Туфик Софтић

ŽIVOTNA ŽIVOTNE SREDINE

Gdje se nalazi još 200 tona opasne hemije?

Kada je nedavno izbio požar u napuštenim objektima bivše fabrike celuloze i papira u Beranama, crni i gusti dim uplašio je lokalno stanovništvo i postavljeno je pitanje šta je, zapravo, gorjelo. Sadašnji vlasnik je Službi zaštite kazao da su u skladištima bila burad sa bitumenom, ali to nije u potpunosti otklonilo sumnju da možda nisu gorjele i neke druge opasne matirije, koje su se nekada mogle nalaziti u ovoj kompaniji.

Šef pregovaračke grupe za poglavlje 27, Milan Gazdić, podsjetio je upravo ovih dana da je Agencija za zaštitu životne sredine prošle godine uništila 85 tona opasnih hemijskih materija, ali i potvrdio da u Crnoj Gori postoji još 200 tona takvih meterija.

Šef pregovaračke grupe za poglavlje 27, Milan Gazdić, podsjetio je upravo ovih dana da je Agencija za zaštitu životne sredine prošle godine uništila 85 tona opasnih hemijskih materija, ali i potvrdio da u Crnoj Gori postoji još 200 tona takvih meterija.

„Procjena je da u Crnoj Gori imamo još 200 tona tih hemikalija. Pripremamo jedan projekat, nadam se da ćemo uspjeti i to da riješimo“,  izjavio je Gazdić za agenciju Mina.Šef pregovaračkog tima nije kazao gdje se i u kojim gradovima, odnosno na kojim lokacijama, nalazi tih preostalih dvjesta tona opasnih hemijskih meterija.

Postavlja se i pitanje da li je samo toliko. I za ovih 85 pet tona koje su uništene prošle godine u magacinima nekadašnje beranske fabrike za preradu kože „Polimka“, u početku se nije vjerovalo da uopšte postoje, a potom je, poslije medijskih napisa i upozorenja mještana beranskih naselja koja su najbliža napuštenim fabrikama i magacinima, ustanovilo kako ih ima, ali navodno duplo manje.

“Iako je inspekcijskim nalazom na lokaciji bivše fabrike za preradu kože „Kips Polimka“ AD Berane konstatovano 38.270 kg otpadnih hemikalija kojima je istekao rok trajanja i koje su opasne za okolinu, na dan njihovog pretovara pojavilo se 85 tona, ili više nego duplo”, naveli su tada iz Agencije.

Agencija za zaštitu životne sredine, kako je saopšteno, sagledavajući sve činjenice i okolnosti, a prvenstveno ozbiljnost zatečene situacije i opasnost od daljeg neadekvatnog skladištenja supstanci koje su bila prijetnja zdravlju ljudi, riješila je problem uklanjanjem hemikalija partnerstvom sa “Hemosanom” iz Bara. 

“Hemosan je uklonio oko 85 tona opasnih hemikalija. Intervencija koja bi koštala državu, prema procjenama ovog preduzeća, oko 350.000 eura, ovaj put je urađena kao donacija saniranju još jednog ekološkog problema u državi”, saopštili su iz Agencije.  

Iz Agencije za zaštitu životne sredine tada su naglasili i da su podnijeli krivičnu prijavu protiv NN lica koje je odgovorno za dupliranje količine opasnih hemikalija u skladištu ove fabrike, ali već više od godinu nakon toga, nema nikavih informacija šta je bilo sa tom krivičnom prijavom. 

Mještani nekoliko beranskih naselja koja se nalaze najbliže nekadašnjoj industrijskoj zoni Rudeš, godinama su tražili od nadležnih državnih organa da što hitnije preduzmu mjere za uklanjanje opasnih hemikalija koje se skoro petnaest godina nalaze u krugu bivše fabrike kože. 

