[ rtcg.me ]

PALEOISHRANA

Mlječna ishrana pomogla opstanku Tibetanaca

Pitanje kako su praistorijske populacije dobile stalan izvor hrane u jalovim visinama Tibetanske visoravni, odavno je privuklo naučno interesovanje. Nova studija naglašava ključnu ulogu stočarstva u otvaranju širokog prostora na kom su se ljudi dugoročno mogli nastanjivati.

Tibetanska visoravan, poznata kao "treći pol", ili "krov svijeta", jedno je od najnegostoljubivijih područja na Zemlji. Iako je pozitivna prirodna selekcija na nekoliko genomskih lokusa omogućila ranim Tibetancima da se bolje prilagode visokim nadmorskim visinama, dobijanje dovoljno hrane iz vrletnih planina bio je veliki izazov.

Sada, nova studija u časopisu Sajens Advans otkriva da su mlječni proizvodi bili ključna komponenta rane ljudske prehrane na Tibetanskoj visoravni. Studija izvještava o drevnim proteinima iz zubnog kamenca 40 ljudskih jedinki s 15 mjesta širom unutrašnjosti visoravni.

"Pokušali smo ispitati sve iskopane pojedince s dovoljno očuvanim kamencem s tog područja ", navodi Li Tang, glavni autor studije. "Naši proteinski dokazi pokazuju da su se mljekarstvom Tibetanci počeli baviti u zaleđu visoravni prije najmanje 3500 godina", navodi prof. Hongliang Lu, odgovorni autor studije, prenosi Sajens Dejli.

Drevni proteinski dokazi ukazuju na to da su mlječne proizvode konzumirale različite populacije, uključujući žene i muškarce, odrasle i djecu, kao i pojedince iz elitnih i običnih grobnih mjesta. Osim toga, praistorijski tibetanski gorštaci koristili su mlječne proizvode koza, ovaca, a možda i jakova. Čini se da su rani pastiri u zapadnom Tibetu preferirali kozje mlijeko.

"Stočarstvo je omogućilo ljudima da zauzmu veći dio visoravni, posebno ogromna područja koja su previše ekstremna za uzgoj usjeva", kaže prof. Nikol Boivin, viša autorka studije.

Praćenje korišćenja mlječnih proizvoda u dubokoj prošlosti dugo je bio izazov za istraživače. Tradicionalno, arheolozi su analizirali ostatke životinja i unutrašnjost ostava za hranu tražeći ostatke mlječnih proizvoda, međutim mogućnost da se na taj način dođe do dokaza o potrošnji mlijeka veoma je ograničena.

"Paleoproteomika je novi i moćan alat koji nam je omogućio da detaljno istražimo tibetansku prehranu", kaže koautor doktor Ševan Vilkin. "Analiza proteina u drevnom ljudskom zubnom kamencu, ne samo da nudi direktne dokaze o unosu hrane, već nam omogućuje i da identifikujemo koje je vrste mlijeko."

"Bili smo uzbuđeni što smo posmatrali nevjerovatno jasan obrazac", kaže Li Tang. "Svi naši mlječni peptidi potiču od drevnih pojedinaca u zapadnim i sjevernim stepama, gdje je uzgoj usjeva izuzetno težak. Međutim, nijesmo otkrili nikakve mlječne proteine iz južno-središnje i jugoistočne doline, gdje ima više obradivog zemljišta."

 Iznenađujuće, svi pojedinci, za koje je dokazano da su koristili mlječne proizvode, pronađeni su na mjestima višim od 3700 metara nadmorske visine; gotovo je polovina živjela iznad 4000 metara, a najviše ih je obitavalo na ekstremnoj nadmorskoj visini od 4654 m.

"Jasno je da je mljekarstvo bilo ključno u pospješivanju razvoja ranog stočarstva", napominje prof. Šargan Vangdue. Li Tang zaključuje: "Životinje preživari mogle su pretvoriti energiju planinskih pašnjaka u hranljivo mlijeko i meso, što je podstaklo širenje ljudske populacije u neka od klimatski najekstremnijih područja na svijetu."

Preveo i priredio: S. Đurđić