L.V.

Vašero nastavlja svoju "Pepeljuga priču" - od rezerve do finala nakon pobjede nad Đokovićem

Valentin Vašero nastavio je svoj nevjerovatan pohod na Mastersu u Šangaju na gotovo nestvaran način – pobjedom nad povrijeđenim Novakom Đokovićem (2:0), ostvarivši najveći i najneobičniji trijumf u svojoj dosadašnjoj karijeri.

Đoković je zastao usred prvog seta, a iako je primao tretman zbog bolova u gornjem dijelu lijeve noge i uzimao analgetike, nije uspio da izvede jedan od onih fizički nadljudskih povrataka po kojima je postao poznat u kasnijim godinama karijere.

Vašero je slavio sa 6:3, 6:4, izborivši svoje prvo ATP finale na turnirima ove kategorije, i stigao na korak od zaokruživanja jednog od najneočekivanijih poduhvata u sezoni – u dijelu godine u kojem su iznenađenja najčešća. Iako je Đoković bio vidno ograničen u prvom setu, mnogi mnogo bolje rangirani igrači od Vašeroa gubili su fokus i snagu u trenucima kada bi se Novak ponovo vratio u ritam. Međutim, Monakašanin je ostao miran i precizan u ključnim momentima, napravio brejk u devetom gemu drugog seta i sigurno servirao za pobjedu.

Nakon meča, Vašero je djelovao kao da ne može da povjeruje u ono što se desilo, pa se čak i izvinio zbog načina na koji je Đoković morao da odigra.
„Ne moraš da se izvinjavaš, čovječe, igrao si nevjerovatno“, rekao mu je Đoković.

Dvadesetšestogodišnji Vašero bio je na pragu ulaska u top 100 prošle godine, nakon što je od januara do juna skočio sa 280. na 110. mjesto ATP liste. Međutim, povreda desnog ramena izbacila ga je iz takmičenja na sedam mjeseci, pa se do juna ove godine vratio u drugu polovinu od 100  do 200.

Na Masters u Šangaju nije ni bio prijavljen za kvalifikacije – stigao je kao rezerva, nadajući se da će ući u glavni žrijeb ako neko odustane. I uspio je. Od tada je vezao osam pobjeda zaredom, četiri puta poslije preokreta, i tri puta protiv igrača iz top 20. Paralelno s njim, njegov rođak, Francuz Artur Rinderkneš, igrao je drugo polufinale protiv Danila Medvedeva, pokušavajući da izbori „porodično finale“ posljednjeg Mastersa 1000 u sezoni. Za sada, Vašero drži čast najniže rangiranog tenisera koji je ikada stigao do finala Masters 1000 turnira.

Za Novaka Đokovića, meč je bio još jedan podatak u procesu traženja strategije za završne godine karijere. Uzeo je medicinski tajmaut pri rezultatu 4:3 u prvom setu, nakon što je u prethodnom gemu teško pokretao lijevu nogu i čak posrnuo. Iako je meč započeo sa zavojima na desnoj ruci i zadnjem dijelu lijevog buta, upravo je povreda u gornjem dijelu te noge bila ključni faktor koji je prelomio set u korist Vašeroa.

Monakašanin je odigrao taktički izuzetno pametno protiv povrijeđenog rivala. Konstantno je vukao Đokovića u bekhend-ugao, svjestan da mu je to najteže kretanje, a zatim bi otvarao prostor na drugoj strani i napadao forhendom. Đoković je uzeo još jedan medicinski tajmaut nakon gubitka prvog seta, ležao potrbuške i, činilo se, nadao se čudu.

Osvojio je Gren slem sa pokidanim zadnjim ložom i pobijedio Karlosa Alkaraza, najboljeg tenisera svijeta, praktično na jednoj nozi. Ali ovaj problem, u kombinaciji sa zamorom koji se nakupio tokom turnira u Šangaju — gdje je prethodno povrijedio skočni zglob, više puta povraćao i borio se s teškim uslovima vrućine i vlage — bio je previše čak i za njega. Protiv Žaume Munara je prije dva kola nekako uspio da preživi s bolovima. Ovoga puta – nije mogao.

Vašero je imao šansu da potpuno preuzme kontrolu već u prvom gemu drugog seta, koji je trajao čak 14 poena, ali je Đoković uspio da spasi dvije brejk lopte i, makar na kratko, podigne nivo igre do 4:4. U tom trenutku, pri 30:30, privukao je Vašeroa na mrežu i namjestio se za lob ili oštar pasing udarac. Umjesto toga, poslao je blag, spinaforhend pravo na protivnikov volej. Vašero je oštro skrenuo loptu, Đoković je stigao i poslao je niz liniju, dobivši poen i podigavši publiku uz poznati gest – prst na uvo.

Ali snaga ga je napustila odmah nakon toga. Vašero je dobio naredna dva poena, iscrpio Đokovića dugom razmjenom i došao do brejka, uz dvostruku grešku rivala i opomenu zbog odugovlačenja.

Ipak, trebalo je i završiti meč. Đoković je u poslednjem gemu stigao do brejk lopte, ali je Vašero ostao hladnokrvan – snažan servis, forhend, pa još jedan precizan servis u Đokovićev bekhend, koji je samo odskočio ispred mreže.

Kada je sve bilo gotovo, Vašero je sjeo na stolicu, nasmijao se i, makar na trenutak, dozvolio sebi da osjeti koliko je nevjerovatan bio ovaj trenutak.

U sportu kad autsajder, kakav Vašero jeste bio prije početka turnira, ovakav uspjeh se zove "pepeljuga priča", a podvig momka iz Monaka to sigurno jeste.