- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
04. 10. 2025. 09:33 >> 12:54
'Kraljica zmija' obećava da će iskoreniti smrtonosne ujede
Indonezija je treća zemlja u svetu po broju vrsta zmija, ali je samo jedna žena stručno obučena da leči otrove i razvija protivotrove.

Tri Maharani je kao lekarka hitne pomoći videla mnogo smrtnih slučajeva, ali nikada ne može da zaboravi lice pacijenta koji je umro od ujeda zmije pre 15 godina.
U polusvesnom stanju, električar u tridesetim godinama stiskao joj je ruku i preklinjao da mu spasi život.
Plakao je govoreći da ne želi da umre, jer mu beba još nije napunila ni godinu dana.
„U bolnici je tada bilo mnogo lekara, ali niko od nas nije uspeo da mu pomogne", kaže doktorka koja danas ima 54 godine.
Indonezija tada nije imala stručnjake za ujede zmija niti zvanične smernice za lečenje, iako je jedna od zemalja gde živi najveći broj otrovnih vrsta zmija na svetu.
Dr Maharani je odlučila da to promeni.
Nakon što je 2012. godine doktorirala biomedicinske nauke u Belgiji, počela je da studira toksikologiju, nauku o otrovima.
Potom je obišla gotovo sve krajeve zemlje, koja ima skoro 18.000 ostrva, prikupljajući podatke i lečeći ljude.
Pet godina kasnije završila je specijalističke studije toksikologije u Australiji.
Prema zvaničnim podacima, u ovoj zemlji jugoistočne Azije godišnje se zabeleži oko 135.000 ujeda zmija, od kojih 10 odsto ima smrtni ishod.
Ali, doktorka Maharani tvrdi da je stvarni broj znatno veći, jer mnogi koje ujede zmija pokušavaju sami da se leče ili se obraćaju narodnim vidarima.
Takve metoda lečenja podrazumevaju da se prvo otrov isisa, a zatim se na ranu nanosi vruća voda, crveni luk ili čak crno kamenje.
Ovakvo lečenje može da uzrokuje oštećenja tkiva, pa čak i smrt.
Broj ujeda zmija dodatno raste jer se zmije sve više prilagođavaju ljudskom okruženju usled urbanizacije i klimatskih promena.
Ujedi zmija nisu samo problem javnog zdravlja u Indoneziji.
Širom sveta se godišnje prijavi do 2,7 miliona slučajeva trovanja zmijskim otrovom, od kojih se velika većina beleži u Aziji.
Zbog toga je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) 2017. godine uvrstila ujede zmija na spisak zapostavljenih tropskih bolesti, na kojem su takođe virusno oboljenje čikungunja i lepra.
SZO je obećala da će do 2030. godine prepoloviti broj smrtnih slučajeva i invaliditeta izazvanih ujedom zmije.
- Zmije ga ugrizle više od 200 puta, sada njegova krv služi da se napravi protivotrov
- Oni čuvaju najopasnije zvečarke Arizone
- Kad se zmija zavuče u kolevku za bebe i u saksiju na terasi

Tokom putovanja, doktorka Maharani je počela da sarađuje sa lokalnim bolnicama i da obučava stanovnike i medicinsko osoblje u skladu sa smernicama SZO-a za lečenje ujeda zmija.
Međutim, bilo je teško, posebno njoj kao ženi, da promeni tradicionalne metode lečenja i stavove ljudi.
„Ljudi nisu očekivali da će stručnjak za otrove biti žena.
„Često su me zvali gospodin Maharani", kaže ona.
„Ismevali su me, osporavali, pa čak i nazivali pogrdnim imenima.
„Takođe su me nipodaštavali, naročito muškarci koji su mislili da su pametniji od mene".
Njena hrišćanska vera joj je, kaže, pomogla da izdrži sve nedaće.
„Nikada ne zaboravljam da je moj posao da spasavam živote", kaže doktorka.
„Ovo je poseban poziv od Boga upućen meni da pomognem mom narodu".
Međutim, ispostavilo se da je ravnodušnost vlasti prema problemu ujeda zmija veća prepreka od rodnih predrasuda.
Zbog nedostatka državne podrške, Indonezija proizvodi samo jedan protivotrov, koji može da neutrališe otrov svega tri vrste zmija, iako u zemlji ima oko 80 otrovnih vrsta.
Lek takođe mora da se čuva na temperaturi od četiri stepena Celzijusa, što otežava prevoz i skladištenje širom arhipelaga.
To znači da Indonezija mora da se oslanja na uvezene protivotrove, a jedan tretman može da košta i do 4.500 američkih dolara.
Pre pet godina, 12-godišnji dečak je pao u nesvest nakon ujeda retke otrovnice Daboia siamensis na udaljenom ostrvu Lembati.
Njegovo stanje se brzo se pogoršavalo - mišići su počeli da propadaju, a bubrezi da otkazuju.
Dr Maharani je morala da odleti u Bangkok na Tajlandu, da kupi protivotrov.
Zatim je promeni tri aviona da bi stigla na Lembatu i lečila dečaka.
Kako je već potrošila hiljade dolara na lek, nije imala novca, pa je morala da spava na podu na aerodromu.
Dečaku je dala protivotrov besplatno, kao što to obično čini.
Kaže da je potrošila i do 90 odsto njenih plata na nabavku protivotrova za pacijente i da nikada nije tražila nadokandu.
„Zdrava sam i uvek mogu da zaradim još novca.
„Ali ako imam pacijenta koji umire, protivotrov je ono što mu je najpotrebnije.
„Zato moram da postavim prioritete, a prioritet je uvek ljudski život".
Kada se dečak probudio iz kome i potpuno se oporavio, njegov otac koji prodaje kokosovu vodu na plaži, poklonio joj je veliki kokos.
„Za nas, to možda ne vredi ništa", kaže doktorka.
„Ali to je bila jedina vredna stvar koju je imao".
Njeni višedecenijski napori urodili su plodom i zasluženo je dobila nadimak „Kraljica zmija".

Indonezijsko društvo za toksikologiju, koje je 2014. godine osnovala zajedno sa kolegama, danas ima više od 500 članova, od kojih su mnogi medicinski stručnjaci.
Od 2015. godine ona je i savetnica Svetske zdravstvene organizacije (SZO).
Kaže da su njenom kampanjom u lokalnim zajednicama obuhvaćeni milioni ljudi, a jednostavan postupak imobilizacije posle ujeda zmije sada je opštepoznat.
Prošle godine uspešno je razvila novi protivotrov za ujed indonezijske kobre koja se često sreće u gusto naseljenim područjima, kao što su Džakarta i ostrvo Bali.
Uskoro će početi probna proizvodnja leka.
Ali ništa joj ne pričinjava veće zadovoljstvo od trenutaka kada joj u dom dođu kolege njenog pokojnog oca koji je bio vojni lekar.
„Pre nego što ih rasporede u udaljena područja, često dolaze kod mene kući na obuku za lečenje ujeda zmija i primenu protivotrova".
Njena krajnja ambicija je da osnuje prvu školu toksikologije u zemlji, i da jednog dana kormilo prepusti novim generacijama lekara.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk