B.B.

Festival "Ćirilicom": Predstavljen prvi tom Dnevnika don Antuna Kojovića  

Na festivalu "Ćirilicom" predstavljen je izbor iz dnevničkih zapisa don Antuna Kojovića, budvanskog učitelja i sveštenika. Objavljen je prvi tom koji obuhvata period od 1806. do 1819. godine, a koji je JU Narodna biblioteka „Miroslav Luketić“ Budva pripremila u suizdavaštvu sa Kotorskom biskupijom.

Na 203 strane prvog toma „Dnevnika“ don Antuna Kojovića smješteni su: uvodna studija, glavni tekst praćen ilustracijama i napomenama, registri (imenski i geografski) i rječnik manje poznatih riječi.

Kako navode organizatori festivala, za potrebe ovog vrijednog izdavačkog poduhvata izbor iz dnevničkih zapisa je napravila akademik Zlata Bojović koja je tokom sinoćnje promocije bliže upoznala prisutne sa likom i djelom don Antuna Kojovića.

Donijeli su, ističe, sigurniju i bogatiju predstavu o dugovjekom budvanskom učitelju i svešteniku, njegov životopis, s jedne strane skoncentrisan na malu Budvu krajem 18. i u početnim decenijama 19. vijeka, na skučeni prostor grada i oko grada, na lokalne događaje, a sa druge strane opšti i šire, jer je tada preko Budve, smjenjivanjem nekoliko stranih vlasti, koračala istorija.

U istoj knjizi prvi put je predstavljen njegov književni rad u cjelini iz rukopisa, objavljena je njegova sačuvana poezija, dvije kratke drame i kratki odlomci iz proznih djela, iz nedovršenih memoara...

Ukazala na veliki značaj Kojovićevih dnevnika koji precizno dočaravaju život u Budvi od prije više od 200 godina.

“Ostali smo dužni Kojoviću, ostala je Budva dužna za ono što je u tom književnom radu najznačajnije - objavljivanje njegovog dnevnika koji nije bio pisan da bilježi događaje iz njegovog života, već da bude slika i svjedočanstvo života Budve i njene svakodnevice koji je pisao kao amanet preko tri decenije iz dana u dan da se ništa ne zaboravi - što se dogodilo. To je bila u stvari i njegova poetika", kazala je Bojović.

Na više od hiljadu strana dodaje, imamo sačuvane podatke o tome kakav je bio svaki dan prije dva vijeka, kako je protekla svaka, ma i najmanja svečanost, kako je crkva obilježila neki praznik, kakav je bio pijačni dan, ali i vijesti o istorijskim zbivanjima, o neposrednim nemirima na turskoj granici, o prispjelim brodovima i strancima, neobičnim pojavama, ubistvima, samoubistvima, stradanjima, pljačkanjima ili o karnevalima, o pozorištu koje je u Kojovićevo vrijeme predstave izvodilo na trgovima, najčešće ispred crkava, potom i na drugim trgovima, gdje se u osnovi rađao Budva teatar.

"Anton Kojović kao književna pojava, kao pjesnik, dramski i prozni pisac ne pripada redu poznatih i izuzetnih stvaralaca, ali ima svoje mjesto u vremenu u kome je stvarao u istoriji književnosti i u istoriji Budve. Samosvojan, originalan, od jednostavnosti i nepretencioznosti on je, bez obzira u kojoj mjeri je svoj što je stvarao strogo ulazilo u literaturu, slijedio svoju motivisanu potrebu da piše i izrastao je u ono što je želio da bude, u hroničara Budve, koji će je sačuvati od zaborava", naglasila je Bojović.

Više o mračnim stranama istorije koju je Kojović bilježio na promociji je govorio don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije.

“Ovaj izbor nije tako celebrativan, nego je jedna hronika propadanja. To je hronika deklinacije jedne civilizacije koja je ovdje bila jako periferna, ali je bila civilizacija izgrađena na humanističkim principima i trajala je određeno vrijeme, a njega je zatekla u njenom opadanju – to je propast Venecijanske republike, sve smjene vlasti koje su se događale, pobune lokalnog stanovništva, sitne krađe, paleži, razmirice među građanima, pakosti. Sve to dolazi do izražaja što nam govori da je društvo u opadanju i haosu, te da je to nešto što se konstantno događa. Ovaj izbor iz dnevnika je historia calamitatum – istorija nevolja, jer on se uporno žali da nema puno maski, nema muzike, ne čuju se topovi... On hvata tu stvarnost koja se pred njegovim očima topi i mijenja u nešto što on ne može prihvatiti,” naveo je Tonsati.

O nastanku same saradnje Narodne biblioteka „Miroslav Luketić“, Kotorske biskupije i akademika Zlate Bojović govorila je mr Gordana Ljubanović, predstavnica JU Narodna biblioteka “Miroslav Luketić”.

“Ova knjiga je plod saradnje. Svako je sa svoje strane dao doprinos koji je bio u njegovom domenu. Koliko je plod saradnje možemo reći da je i plod kompromisa. Sa jedne strane Zlata kao istoričar književnosti, kao osoba koja živi sa književnošću i živi književnost imala je koncept i taj koncept je vrlo prepoznatljiv u izboru zapisa koji su se ovdje našli. S druge strane, Kotorska biskupija don Antuna Kojovića prirodno doživljava i smatra svojim autorom”, istakla je Ljubanović.

Rad na drugom tomu koji će obuhvatiti period od 1820. do početka 1832. je u toku, a objavljivanje se očekuje u prvim mjesecima 2026.

“U arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čuva se jedan prepis djelova Kojovićevih dnevnika koji donekle pokrivaju i kasniji period, jer dvije knjige njegovih dnevnika koji obuhvataju period od 1832. 1839. godine su izgubljene. Kao biblioteka, mi ćemo se potruditi da od arhiva HAZU dobijemo digitalne kopije tog prepisa i da nešto od zapisa iz tog perioda takođe uvrstimo u ovu drugu knjigu,” saopštila je Ljubanović.

Veliki doprinos ovom izdanju Dnevnika Antuna Kojovića svojim prevodom je dala Ljiljana Zenović Krapović.

Sinoćnji program svojim nastupom na čembalu muzički je oplemenila Svetlana Stojanović Kutlača.

Zanimljiv program devetog izdanja festivala Ćirilicom biće nastavljen večeras u 20 časova kada će na platou kod Citadele biti upriličen program “Književnost i pismenost od Crnojevića do Petrovića”.

Učesnici programa su Zlata Bojović, Gojko Čelebić i Mikonja Knežević. Ulaz će, kao i za sve ostale programe festivala Ćirilicom, biti besplatan.