[ Priredio: V.N. ]

Uvođenje jedinstvenog mehanizma: Procedure ali i razumijevanje novinara

U Crnoj Gori je od početka 2024. do kraja oktobra 2025. godine zabilježeno 37 slučajeva prijetnji i napada na novinare i medijske kuće, među kojima preovlađuju verbalne prijetnje. Da bi nadležni efikasno procesuirali te slučajeve neohodne su hitne i jasne procedure, na kojima rade nadležni uz podršku Savjeta Evrope i OEBS-a. To međutim, kako smatraju kolege koje su i same bile žrtve napada, neće biti dovoljno jer će stvarna zaštita zavisiti od dosljedne primjene zakona.

Posebne mjere, kako je zvanično saopšteno iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), podrazumjevaju Protokol o uspostavljanju nacionalnog mehanizma za bezbjednost novinara. Pored njega, Uprava policije bi trebalo da dobije posebne operativne procedure za prijavljivanje napada, dok Državno tužilaštvo već ima uputstvo vrhovnog državnog tužioca o efikasnom procesuiranju slučajeva napada i prijetnji nad novinarima, navodi se u tekstu novinarke Magdalene Čelanović, koji objavljuje Društvo profesionalnih novinara Crne Gore. 

“Vrlo je bitno da postoji mehanizam koji bi u svim slučajevima napada alarmirao državne organe i pratio njihov rad,” kaže novinar Predrag Nikolić, koji je viđen kao prva osoba koja će voditi nacionalni mehanizam za brzo reagovanje.

Prema podacima MUP-a tokom 2024. godine registrovano je 17 incidenata na štetu novinara, dok ih je do novembra 2025. godine zabilježeno 20. Najveći broj slučajeva, kako navode, odnosi se na onlajn prijetnje i poruke neprimjerenog sadržaja – putem elektronske pošte i društvenih mreža.

Od ukupno 17 prijetnji prijavljenih tokom prošle godine, 12 je upućeno putem elektronske pošte i društvenih mreža, dok je ove godine od 20 registrovanih slučajeva, 18 zabilježeno u onlajn prostoru. 

Na njihovom rasvetljavanju, kako piše u odgovoru MUP-a, radi se intenzivno i uz međunarodnu pravnu pomoć jer je u četiri slučaja utvrđeno da su ovakve prijetnje došle iz druge države. Podaci dostavljeni Društvu profesionalnih novinara pokazuju da se radi o slučaju urednice portala M Danici Nikolić, koja je mailom dobijala prijetnje i silovanjem. Novinarke su, kako navode iz DPNCG pozivajući se na podatke kojima raspolažu, uglavnom meta rodno zasnovanih on line prijetnji pa psihološku podršku koju pruža udruženje koriste mahom novinarke.

Iako su tokom prošle i ove godine preovladavali verbalni napadi, vrijeđanje i uznemiravanje novinarki, koje tužilaštvu procesuira najviše kao kršenje Zakona o javnom redu i miru, javnost i medijsku zajednicu posebno su uznemirili fizički napadi na novinarku Anu Raičković u Podgorici, kao i na fotoreportere Borisa Pejovića i Steva Vasiljevića u Gornjem Zaostru, kod Berana. 

Uprava policije navela je da su svi fizički napadi rasvijetljeni, a odgovorni procesuirani, dok se na rasvjetljavanju onlajn prijetnji intenzivno radi, uz pomoć međunarodne pravne pomoći. U ovom trenutku, pruža se fizičko obezbjeđenje za tri novinarke, dok jedan novinar ima operativno-preventivnu zaštitu.

Ipak, brojke ne ohrabruju, jer kako upozoravaju novinari, iza svake statistike stoji stvarni strah, nesigurnost i pitanje da li institucije zaista štite one koji svakodnevno informišu javnost.

Novinarka i urednica u Pobjedi Ana Raičković, koja je i sama bila meta napada i rodno zasnovanih prijetnji, kaže da je formiranje nacionalnog mehanizma za zaštitu novinara neophodno, ali i da sumnja u njegovu dosljednu primjenu u društvu u kojem optužbe prema medijima dolaze i sa najviših političkih pozicija.

“Formiranje nacionalnog mehanizma za bezbjednost novinara je neophodno i to se, nažalost, pokazalo više puta. Kako će to funkcionisati kod nas, vrlo sam skeptična i to isključivo iz tog razloga što se radi o složenom problemu. Ukoliko živimo u vremenu kada se kritički mediji targetiraju, jasno je da ste laka meta građanima koji vas na društvenim mrežama vrijeđaju, prijete i lijepe etikete. Bezbjednost novinara zavisi od djelovanja institucija, jer ako one zaćute – napadačima se daje zeleno svjetlo“ kaže Raičković.

