Б.Бу. [ RTS ]

U POBJEDNIČKOM GOVORU

Novak poručio djeci da ne odustaju od snova, dao primjer kako se ostvaruju

U svom pobjedničkom govoru na Australijan openu Novak je poručio djeci da ne odustaju od svojih snova. Psiholog Ivana Orolicki smatra da je karijera Novaka Đokovića udžbenik iz psihologije motivacije.

Prateći dosadašnju Novakovu karijeru dobili smo prave i kvalitetne lekcije iz psihologije motivacije, naglašava psiholog Ivana Orolicki, direktorka Osnovne škole „Svetozar Marković“ u Beogradu.

Bez obzira da li su u pitanju ti najveći snovi koje može jedna osoba u milion da dostigne, ali ima puno dovoljno velikih snova i ciljeva kojima mladi ljudi mogu da teže. I upravo smo prateći Novaka vidjeli sve bitne stvari“, ističe Orolicka.

Vidjeli smo šta znači kratkoročni, a šta dugoročni cilj. Koliko odricanja je potrebno da bismo dostigli neki važan cilj u životu. Zatim, kako da se podignemo poslije poraza. Kako dio po dio da unapređujemo i takmičimo sami sa sobom, dodaje psihološkinja.

„Još jedna bitna stvar je i istrajnost. Znači, moram da budem dugo vremena na vrlo visokom nivou. Održati postignuće je još jedna lekcija iz psihologije motivacije koju smo mogli da vidimo od Novaka.

Orolicki priznaje da bi vjerovatno njena prva reakcija na Novakovu izjavu, kada je kao sedmogodišnjak rekao da mu je cilj da postane prvak, bila pomisao da je nerealan, ali neki ipak uspiju u tome, mada je očigledno koliko odricanja i rada je potrebno.

Međutim, postoje i oni snovi vezani za obrazovanje, umjetnost ili sport koji su mnogo dostižniji i ne moraju podrazumijevati samo kategoriju najbolji na svijetu, već može biti i dovoljno dobar, jedan od najboljih u grupi boljih i tako dalje.

„Djeca koja ostvaruju visoka postignuća prosto se uoče u školi. To su djeca za koju vidite da im nije teško da u nečemu provode više vremena, da nešto brže uče, lakše savladavaju, da su spremna na odricanja. U smilu – neću otići na rođendan ili neću otići na ekskurziju da ne bih propustio treninge i slično“, objašnjava Orolicki.

Kada su raniji uzrasti u pitanju, neophodna je i podrška sredine, škole i porodice, kako bi se polako razvijala ta samoregulacija u učenju, spremnost na odricanja, izvjesna doza discipline i istrajnost.

„Ipak, vrlo je važno postaviti realna očekivanja i možda malo viša. Nije dobro postaviti nerealna očekivanja jer to onda dovodi do frustracija, nezadovoljstva, patnje. Ali ta neka malo viša očekivanja mogu da imaju motivacioni efekat“, ističe psihološkinja.

Uloga roditelja

Dešava se, kako kaže, da roditelji ponekad budu u situaciji da donekle ometu dijete u ostvarenju nekih snova, ili mu previše ukazuju na rizike posvećivanja nečemu gdje uspjeh nije siguran.

Ali ako vide da je dijete zaista tome posvećeno, objašnjava da je onda važno da roditelj ukaže na rizike i da ukaže na pronalaženje nekog alternativnog puta, nekog plana be, za slučaj da ne uspije, recimo kao vrhunski sportista gdje jedna povreda može da poremeti sve planove.

„Bitno je podržati određeni talenat i interesovanja i ne očekivati od djeteta da u svemu bude na vrhunskom nivou, nego u onome što ga zanima“, kaže na kraju psiholog Ivana Orolicka.