Б.Б.

KONFERENCIJA O CRNOGORSKOJ ARHITEKTICI NA PRINSTINU

Interesovanje za Kanin rad seže daleko izvan Crne Gore

Film Televizije Crne Gore o životu i radu crnogorske i jugoslovenske arhitektice Svetlane Kane Radević, iz 1980. godine, prikazan je na čuvenom Univerzitetu Prinston u SAD, a tokom konferencije panelisti su ukazali da je potrebno sistemski pristupiti zaštiti, promociji i istraživanju Kanine zaostavštine.

Važan dio konferencije bio je posvećen istraživanjima koja se tiču okruženja u kojem je Svetlana Kana Radević stekla obrazovanje i počela da se bavi arhitekturom i urbanizmom. Profesorica na Univerzitetu u Korku Kjara Bonfiljoli i Paula Petričević govorile su o učešću žena u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu i u izgradnji jugoslovenskog društva.

Istoričarka arhitekture prof.dr Ljiljana Blagojević govorila je o decentralizovanom sistemu u kojem je nastajala jugoslovenska arhitektura i osvrnula se na rad drugih važnih arhitekata iz ovog perioda kao što su Zoja Dumengjić, Nikola Dobrović i Vukota Tupa Vukotić.

Dubravka Sekulić govorila je o međunarodnom pozicioniranju jugoslovenske arhitekture kroz prizmu preduzeća "Energoprojekt" i rad Milice Šterić, direktorke sektora za arhitekturu i urbanizam u "Energoprojektu".

Arhitektonski dizajner iz Graca Ena Kukić je uzela Kanin spomenik na Barutani kao studiju slučaja za svoje izlaganje o politici sjećanja u Jugoslaviji i našim sjećanjima na Jugoslaviju danas.

Konferencija je pružila uvid i u širi kontekst učešća žena u arhitektonskoj i planerskoj praksi u drugim zemljama istočne Evrope i pokreta Nesvrstanih. O tome su govorili Mari Pepčinski, Ala Vronskaja, Lukas Stanek i Ljubica Spaskovska.

Predavač na Birbek koledžu Lina Džuverović govorila je o novim umjetničkim praksama u Jugoslaviji i mjestu koje su u toj sferi zauzimale žene, a Ana Miljački o tome kako danas možemo tumačiti Kanin uticaj.

Vladimir Kulić, jedan od kuratora izložbe o jugoslovenskoj arhitekturi "Ka konkretnoj utopiji" koja je 2018. otvorena u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku, govorio je o uticaju koji su na razvoj Kaninih interesovanja i na međunarodni put njene karijere imali događaji iz 1963. godine.

Među njima su katastrofalni zemljotres u Skoplju, nakon kojeg su arhitekte i urbanisti iz cijelog svijeta došli u Jugoslaviju da pomognu u obnovi i svoje znanje učinili dostupnim lokalnoj arhitektonskoj zajednici, kao i Titova posjeta Sjedinjenim Američkim Državama i predsjedniku Kenediju, nakon čega je dogovorena saradnja na programima obrazovne razmjene između dvije zemlje. Nekoliko godina kasnije, kroz jedan od tih programa Kana je otišla na magistrarske studije u Pensilvaniji, što je imalo ogroman uticaj na dalji razvoj njene karijere.

O samom Kaninom životu i radu uvodno predavanje održala je Ana Katz, jedna od kustoskinja-saradnica koja je radila na izložbi u MoMA i ko-kustoskinja izložbe o Kani koja je prije dvije godine otvorena na Bijenalu u Veneciji. Ona je prvi put prikazala novopronađene fotografije sa Kaninih studija u Americi i podijelila sa publikom nove uvide u njen obrazovni i profesionalni put.

Istraživačica u Centru za socioekonomske i prostorne studije u Lisabonu i doktorantkinja na Univerzitetskom institutu u Lisabonu Sonja Dragović govorila je o načinu na koji je Kanina zaostavština tretirana danas i o aktivizmu za kvalitetniji i pravedniji prostorni razvoj koji je tokom posljednjih nekoliko godina vidljiv u Podgorici i Crnoj Gori, a koji je započet kao pokušaj odbrane Kaninog hotela "Podgorica" od posljedica problematične izgradnje korporativnog solitera tik uz ovu zgradu. Dragović koje je članica grupe "KANA/Ko ako ne arhitekt", podsjetila je da se u tom trenutku postavilo pitanje ko će o tome govoriti ako ne arhitekte.

"Grupa aktivista, sastavljena od mladih arhitekata, i studenata arhitekture, okupila se tada oko ideje da Kanin rad i kvalitet prostora koje je ostvarila treba da budu priznati i zaštićeni. Grupa se krajem 2015. godine predstavila javnosti pod imenom "Kana/Ko ako ne arhitekte", kazala je Dragović, objašnjavajući da je ime omaž Kani, "Ali i retoričko pitanje - ko će se založiti za kvalitet prostora u gradu i protiv destruktivnih neoliberalnih politika urbanog razvoja, ako ne arhitekte", navela je Dragović.

Ona je prikazala i niz istraživačkih radova i fotografija koje svjedoče o rastućem zanimanju za Kanin lik i djelo u crnogorskom društvu, ali i izrazila zabrinutost što to zanimanje ne prati angažovanje nadležnih institucija da se njena zaostavština prepozna i zaštiti kao nasljeđe čiji značaj, ako je suditi po internacionalnom interesovanju za Kanin rad, seže daleko izvan Crne Gore.