Ona naglašava da se pitanje zaštite novinara ne može posmatrati izolovano od šireg društvenog konteksta.

„Pitanje bezbjednosti novinara je ključno za očuvanje slobode medija i demokratskog društva i to mora da zna svaki vlasnik lažnog profila na drustvenim mrežama. A da bi to znao, on mora biti procesuiran za prijetnje novinarima, uvrede, mizoginiju,“ zaključuje Raičković.

Napadači na nju procesuirani su i osuđeni u brzom sudskom postupku pred sudijom Ilijom Radulovićem. Kontroverzi biznismen Zoran Bećirović osuđen je godinu dana zatvora, njegov sin Luka Bećirović uslovno na zatvorsku kaznu sedam mjeseci, Mladen Mijatović na 10 mjeseci zatvora dok je Ljubiša Dukić oslobođen. Mijatović i Bećirović su već odslužili kaznu i sada je pitanje da li će oni biti pod monitoringom Uprave policije, pošto je procijenom bezbjednosti utvrđeno da je Ani Raičković nakon napada bila potrebna fizička zaštita.

Novinar Predrag Nikolić objašnjava da bi budući nacionalni mehanizam za bezbjednost novinara, po uzoru na holandski model PersVeilig, trebalo da funkcioniše kao sistem brzog reagovanja na napade i pritiske.

“Po ugledu na holandski model PersVeilig, predviđeno je da mehanizam funkcioniše kao sistem brzog odgovora na napade i pritiske na novinare i ostale medijske radnike. Uspostavljanje mehanizma za bezbjednost novinara bilo bi značajno jer bi se uspostavila jedinstvena praksa djelovanja u slučajevima napada. To podrazumijeva telefonsku liniju na za prijavu napada koja bi bila dostupna 24 sata. Nakon prijave bi se iz mehanizma odmah aktivirale kontakt tačke u policiji i tužilaštvu. Mehanizam, policija i tužilaštvo bi tako bili operativni tim koji bi brzo djelovao u slučajevima napada“ pojašnjava Nikolić.

On dodaje da bi mehanizam, osim brzog reagovanja, obezbjeđivao i pravnu i psihološku podršku napadnutim novinarima, te podizao svijest redakcija o procjeni rizika i prevenciji. U suprotnom, ako se ne oformi ovakav mehanizam, posljedice su jasne.

“Posljedice će biti da i dalje nemamo prevenciju i efikasnu zaštitu medijskih radnika nakon što se dese napadi. Vrlo je bitno da postoji mehanizam koji bi u svim slučajevima napada alarmirao državne organe i pratio njihov rad. Novinari često nemaju pravnu zaštitu pa bi i tu došlo do važnog unaprijeđenja. Na prihološku pomoć malo se obraća pažnja, a ona je neophodna u mnogim slučajevima“ zaključuje Nikolić.

DPCNG je u regionu bilo prva novinarska asocijacija koja je ponudila psihološku podršku kolegama, kroz kolektivne i individualne seanse. Zato je i važno što će nacionalni mehanizam preuzeti taj dio, kao i pravnu podršku, jer su obe stvari ključne za novinare – posebno one koji su meta napada i prijetnji.

Iz Ministarstva kulture i medija odgovorili su da je cilj Mehanizma za bezbjednost novinara, za šta je Protokol potpisan 10. oktobra ove godine, uspostavljanje efikasne, koordinisane i brze reakcije nadležnih institucija i medijske zajednice u slučajevima napada i prijetnji.

„Protokol su zajednički potpisali Vrhovno državno tužilaštvo, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo pravde i Ministarstvo kulture i medija, na inicijativu Sindikata medija Crne Gore. Mehanizam će obuhvatati brzo reagovanje, pravnu i psihološku pomoć, praćenje slučajeva i obuke u redakcijama“, navodi se u odgovoru Ministarstva.

Oni poručuju da se na ovaj način jača sistemska saradnja i stvaraju uslovi za sigurnije okruženje u kojem novinari mogu slobodno obavljati posao. Mehanizam, kako ističu, slijedi preporuke OEBS-a i Savjeta Evrope, čime Crna Gora potvrđuje da teži evropskim standardima zaštite medijskih radnika.

Iz MUP-a navode da će biti aktivni u njegovoj primjeni: „S obzirom da ovaj Protokol ima za cilj uspostavljanje Mehanizma za zaštitu novinara, što predstavlja još jedan instrument u unapređenju zaštite prava na slobodu izražavanja i bezbjednog okruženja za rad novinara, među prvim koracima očekujemo njegovo uspostavljanje, dok će Uprava policije aktivno učestvovati u njegovoj primjeni, iz domena policijske nadležnosti“.

