Kristof Haselbah  [ DW ]

24. 04. 2024. 09:44

Njemačka i Turska: sto godina diplomatskih odnosa

Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Valter Štajnmajer boravi u zvaničnoj posjeti Turskoj, prvoj od početka svog mandata 2017. godine. Vrijeme posjete nije slučajno odabrano. Prije tačno sto godina uspostavljeni su diplomatski odnosi između te dvije zemlje.

Republika Turska i Njemačko carstvo imali su 1924. godine veliki novi početak: obje države su kao saveznice bile gubitnice nakon Prvog svjetskog rata, i kao rezultat toga morale su da ustupe djelove svojih teritorija – Turska je čak izgubila i jedno veliko carstvo – a obje zemlje su ukinule monarhiju. U Njemačkoj je Vajmarska Republika zauzela mjesto Carstva.

Međutim, unutrašnja promjena u Turskoj bila je znatno veća: osnivač države, Kemal Ataturk, želio je sekularnu, evropski orijentisanu Tursku. Kalifat i šerijat iz Osmanskog carstva zamijenjeni su zapadnim pravnim sistemima.

Osmansko i Njemačko carstvo imali su i bliske diplomatske, vojne i trgovinske odnose. Tada, nekoliko mjeseci nakon osnivanja Turske Republike 1923. godine, ponovo su uspostavljene diplomatske veze i zaključen sporazum o prijateljstvu.

Ali, Berlin ta događanja u to vrijeme nije shvatao previše ozbiljno, kaže istoričar i stručnjak za Tursku Rasim Marz: „Uprkos ponovnom pokretanju diplomatskih odnosa sa mladom Republikom Turskom 1924. godine, krizom zahvaćena Vajmarska republika nije im pridavala veliki politički značaj sve do 1930-ih“, navodi on za DW. S druge strane, kako dodaje, „visoka reputacija Njemačke u Turskoj ostala je nepromijenjena“.

Utočište za one koje je protjerao nacistički režim

Poglavlje u njemačko-turskim odnosima koje se danas često zaboravlja jeste bjekstvo u Tursku nekoliko stotina progonjenih Njemaca tokom nacističke ere. Turska je tada bila spoljnopolitički neutralna.

„Turska je pod Ataturkom postala utočište za mnoge prognane akademski obrazovane Njemce. Turskoj Republici bili su potrebni visokokvalifikovani ljudi“, podsjeća Rasim Marz. Među njima su bili i političar SPD-a, a kasnije gradonačelnik Berlina, Ernst Rojter, ekonomista i političar Fric Bade, kompozitor Paul Hindemit i mnogi drugi. Oni su bili „u značajnoj mjeri uključeni u dalje širenje države (Turske) po evropskom modelu“.

Turski migranti u Njemačkoj

Nijedna druga odluka vjerovatno nije imala tako trajan uticaj na odnose dviju država kao što je to bilo zaključivanje sporazuma o dolasku turske radne snage u Saveznu Republiku Njemačku 1961. godine. Prema navodima Ministarstva spoljnih poslova, u Njemačku je nakon toga stiglo oko 876.000 ljudi. Oni su, između ostalog, radili u rudarstvu, automobilskoj industriji, ali su i otvarali sopstvene prodavnice. Mnogi od njih su sa sobom doveli i svoje porodice. I ostali u Njemačkoj zauvijek. Danas u Njemačkoj živi oko tri miliona osoba turskog porijekla.

Predsjednik SR Njemačke Štajnmajer odao im je počast odmah na početku svoje posjete Turskoj. I to na istorijskoj lokaciji: istanbulskoj željezničkoj stanici Sirkeči, odakle su mnogi Turci započeli svoj put za Njemačku ukrcavši se u voz. „Oni su pomogli u izgradnji naše zemlje, učinili su je jakom i pripadaju srcu našeg društva“, rekao je Štajnmajer.

Pogoršanje odnosa pod Erdoganom

Kada je Redžep Tajip Erdogan postao predsjednik Turske, odnosi su se sve više pogoršavali. Erdogan je preduzeo oštre mjere protiv političkih protivnika, posebno nakon pokušaja državnog udara 2016. godine. Njemačka vlada više puta je osuđivala stanje ljudskih prava u Turskoj, a njemački ambasador je veoma često pozivan na razgovor. Pokazatelj tenzija je i činjenica da prije aktuelne posjete, prethodnih deset godina nijedan njemački predsjednik nije posjetio Tursku.

Erdogan je takođe transformisao zemlju u spoljnopolitičkom smislu i, prema mišljenju Rasima Marza, tako pogodio nerv svojim sugrađanimaa: „Turska pod predsjednikom Erdoganom već dvije decenije nastoji da bude među vodećim nacijama svijeta. Vizija političke i vojne velike sile Turske u 21. vijeku učvrstila se u društvu."

Za Erdogana je Hamas oslobodilačka organizacija

Erdoganov stav o islamističkom Hamasu u Pojasu Gaze za njemačke političare posebno je problematičan. Erdogan je branio Hamasov masakr nad Izraelcima 7. oktobra i opisao Hamas kao oslobodilačku organizaciju. S druge strane, bezbjednost Izraela – uprkos svim njemačkim kritikama izraelskih akcija u Pojasu Gaze – zvanični je njemački „nacionalni interes“. I kao da želi da pojača te razlike, Erdogan se sastao sa šefom spoljnih poslova Hamasa, Ismailom Hanijom, neposredno prije Štajnmajerovog dolaska.

Tokom posjete Istanbulu, njemački predsjednik se suočio i s demonstrantima koji su protestovali protiv njemačke politike prema Izraelu.

Zamrznuti pregovori o pristupanju EU

Njemačko-turski odnosi odavno su dio odnosa Turske sa kompletnom Evropskom unijom. Turska je kandidat za članstvo još od 2005. godine, a njenu kandidaturu je u to vrijeme podržao i njemački kancelar iz redova SPD-a Gerhard Šreder. Ali, ti pristupni pregovori su već dugo na čekanju, što je posljedica i Erdoganovog oštrog kursa u unutrašnjoj i spoljnoj politici.

Kancelarka Angela Merkel bila je relativno oprezna prema Turskoj, između ostalog i zato što joj je Ankara bila neophodna tokom izbjegličke krize 2015/16. Političari u aktuelnoj njemačkoj vladi predvođenoj SPD-om i pod kancelarom Olafom Šolcom, probleme nazivaju pravim imenom, a isto to radi i ministarka spoljnih poslova iz stranke Zelenih Analena Berbok.

To ne ide na ruku turskom rukovodstvu, kaže Rasim Marz: „Njemačka je izgubila značajan uticaj u Ankari nakon ere Angele Merkel. Neslaganja između dviju zemalja, koja su postala očigledna tokom posljednje posjete ministarke spoljnih poslova Analene Berbok u julu 2022. godine, postala su duboka u različitim oblastima. Istoričar i stručnjak za Tursku Rasim Marz zbog toga smatra da se oživljavanje procesa pristupanja EU „trenutno ne može očekivati“.

Novi početak?

Nada njemačke vlade leži u turskom civilnom društvu i turskoj opoziciji. Erdoganova Partija pravde i razvoja (AKP) doživjela je poraz na lokalnim izborima prije nekoliko nedjelja. Trijumfovala je najveća opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP). Veliki nosilac nade te stranke, koji bi mogao da bude i budući predsjednik, jeste gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu.

Njemački predsjednik se tokom svoje zvanične posjete sastao s njim prije susreta sa Erdoganom. To je znak da se Berlin nada političkoj promjeni i još jednom novom početku tursko-njemačkih odnosa.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na njemačkom.