Oni su još tada tvrdili da se u Polimkinim objektima i dalje nalazi više od pedeset tona zapaljivih i otrovnih materija koje su korišćene u procesu prerade i štavljenja kože i naglašavaju  da je krajnje začuđujuće što opasne hemikalije i pored brojnih upozorenja niko i ne pokušava da ukloni sa prostora gdje svakodnevno cirkuliše veliki broj ljudi, i što se zna da se radi o supstancama koje mogu da izazovu ekološku katastrofu neslućenih razmjera.

 Dok su iz kompanije KIPS, koja je prije deceniju i po privatizovala fabriku za preradu kože „Polimka“ u Beranama, tvrdili da su hemikalije i otrovi na sigurnom, stanovnici susjednih naselja i neki od bivših radnika nisu mislili tako. “Godinama se priča da su u krugu Polimke nakon njenog zatvaranja ostale tone i tone otrovnih i zapaljivih materijala koji su korišćeni u procesu proizvodnje i prerade kože.

U saznanju smo da su u skloništima ostale i velike količine boja i lakova, razređivača, kao i drugih otrovnih materijala, poput sumporne, mravlje i sirćetne kiseline” – pričali su neki od mještana obližnjeg naselja Budimlja. 

Isto se moglo čuti i od bivših radnika Polimke, koji navode da su stručne ekipe morale da istraže cijeli prostor koji je pripadao bivšoj fabrici kože i da odstrane sve ono što bi moglo negativno da utiče na zdravlje ljudi.

“Hemikalije su bile upakovane u plastične bačve, podložne isparavanju”, upozoravao je bivši sindikalni lider u ovoj kompaniji Dušan Veljić.

Prema njegovim riječima, da stvar bude još opasnija, radilo se o kisjelinama, bojama, lakovima i razređivačima koji su pri maloj nepažnji mogli da planu i izazovu eksploziju. Iz preduzeća KIPS ranije su tvrdili da su oni postupili po nalogu inspekcije marta 2009. godine i da su izvršili sakupljanje hemikalija iz proizvodnih pogona i da su ih uskladištili u betonskom skladištu. 

Isticali su da se to skladište nalazi pod stalnim nadzorom Ekološke inspekcije i da nema nikakvog razloga za bilo kakvu paniku. 

Agencija za zaštitu životne sredine tek prošle godine je utvrdila da je tih opasnih hemijskih materijala u „Polimci“ bilo više nego duplo, i podnijela krivičnu prijavu protiv NN lica.  Portal RTCG je nedavno pisao o tome da „Polimka“ nije jedino mjesto gdje ima opasnih hemijskih materija i ukazao na neke druge moguće lokacije u Beranama i na sjeveru države.

U tom kontekstu je pomenuta i bivša fabrika celuloze i papira, ali je nakon toga vlasnik preostale imovine ove kompanije kazao da u magacinima i krugu te fabrike takvih materija nema.Ipak, nakon požara koji se dogodio, gustog i crnog dima, kao i neugodnog mirisa koji se te noći širio čitavim gradom, ostala je sumnja u to čega sve ima u magacinima ove i drugih fabrika.

Kada je potvrdio da postoji još 200 tona opasne hemije u Crnoj Gori, šef pregovaračkog tima Crne Gore sa EU za poglavlje 27, Milan Gazdić, morao je precizirati koje su to materije, koliko su opasne, i ono što je najbitnije, u kojim gradovima i na kojim lokacijama se nalaze.

Na društevnim mrežama se nakon požara u nekadašnjoj fabrici celuloze i papira pisalo kako bi Agencija za zaštitu životne sredine morala da utvrdi šta je gorjelo u Beranama, ali nije poznato da je to učinjeno.

U Beranama se odmah pored bivših fabrika za preradu kože, kao i fabrike za proizvodnju papira, danas nalaze velika izbjeglička naselja sa hiljadama žitelja. I druga velika prigradska naselja, poput Budimlje i Beransela, proširena su do granica nekadašnjih poslovnih krugova ovih kompanija.