Na pitanje da li su prihvatili Standardne operativne procedure za prijavljivanje napada na novinare koje je pripremila Radna grupa u saradnji sa Savjetom Evrope i OEBS-om, potvrdili su da je to bila inicijativa Programske kancelarije Savjeta Evrope u Podgorici i podrška Ministarstvu kulture i medija u implementaciji Medijske strategije.

“Sloboda izražavanja i sloboda medija jedni su od ključnih reformskih prioriteta u Crnoj Gori, i Uprava policije pozdravlja sve inicijative i aktivnosti koje imaju za cilj osiguranje zaštite predstavnika medija od prijetnji i nasilja, naročito kroz preventivan rad i unapređenje efikasnijeg odgovora na događaje koji su usmjereni na profesionalni angažman predstavnika medija,” navode oni.

Operativnim procedurama policije propisano je ujednačeno postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima.

Direktor policije treba da odredi kontakt tačke za regionalne centre bezbjednosti Centar, Zapad, Sjever i Jug koje će postupati u ovim predmetima. Predviđeno je da Uprava policije odredi i učini dostupnim kontakt telefone za komunikaciju novinara sa njima.

Takođe, predviđeno je da rukovodilac regionalnog centra bezbjednosti obavijesti sve policijske službenike tog centra o imenovanju jedinstvene kontakt tačke.

„Ovlašćene jedinstvene kontakt tačke su obavezne da prate i daju smjernice u cilju sprovođenja ovih standardnih operativnih procedura i o tome obavještavaju pomoćnika direktora za borbu protiv kriminala, koji je odgovoran za primjenu ovih standardnih operativnih procedura,“ navodi se u predlogu dokumenta.

Dobro je što je to osoba koja je već u problematici, jer je pomoćnik direktora za borbu protiv kriminala je Mićo Furtula, koji je bio član Komisije za praćenje propusta u istragama napada na novinare.

Trenutno je u Upravi policije za pitanja koja se tiču napada na novinare zadužen viši policijski inspektor Odsjeka za krvne i seksualne delikte Goran Mugoša. Pri regionalnim centrima bezbjednosti već postoje inspektori za slučajeve napada na novinare i prijetnje, a formirana je i posebna online grupa u koju se slivaju podaci radi ubrzanja procedura postupanja u konkretnim slučajevima.

U praksi se međutim javljaju incidentne situacije kao u slučaju novinarke Alise Hajdarpašić, koja je uputila žalbu MUP-u nakon prijave incidenta kada je onemogućavana da radi tokom policijske akcije pretresanja kuće Zorana Lazovića. Tada joj je policijski inspektor zadužen za slučajeve novinara Ćemal Ljuca savjetovao da odustane od prijave. On više nije na toj poziciji a suspendovan je i zbog sumnje da je počinio propuste u jednom drugom predmetu.

List “Pobjeda” detaljno je izvjestio kako je tokom napada na Anu Raičković u restoranu “Gurman” bio policijski inspektor Srđa Korać takođe zadužen za bezbjednost novinara u CB Podgorica, koji joj nije pritekao u pomoć. Korać je tokom suđenja u Osnovnom sudu ispričao da je bio u toaletu i da nije vidio šta se desilo.

U Gornjem Zaostru, kada su napadnuti Vasiljević i Pejović, dvojica inspektora bili su u blizini ali nijesu im pritekli u pomoć.

Novinari koji su bili žrtve napada žalili su se DPCNG da su bili dodatno viktimizirani tokom davanja izjava u policiji jer su bili u neposrednoj blizini osumnjičenih, nekima od njih su advokati osumnjičenih indirektno prijetili a bili su prinuđeni i da nakon incidenta istu izjavu ponavljaju policiji i tužiocu – što je trajalo satima.

Da bi sistem procesuiranja i podrške novinarima bio efikasan, on mora biti jasno utvrđen. Od mehanizma za prijavu, koji mora obuhvatati pravnu pouku žrtve i ljekarsku podršku, do adekvatnih prostorija za uzimanje izjave. Kako nam je rečeno, takvi uslovi na žalost ne postoje u policiji ali ni u tužilaštvu.

Osobe kojima žrtve daju izjave moraju biti senzibilisane i efikasne, kako se novinari ne bi izlagali dodatnom maltretiranju i stresu.

Na kraju, Državno tužilaštvo mora početi sa sankcionisanjem onih koji su odgovorni za propuste u ranijim istragama, jer sve dok imamo neriješeno ubistvo i dva teška napada, medijska zajednica neće imati povjerenje u mehanizme za zaštitu novinara.

Obuka državnih tužilaca i sudija o standardima Evropskog suda za ljudska prava o slobodi izražavanja mora biti stalna, kako se ne bi dešavalo da se izvještavanje sa terena tretira kao nezakonito snimanje i da se oslobađaju krivice oni koji su sprječavali novinare da rade svoj posao.