Diandra Kočan: Mladi da grabe prilike, dolazak iz manje zemlje ne znači i manje prilika

Mladi ljudi trebalo bi da zgrabe svaku prililku koja im se pruži, čak i ako bi to značilo da izađu iz svoje zone komfora, poruka je mlade Ulcinjanke Diandre Kočan, koja je iz male Crne Gore studije nastavila u Masačusetsu. Kako je istakla u emisiji Mladovanje na TVCG, mladi ne bi trebalo da misle da, to što dolaze iz manje zemlje, znači da imaju i manje prilika.

"Samo hrabro, samo jako i sve će biti dobro", vjeruje Diandra, inače studentkinja dva potpuno različita smjera na Vilijams Koledžu - Engleske književnosti i Dramskih umjetnosti sa prosječnom ocjenom 3.9, od maksimalnih četiri, zbog čega se i našla na Dekanovoj listi najboljih.

Ova mlada zaljubljenica u glumu i englesku književnost još od osnovne škole gaji ljubav prema čitanju, književnoj analizi i pisanju, a ovu jesen provešće u Engleskoj gdje će završiti treću godinu studija, uz uski fokus na književnost.

Objasnila nam i kako je došlo do toga da za studije odabere baš Masačusets i Vilijams Koledž.

"Masačusets broji najveće i nabolje univerzitete, Harvard se nalazi tamo, Boston University, Tufts, pa i Vilijams. Meni je prije svega bilo najvažnije da se nalazi na mjestu punom prilika, a i sam program tog koledža je bio važan. Kad sam istraživala saznala sam da imaju jak program iz književnosti, diplomatije, međunarodnih odnosa. Sve to me i zanimalo, saznala sam o saradnji sa Oksfordom i to me sve kupilo", prisjeća se Diandra.

To što se našla na Dekanovoj listi najboljih, kaže, nije moglo bez dosta truda i rada: "Ali nekako biti okružen ambicioznim ljudima, koji imaju velike snove, nekako tu smo jedni za druge i tjeramo jedni druge da stremimo bolje. Nije velika brojka studenata na toj listi, možda nekih 10-15 posto njih".

Kao nekom ko je zaljubljen u englesku književnost posebno zadovoljstvo je bilo saznanje da će, zahvaljujući programu razmjene, godinu dana provesti na Oksfordu.

"U pitanju je program razmjene, jednogodišnji, jako prestižan, velika konkurencija, svega 20-ak studenata iz godine koja broji 500 studenata ide na Oksford. Sam proces prijave bio je jako zahtjevan. Bila sam presrećna kad sam dobila vijest da idem...", kaže naša sagovornica.
Tokom studija je imala priliku da na fakultetu bude i asistent u dvije osnovne škole - u Vilijamstanu i u Njujorku.

Dok je u Masačusetsu nedostaju joj porodica, more, naša divna priroda...:"Crnu Goru jako volim, hrana mi nedostaje itekako naša. Osjećam se prijatno i tamo i ovdje, ali Crnu Goru promovišem gdje stignem. Nema kome nijesam pričala za Crnu Goru i gledam da i tamo učesvujem na intervjuima sličnog tipa, da pričam o našoj kulturi, jeziku. Volim da promovišem i uvijek je u srcu i dio mene..."

Svaki odlazak vani znači i privikavanje na nove okolnosti, kulturu, mentalitet...

"Što se tiče navikavanja...na kulturu se čovjek navikne. Jedina stvar na koju se i dalje navikavam je ta neformalnost sa profesorima. Tamo je prirodno da profesoru se obratite sa Ti, da popijete kafu, da vam se stalno javljaju na mejlove, to su bile novine za mene...", kaže Diandra.

Uvijek se, kaže, trudi da bude bolja verzija sebe "i to je najbolji savjet za svakog ko želi da ide vani".

"Jer zna biti teško kad dolazite iz male sredine, kad studirate na nematernjem jeziku. Treba se čovjek sjetiti odakle dolazi, da se trud i rad isplatio i da guramo dalje", zaključuje naša sagovornica.