Bernd Rigert  [ DW ]

01. 05. 2024. 13:20

20 godina od velikog proširenja EU: Kako dalje?

„Veliki prasak" je nadimak koji je u žargonu Evropske unije dat proširenju kada je 1. maja 2004. primljeno deset država. Broj članica preko noći je porastao s 15 na 25. Samo 15 godina poslije pada gvozdene zavjese i kraja sovjetske vlasti u istočnoj Evropi, veliki dio kontinenta se ujedinio.

Od Estonije, Letonije i Litvanije na sjeveru, Poljske na istoku, Slovačke, Češke, Mađarske i Slovenije u centralnoj Evropi, te Malte i Kipra na jugu - ulazak u EU prije 20 godina se proslavljao narodnim slavljem i vatrometom, govorima…

„Bio je to snažan signal Rusiji, ali ne samo to. Pokazala se sposobnost EU da donosi snažne odluke, da se širi i ispunjava uslove. Čitava stvar se odvila u pozitivnom duhu zbog toga što su kako u zemljama EU tako i u novim članicama vladali politički uslovi koji su bili povoljniji nego što su danas", kaže za DW Tefta Keljmendi, stručnjakinja iz briselskog „European Council on Foreign Relations".

Ujedinjenje nije imalo alternative

„Proširenje se pokazalo uspješnim kako za EU tako i za deset novih članica", kaže Keljmendi.

Kako je pokazala studija Fondacije Bertelsman, ekonomski rast u novim članicama uklopio se u zajedničko tržište, a ojačani su demokratija, vladavina prava i sloboda medija. Izuzeci su Mađarska i Poljska. Tamošnje vlade se se posljednjih godina udaljile od evropskih vrijednosti. U Poljskoj se trend preokrenuo u pozitivnom smjeru tek nakon promjene vlade prošle godine.

Hans Kribe s briselskog Instituta za geopolitiku (BIG), smatra da nije bilo alternative proširenju EU 2004. kao i odgođenom primanju Bugarske (2007.) i Rumunije (2007.) te naposlijetku i Hrvatske (2013.).

„To je bilo neizbježno kao odgovor na istorijske preokrete i raspad Sovjetskog Saveza i Istočnog bloka", kaže Kribe.

Koliko je EU spremna za nova proširenja

„Evropska komisija, naravno, igra svoju ulogu onoga ko navija i zagovara nova proširenja", smatra Kribe. Međutim, interno postoji svijest o tome da se iz velikog prošeranja moraju izvući pouke.

Prije svega, EU bi morala da postane otvorenija za proširenje i smanji procedure s tim u vezi. Za sada nema plana za takvu reformu EU.

Pritom predstoje sljedeća proširenja: šest država zapadnog Balkana, a od skoro i Ukrajina, Moldavija i Gruzija.

Zapadni Balkan - jedan po jedan?

Državama Zapadnog Balkana stalno se iznova obećava pristupanje. KancelarOlaf Šolc (SPD) često govori kako je sada vrijeme da se konačno da se to i učini.

„Ne vjerujem da će doći do sljedećeg Velikog praska, to ne bi funkcionisalo", kaže Tefta Keljmendi. Tih šest zemalja previše se razlikuju u svom razvoju i mogućnostima pridruživanja.

Keljmendi pretpostavlja da će te zemlje biti primljene jedna po jedna: Prvo Albanija pa Sjeverna Makedonija i Crna Gora. Srbija i Kosovo prvo moraju da riješe spor oko državnosti i manjina. U svakom slučaju, kako kaže Keljmendi, se ne može čekati da se riješe bilateralni sukobi Srbije i Kosova. To bi značilo da ostale zemlje regiona postaju taoci tog sukoba.

„Način na koji je EU pokušala da iskoristi perspektivu proširenja za rješavanje bilateralnih problema nije pomogao regionu. EU je previše fokusirana na stabilizaciju, a ne toliko na ekonomski razvoj"

Ukrajina - (pre)veliki izazov

U poređenju sa balkanskim državama, Ukrajina bi zaista bila „veliki prasak" za EU. Više od 40 miliona ljudi, ogromne poljoprivredne površine, najsiromašnija zemlja u Evropi i povrh svega - teško pogođena ratom koji je nametnula Rusija. Pregovori o pristupanju trebalo bi da započnu uskoro, međuvladinom konferencijom.

Hans Kribe kaže da je primanje Ukrajine isto tako neizbježno kao i primanje 10 članica prije 20 godina. Zemlja se brani od Rusije i za ostatak Evrope. Ali, na kraju sve članice EU treba da daju pristanak za proširenje - odluka se donosi jednoglasno, a u nekim članicama je potrebno održati referendum.

Pravi problemi oko ovog proširenja ne pominju se javno, kako se građani EU ne bi uplašili, kaže Kribe: „To je riskantna strategija. U jednom trenutku mora doći do suočovanja sa stvarnošću."

Jer, ulazak Ukrajine zahtijevao bi totalnu promjenu budžeta EU. Između ostalog današnji neto primaoci subvencija, kao Poljska ili Mađarska, najvjerovatnije bi postali neto platiše koje bi morale davati novac Ukrajini i drugim siromašnijim državama.

Turska - otpisana?

Turska, koja pregovara o članstvu od 2005. vjerovatno neće pristupiti EU. Autokratski vođena država sve se više udaljava od evropskih vrijednosti.

„Turska je beznadežan slučaj kada je riječ o pristupanju", kaže Hans Kribe. Ipak, EU bi trebalo da teži bliskim, bilateralnim odnosima, privilegovanom partnerstvu, jer Turska ima ključnu geopolitičku poziciju kada je u pitanju odbrana od Rusije i pitanja migracija.

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na njemačkom.