Б.Б.

FESTIVAL "ĆIRILICOM"

Upriličeno veče o književnosti nastaloj u Boki i o Boki

Veče o književnosti nastaloj u Boki i o Boki upriličeno je sinoć u crkvi Santa Maria in Punta u Starom gradu u Budvi u okviru sedmog Festivala "Ćirilicom". O ovoj temi govorili su akademik Zlata Bojović i prof. dr Goran Maksimović.

Program je zamišljen kao omaž književnicima koji su pisali o području Boke, o Bokeljima i Boki, s podjednakim oduševljenjem u periodu od 16. do 20. vijeka, osobito u Kotoru, Dobroti, Perastu i Budvi. Tako su učesnici 14. festivalske večeri, u tom kontekstu, govorili o: Bernardu Pimi, braći Vicku i Domenku Bući, Đorđu Bizantiju, Ludoviku Paskvaliću, Nikoli i Marjanu Bolici, Andriji Zmajeviću, don Krstu Ivanoviću, kao i Vuku Vrčeviću i Stefanu Mitrovom Ljubiši, Vuku Stefanoviću Karadžiću, Njegošu, Ljubomiru Nenadoviću, Simu Matavulju, Milanu Jovanoviću Morskom, Aleksi Šantiću, vladici Nikolaju Velimiroviću, Milošu Crnjanskom…

Akademik Zlata Bojović, penzinisana profesorica Filološkog fakulteta u Beogradu i redovni član Srpske akademije nauka i umjetnosti, kazala je da je Kotor još od srednjeg vijeka imao uslove za razvoj pismenosti i književnosti, jer je kao glavna luka Zete i Srbije prema Mediteranu bio otvoren za kulturne uticaje i iz zaleđa i iz primorskih i prekomorskih centara.

"Renesansna književnost koja podrazumijeva stvaranje na narodnom jeziku u Boki Kotorskom ipak nije imala velikog zamaha. Središnje ličnosti – Đorđe Bizanti, Ludoviko Paskvalić i Ivan Bolica, svi su stvarali sredinom 16. vijeka na latinskom i italijanskom jeziku", istakla je Bojović.

Barkona književnost, kako je dodala, donijela je veliku promjenu, i to ne samo u novom pristupu životu, već i u tome što se poezija piše na narodnom jeziku. Takođe, Kotor više nije jedini centar, to postaju i druga mjesta poput Perasta, Dobrote, Prčnja i Budve.

"Osobenost je i postojanje bogate usmjene književnosti i veliki broj zbirki narodnih pjesama potekao je baš sa ovog tla, i to je uticalo na razvoj i oblike određenih književnih vrsta (poezije), ali i na izostanak nekih tipičnih oblika narodne književnosti. Tematski primat preuzima prigodna poezija koja je povezivala pjesnike, značajne ličnosti i događaje svakodneve i istorijske. Poezija je tada preuzela ulogu hroničara svoga vremena. Za taj izraz bila je najpogodnija poslanica, posebna pjesnička vrsta. Ona je bila najpopularnija i pomenućemo najpoznatiju poslanicu književnosti bokeljskog baroka „Slovinska Dubrava“ Andrije Zmajevića, koja je bila rodoljubiva i autobiografska pjesma i opevala je stradanja za vrijeme zemljotresa 1667. godine“, dodala je Bojović koja se osvrnula i na istorijsku i hroničarsku prozu, posebno pomenuvši Budvanina Krsta Ivanovića, autora „Ljetopisa Budve“", dodala je Bojović ocijenivši da su Budvani, Miroslav Zanović i Antun Kojović svojim djelima obilježili kraj književnosti stare Boke.

Prof. dr Goran Maksimović koji je, pored ostalih, autor studije „Simo Matavulj i Boka Kotorska“ govorio je o prikazu Boke Kotorske u srpskoj književnosti u 19. i početkom 20. vijeka, prevashodno usmjerivši pažnju na Sima Matavulja za čiji dolazak u Boku je presudno bilo poznanstvo sa Lazarom Tomanovićem, kasnije i predsjednikom Vlade Crne Gore.

Prema njegovim riječima, Matavulj je u predavnju "Boka i Bokelji" održanom u beogradskoj, posljednjoj fazi života, dao autentično određenje "bokeljskog čovjeka".

Program sedmog Festivala "Ćirilicom" biće nastavljen večeras od 20 sati u Starom gradu u Budvi predstavljanjem knjige i projekta "Zmaj sa Spasa", nakon čega će uslijediti pretpremijera istoimenog mjuzikla za djecu, koji je koprodukcija Narodne biblioteke Budve, pozorišta "Pinokio" i dječjeg pozorišta "Čiča Miča".