Nik Martin  [ DW ]

08. 08. 2025. 13:01

Vašington prijeti Indiji i Kini sekundarnim sankcijama

SAD hoće da kazne Kinu i Indiju za poslovanje sa zemljom pod sankcijama — zbog nastavka kupovine ruske nafte, koja predstavlja ključni izvor prihoda za finansiranje rata u Ukrajini.

Te dvije zemlje su obećale da će štititi svoju energetsku bezbjednost i ekonomsku suverenost, a Kina je ove pritiske iz Vašingtona nazvala „prisilom i pritiskom". Kina je postala najveći uvoznik ruske nafte 2022. godine.

Indija je, s druge strane, optužila Zapad za licemjerje, ističući da Evropska unija i dalje uvozi rusku energiju, iako je značajno smanjila zavisnost od nje od početka rata.

Nju Delhi je dodatno ukazao da je Vašington aktivno podržavao indijsku kupovinu ruske nafte odmah nakon ruske invazije, kako bi se stabilizovale globalne cijene.

Uvoz nafte iz Rusijeu Indiju povećao se gotovo 19 puta u posljednje četiri godine, sa 0,1 na 1,9 miliona barela dnevno, dok je kineski uvoz porastao za 50%, na 2,4 miliona barela dnevno.

Petras Katinas, energetski analitičar iz Litvanije pri Centru za istraživanje energije i čiste atmosfere (CREA), rekao je za DW da je Indija, kao drugi najveći kupac ruske nafte, uštedjela oko 33 milijarde dolara na energentima između 2022. i 2024. godine, zahvaljujući velikim popustima koje je Moskva nudila nakon što su SAD i EU prekinule oslanjanje na rusku naftu i gas.

Katinas je rekao da je dugogodišnja politika Indije da balansira odnose sa SAD, Rusijom i Kinom, bez davanja prioriteta bilo kojoj strani, bila ključna za odluku da kupuje jeftiniju rusku naftu, sa fokusom na „energetsku bezbjednost i pristupačnost".

Prijetnja SAD novim sankcijama uzdrmala tržišta

Nakon što je već uveo 25% carinu na uvoze iz Indije, predsjednik SAD Donald Tramp je u srijedu potpisao izvršnu naredbu kojom uvodi dodatnu carinu od 25% na indijsku robu, kao odgovor na kupovinu ruske nafte.

Cijene nafte su se odmah povećale za gotovo 1%, dok su indijski mediji izvijestili da bi nova carina mogla povećati indijski račun za naftu za čak 11 milijardi dolara. Nju Delhi je novu meru nazvao „nepravednom, neosnovanom i nerazumnom".

Tramp je rekao da će carine stupiti na snagu za 21 dan, dajući Indiji i Rusiji vremena da pregovaraju o porezima na uvoz.

Takođe se očekuje da predsjednik najavi šire sekundarne sankcije za druge zemlje i subjekte koji trguju ruskom naftom.

Sekundarne sankcije bi bile veliki udarac za rusku ekonomiju, koja je već pod snažnim zapadnim mjerama. Sa vojnim troškovima koji premašuju 6% BDP-a i stvarnom inflacijom koju neki analitičari procjenjuju na 15–20% (naspram zvaničnih 9%), Rusija troši rezerve i suočava se s ozbiljnim pritiscima na budžet i fabrike oružja.

Za globalna tržišta, nove sankcije mogle bi izazvati veliki šok sličan onom iz 2022, kada su cijene nafte naglo porasle, a Rusija zaobišla sankcije nudeći jeftiniju energiju dvojim najvećim svjetskim ekonomijama.

„Da Indija tada nije kupovala rusku naftu, teško je reći kolika bi bila cijena — 100, 120, 300 dolara po barelu", rekao je Sumit Ritolija, analitičar energije iz Nju Delhija iz istraživačke kuće Kpler.

Carina SAD bi mogla natjerati Indiju da smanji trgovinu sa Rusijom

Carina od 25% mogla bi primorati Indiju da smanji makar deo uvoza ruske nafte. Dodatne sankcije bi dodatno pogoršale situaciju.

Katinas kaže da sekundarne sankcije značajno podižu ulog, jer bi mogle ograničiti pristup indijskih firmi američkom finansijskom sistemu, a banke, rafinerije i brodarske kompanije bi bile izložene ozbiljnim posljedicama zbog globalne povezanosti.

Ako bi 5 miliona barela dnevno ruske nafte iznenada nestalo s tržišta, analitičari vjeruju da bi cijene ponovo naglo skočile, jer bi zemlje morale hitno da pronađu druge izvore. Iako je OPEK nedavno povećao proizvodnju, zamjena tako velike količine u kratkom roku bila bi izuzetno teška zbog ograničenih kapaciteta i logistike.

„Ne postoji mjesto odakle možete dovoljno brzo dobiti tih 5 miliona barela", rekao je Aleksandar Koljandr, viši saradnik u Centru za evropske političke analize.

Ritolija kaže da bi indijskim firmama moglo trebati i do godinu dana da se odviknu od ruske nafte, ako bi to bilo neophodno.

Rast cijena nafte bi izazvao naglu inflaciju u SAD i širom svijeta. Američka centralna banka procjenjuje da svaki rast cijene sirove nafte za 10 dolara dodaje oko 0,2 procenta inflaciji. Slične procjene ima i indijska centralna banka.

Kina pošteđena, Indija na udaru?

Katinas tvrdi da će Kina, čija je ukupna trgovina sa SAD četiri puta veća od indijske, „možda biti izuzeta" iz novih mjera. Trgovina između dvije najveće svjetske ekonomije iznosi više od 580 milijardi dolara, što Kini daje moć pregovaranja koju Indija nema.

Kina takođe ima monopol na rijetke zemne metale, što je još jedna tačka tenzije sa SAD, i moguće je da Peking koristi to kao polugu u odnosu na Trampov stav.

Budući da Indija nema uporedivu pregovaračku moć, Vašington je ranije ove nedjelje udvostručio pritisak na Nju Delhi, rekavši da bi nove sankcije Rusiji i Indiji „mogle oboriti njihove mrtve ekonomije zajedno".

Indijski dobitak od ruske nafte se smanjuje

Indija više ne ubire istu dobit od popusta kao 2022. godine, kada su oni iznosili 15–20 dolara po barelu. Danas su ti popusti smanjeni na oko 5 dolara, kaže Ritolija.

Rusija, koja naravno hoće da napuni državnu kasu, maksimizira prihode od energije, koristeći sve veću potražnju iz Turske (trećeg najvećeg kupca), i Azije, gdje se ruska nafta često reeksportuje pod drugim imenima da bi se izbjegle sankcije.

Ipak, indijske rafinerije i dalje kupuju rusku naftu. Uvoz je u junu dostigao 11-mjesečni rekord od 2,08 miliona barela dnevno, što čini 44% ukupnog uvoza nafte u Indiji – što je rezultat geopolitičkog kalkulisanja i konkurentnosti cijena.

Kina, s druge strane, vjerovatno neće mijenjati svoju politiku – iako njene banke sve češće odbijaju ruske transakcije čak i u juanima, prisiljavajući Moskvu da koristi posrednike i treće zemlje.

Kina na uvoz nafte gleda kao na prioritet zaštićen od političkih pritisaka, dok se za Indiju očekuje da će više balansirati: smanjiti kupovinu pod pritiskom, ali ne i potpuno odustati od ruske nafte.

Ritolija zaključuje: „Možda ćemo smanjiti uvoz ruske nafte, ali nećemo pasti na nulu u skorije vrijeme."