Небојша Шофранац

OPROŠTAJ VELIKOG KVALjARELE

Kraj amaneta broj 27

Sinoć su bili trenuci za jezu kad je Stanković u 88. minutu izveo Kvaljarelu. Aplaudirali su i igrači Sasuola, čitav stadion se potresao, nešto kao kad je odlazio Manćini 1. juna 1997. kad je i nebo plakalo.

Kvalja je prošle subote dao gol na San Siru čime je uspio da se upiše u 18 uzastopnih sezona Serie A. Od Askolija 2005/06 gdje je igrao sa fantazistom Fođom do sada.

Iako je ponikao u Torinu i bio tamo do 22.godine nisu ga osjetili, a eksplodirao je baš u Sampdoriji 2006/07, davao strašne golove, postao reprezentativac. Zato ga je odmah zgrabio Udineze gdje je 2007-2009 bio u strašnom napadu sa Di Nataleom, Aleksisom Sančezom i Pepeom.

Onda njegov rodni Napulj 2009/10 ali samo jednu sezonu, niko nije shvatio zašto je bez riječi otišao u Juve i godinama mu zvizždali, ali tek nakon pet godina je otkrio da ga je mafija ucijenjivala.

Onda 4 trofejne godine u Juventusu sa Vučinićem, Matrijem, Tevezom, a kad je Alegri stigao 2014 i odlučio da dovede Moratu on je pošao u svoj matični Torino s idejom da tamo završi.

Igrao je dobro i ušli su u Evropu, nakon 20 godina dobili Juve, ali u Napulju se izvinjavao navijačima kad im je dao gol i Ultrasi Torina su tražili da on ide. Iako su mu napolitanci, saznavši sve, oprostili, De Laurentis ga nije htio u tim godinama (33), pa se vratio jednoj od svojih ljubavi, Sampdoriji, i odigrao još punih 7 sezona!

Čak je 2018/19 sa 36 godina briljirao i bio najbolji strijelac lige, glatko ispred Kristijana Ronalda. I igrao sve do 41.godine, postao simbol Sampdorije, na kraju će se pamtiti po tom dresu.

Igrač koji je uz Ibru dao najviše spektakularnih i nemogućih golova. Kad ga je zagrlio Stanković, prepustio se plaču, i opustio skroz, znao je da je dosao kraj. A čitavu karijeru je nosio dres sa brojem 27 zbog svog najboljeg druga iz djetinjstva Nikoloa Galija, sa kojim je ponikao u Torinu i igrao u mlađim selekcijama Italije.

On golgeter, a Gali strašni štoper. Sin slavnog golmana Đovanija Galija koji je branio za Italiju na Mundijalu u Meksiku 1986, dugo golman Fiorentine gdje je i rođen Nikolo 1983, onda 1986 prešao u Milan i osvojio sve u zlatnoj eri Sakija, pa onda bio i u rivalskom Napoliju s Maradonom.

Nikolo je bio štoper veće klase od Barezija i Neste po procjeni stručnjaka, toliko da ga je Venger doveo u Arsenal 1999. sa jedva 16 godina i bio oduševljen, spremao ga da naslijedi legendu Adamsa.

Osvojio je juniorski FA kup sa Arsenalom 2000. i vratio se tog ljeta u Bolonju samo da bi završio školu u Italiji. Ali već u prvom kolu 1.oktobra 2000. debitovao je u meču Roma-Bolonja 2:0 i čuvao svog idola Batistutu koji će i osvojiti Skudeto. Imao je samo 17 godina, a govorilo se da ima sve, tehniku, pas, brzinu, snagu. U septembru 2000. on i Kvaljarela su bili najbolji u pobjedi Italije U18 nad Slovačkom, lideri generacije u kojoj su bili i par mjeseci stariji Kasano i Đilardino.

A onda tog 9.februara 2001. nakon treninga Bolonje poginuo je na motoru vraćajući se kući. Imao je samo 17 godina. Venger ga je čekao već tog ljeta da ga stavi u prvi tim sa Anrijem, Bergkampom, Vjejrom, Piresom, Ljunbergom, bio je ubjeđen da će Gali biti i kapiten Arsenala za koju godinu. Ali sve je nestalo u trenutku.

Gvidolin je rekao da je Italija izgubila jedinog nasljednika Maldinija, a Bolonja povukla za sva vremena dres sa brojem 27. Upravo od tog dana njegov najbolji drug Kvaljarela nosio je broj 27 u svim klubovima za koje je igrao i kad god je bilo moguće i u reprezentaciji. Mnogima je to izmaklo, jer se Kvalja zaista probio tek 4-5 godina nakon smrti Nikoloa. Ali nosio ga je samo zbog njega. Sve do sinoćnjeg oproštaja u 41.godini. Dok je on igrao, kao da je igrao i Nikolo.