Konstantin Egert  [ DW ]

26. 07. 2025. 09:14

En Eplbaum: Putin mora da shvati da neće dobiti rat

DW: Zašto je Donald Tramp tako strpljiv i blag prema Vladimiru Putinu?

EN Eplbaum: Ljudi postavljaju to pitanje već desetak godina. Tokom Trampovog prvog predsjedničkog mandata sprovedena je velika istraga o izvorima ruskog uticaja na njegovu kampanju. Pokazalo se da je uticaja bilo, ali nikada nije moglo da se dokaže da je bilo i krivičnog djela. Znamo da Tramp ima poslovne veze s Rusijom duže od 30 godina. Sve je to dokumentovano. Znamo i da je o Rusiji imao pozitivno mišljenje. Takođe znamo da već dugo veoma negativno gleda na američke saveze. To se vidi i iz njegovih knjiga objavljenih prije više od deset godina. Svo to je bilo i prije nego što je Putin došao na vlast.

A otkako je Putin na vlasti, Tramp je neko koga veoma impresioniraju ljudi koji djeluju bez sistema kontrole, bez ograničenja, bez sudova, bez novinara. On se divi takvoj vrsti moći. Pretpostavljam da je Tramp svakako blagonaklon prema Rusima i da je lično impresioniran Putinom. Ne znam, naravno, kako izgledaju njihovi susreti, ali Putin je školovani operativac KGB-a: On zna kako da pronađe nečije slabosti, kako da manipuliše i ubijedi nekoga da mu je prijatelj. Tramp sasvim sigurno, vjeruje da mu je Putin prijatelj – i to je i rekao, tim izrazom se služio.

Koji su ciljevi Vladimira Putina u Ukrajini? Kako vidite njegovu strategiju?

Putin apsolutno ima strategiju i ona se zasniva na tri cilja koji se djelimično preklapaju.

Prvi cilj je imperijalni. On želi da vaskrsne Rusko carstvo, sa sobom kao vođom tog carstva. To bi trebalo da bude njegova istorijska uloga. U tom smislu, želio bi da Ukrajina – bilo kao marionetska vlada, bilo kao potpuno integrisani dio Rusije – prestane da postoji kao nezavisna nacija. On želi da izbriše „ukrajinstvo“. Na ovaj ili onaj način, Ukrajina bi po njegovom planu trebalo da bude ponovo uključena u Rusko carstvo. Njegov prvobitni cilj, kao što znamo, bio je da osvoji Kijev za tri dana, a ostatak zemlje za šest nedjelja. To je bio plan - koji je propao. Sada smo u fazi Plana B, koji je da se zemlja što više oslabi i uništi. Dakle, to je njegov prvi cilj.

Drugi cilj je da uništi ideje koje su podstakle ukrajinsku revoluciju 2014. Vidio je Majdan, ljude koji mašu zastavama EU, nose parole protiv korupcije i pozivaju na kraj autokratskog predsjednika koji je Ukrajinu vukao ka Rusiji. Kada je ta revolucija uspjela – kada je predsjednik Viktor Janukovič pobjegao iz zemlje – to je za Putina bio alarm. Jer to je upravo tip revolucije kojeg se on najviše plaši. Znate, to je isti tip revolucije koji je zamalo izbio i u Rusiji 2010. ili 2011. Jezik borbe protiv korupcije – to je jezik koji je koristio i Aleksej Navaljni. Taj jezik – ne samo demokratski, već i jezik vladavine prava, transparentnosti, odgovornosti i borbe protiv korupcije – taj jezik je za Putina najopasniji i najrazorniji. Dakle, potreba da se Ukrajina uništi je djelimično i potreba da se uništi privlačnost tog jezika u Rusiji. To je svojevrsni rat ideja.

Treći cilj je globalni. Putin, naime, ima geopolitičku strategiju – da potkopa međunarodno pravo i svjetski poredak kako su uspostavljeni poslije Drugog svjetskog rata. Povelja UN – koja garantuje suverenitet nacija unutar njihovih granica. Ženevske konvencije o ratovanju – prema kojima rat ne bi smio da se vodi protiv civila. Konvencija UN o genocidu – koja znači da se ne smije uništavati ili potkopavati postojanje neke nacije. Putin želi da pokaže da sve to ne vrijedi ništa, da on može da to uništi i potkopa – i da prođe nekažnjeno. On govori o „multipolarnom svijetu“. Jasno je da već imamo multipolarni svijet, sa više centara moći. Ali mislim da on pod time misli nešto drugo. On misli na svijet u kojem jake države mogu da napadnu slabije, a velike nacije da vladaju manjima. To je svijet u kojem on želi da živi, a ne svijet u kojem pravila, UN, SAD ili drugi faktori stoje na putu njegovim planovima.

To su, po mom mišljenju, njegovi ciljevi – lični, politički, ali i globalni.

Šta Zapad ne shvata kada je riječ o Putinovoj Rusiji?

Mislim da Zapad ne shvata ekstremizam putinizma. I dalje vjeruju da se može postići nekakav dogovor, da će on prestati da se bori, samo ako mu damo Krim. A ne shvataju da su njegovi ciljevi mnogo širi i ambiciozniji – da uključuju uništenje transatlantskog saveza, a možda čak i Evropske unije.

Mislim da oni jednostavno nisu u potpunosti shvatili koliko su ti ciljevi široki, i da zbog toga nisu shvatili da ratu neće biti kraja dok ga Putin ne izgubi – ili dok bar ne bude uvjeren da pobjeda nije moguća. Put do mira je kroz ubjeđivanje Putina da neće dobiti rat, da je beznadežan.

Ali trenutno, koliko ja vidim, ako zaista želite mir, morate naoružavati Ukrajinu i braniti je dok Putin ne shvati da je rat gotov. Mislim da je to ono što zapadnjaci ne razumiju.

A šta Putin ne shvata kada je riječ o Zapadu?

Od samog početka potcjenjuje Ukrajince. Vrlo malo zna o savremenoj Ukrajini. Ne zna ko su oni. Nije shvatio da je ukrajinska vlada zaista demokratski izabrana, da ima podršku i da je ukrajinski nacionalni identitet stvaran. Nije shvatio da će se Ukrajinci boriti koliko god budu mogli. To uključuje i gerilski rat, ako bi pao Kijev.

Ozbiljno je potcijenio sposobnost i volju Evrope i Sjedinjenih Država da pomognu Ukrajini. I potcijenio je snagu ideja. Ne radi se samo o demokratiji, već i o jedinstvu i integritetu, što zaista motiviše bar dio Zapada i zapadnih lidera. On ih uporno potcjenjuje – i stalno griješi u procjenama.

En Eplbaum (Anne Elizabeth Applebaum, 1964.) je američka novinarka i istoričarka, od 2013. ima i poljsko državljanstvo i živi u Varšavi. Pisala je o holodomoru, gulagu, padu gvozdene zavjese – za je šta 2004. dobila Pulicerova nagradu, a 2024. Nagradu za mir njemačkog udruženja izdavača i knjižara. Od 1992. je u braku sa poljskim ministrom spoljnih poslova Radoslavom Sikorskim.