B.B. [ RTS ]

Stalna kiša mikrometeoroida kao „tiha prijetnja” za buduću bazu na Mjesecu

Mjesec je svakodnevno izložen neoprestanoj kiši mikroskopskih meteoroida koji dolaze iz svemira ogromnim brzinama od desetina kilometara u sekundi. Iako su mnogi od njih veoma mali i njihova masa se mjeri u djelićima grama, energija sudara je dovoljna da stvori kratkotrajne bljeskove vidljive sa Zemlje i sitne kratere na površini Mjeseca. Za razliku od Zemlje, Mjesec nema atmosferu koja bi usporila ili zaustavila ove čestice, pa svaki meteoroid udara direktno u tlo ili potencijalne konstrukcije budućih baza. To znači da svaki milimetar površine Mjeseca svakog dana prima desetine udara mikroskopskih tijela.

Istraživanja pokazuju da Mjesečeva površina godišnje prima desetine hiljada mikrometeoroida, što stvara stalnu dinamiku na lunarnom tlu. Većina ovih udara ne ostavlja velike kratere, ali rizik za ljude i tehnologiju koji će raditi na površini je značajan. Čak i mali meteoroid može probiti metalne ili komozitne materijale i oštetiti elektronsku opremu.

Istovremeno, ovi udari oslobađaju sitne čestice tla i materijale zarobljene u mineralima, uključujući i tragove vode. To naučnicima pruža dragocjen uvid u skrivene resurse Mjeseca i mogućnost da buduće misije bolje planiraju korišćenje lokalnih materijala za život i rad.

Nisu sve oblasti Mjeseca jednako izložene mikrometeoroidima. Polarni predjeli bilježe manji broj udara, dok centralni djelovi okrenuti ka Zemlji primaju najveći broj mikrometeoroida. Ovo omogućava naučnicima i inženjerima da pažljivo biraju lokacije budućih baza kako bi minimizovali rizik i stvorili sigurnije okruženje za ljudske posade.

Istovremeno se razvijaju posebni zaštitni slojevi i konstrukcije od više materijala koji mogu apsorbovati i raspršiti energiju mikrometeoroida prije nego što dopru do same baze. To značajno povećava bezbjednost i smanjuje mogućnost oštećenja.

NASA planira da u okviru programa Artemis pošalje ljude na Mjesec i izgradi prvu dugoročnu lunarnu bazu u blizini južnog pola. Cilj je da se uspostavi održivi život i rad na površini Mjeseca do kraja ove decenije.

Program predviđa niz robota i astronauta koji će istraživati lunarnu površinu, testirati tehnologije za eksploataciju resursa kao što je voda u ledu i graditi infrastrukturu koja može izdržati stalne udare mikrometeoroida. Artemis će omogućiti i eksperimente sa energetskim sistemima, zaštitnim kupolama i naučnim instrumentima koji će poboljšati razumujevanje Mjeseca i njegovu dinamiku pod udarima kosmičkih čestica.

Budući astronauti koji će živjeti i raditi na Mjesecu moraće da se naviknu na prisustvo mikroskopskih udara. Iako su ovi udari nevidljivi golim okom i rijetko opasni po život, oni zahtijevaju stalno praćenje i održavanje opreme.

Svaki novi udar je podsjetnik da Mjesec nije statična i mirna stijena, već dinamično mjesto na kojem kosmos i danas ostavlja svoj trag. Ova saznanja naglašavaju koliko je pažljivo planiranje i stalno praćenje neophodno za uspješne misije.

Takođe, ova saznanja otkrivaju koliko neočekivanih doživljaja koji ne postoje u iskustvu na Zemlji čekaju ljude koji će zakoračiti na njegovu površinu. Svako novo posmatranje, svaki bljesak i kratak krater koji nastane predstavljaju priliku da ljudi bolje razumiju dinamiku kosmosa i međusobnu povezanost Mjeseca sa Zemljom i Sunčevim sistemom.