnog, kao odnosa koji uspostavlja harmoniju i disharmoniju čitavog poretka.

Zečević svoju studiju dominantno bazira na otkrivanju pojava koje se manifestuju u sudaru sa carstvom podsvijesti. Na prijemčiv način suočava nas sa Toškovićevom podsviješću, sa britkom granicom svijesti i podsvijesti. Autorka je tumač jezika Toškovićevih crteža, koji nam pomaže da izdržimo suočavanje sa čudnovatim i opominjućim grimasama koje se urezuju duboko u svijest posmatrača.

Autorka otkriva (ne)poznatog Toškovića. Daje nam mapu jednog neizdrživog, a našeg bola. Suočava nas sa saopstvenim grimasama, poziva na pauzu i dugo razmišljanje. Djelo Toškovićeva Sagrada familija usrdan je poziv na raspravu o fenomenu Tošković i ujedno nezaobilazan izvor za svako dalje tumačenje njegovog nedokučivog opusa. Vjerujem da će ovako kvalitetna studija postati svojevrsni obrazac i norma za pisanje o umjetnicima.