- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
15. 08. 2025. 07:53
Aljaska – „najruskiji“ region SAD
Vojna baza Elmendorf-Ričardson, u kojoj se održava sastanak, od Vašingtona je vazdušnom linijom udaljena 5400 kilometara, a od Kremlja – 7000 kilometara. Istorijski gledano, Aljaska je mjesto sa kojim su povezani i Rusi i Amerikanci.
Rusija je naselila, SAD - kupile
Sve do kraja poslednjeg ledenog doba prije oko 10.000 godina, postojao je čak i kopneni most između današnjeg istoka Rusijei Aljaske; tim putem su vjerovatno prvi ljudi stupili na američki kontinent. Zatim je povećan nivo mora učinio tu teritoriju neprohodnom - a na Aljasci su domorodački narodi najprije ostali sami. Aleuti, stanovnici istoimenog lanca ostrva između Aljaske i Rusije, nazivaju tu zemlju „Alijaska", odakle potiče i današnje ime.
Godine 1725. ruski car Petar Veliki poslao je mornara Vitusa Beringa na ekspediciju tokom koje je ovaj prošao kroz moreuz koji je kasnije po njemu nazvan. U narednim decenijama ruski mornari pristaju na različitim mjestima na Aljasci, osnivaju naselja i počinju unosnu trgovinu krznom. Godine 1799. car Pavle I dodijelio je trgovinski monopol Rusko-američkoj kompaniji, koja je otada vršila i administrativne funkcije u koloniji.
Sredinom 18. vijeka prihodi od trgovine krznom se smanjuju jer su ruski kolonizatori preintenzivno lovili foke i vidre. Rusija je, takođe zbog Krimskog rata, ekonomski oslabljena i želi profitabilno da proda Aljasku. Velika Britanija, koja je tada još uvjek vladala Kanadom, pokazala je interesovanje. Na kraju, SAD nisu htjele da dozvole tadašnjem rivalu ovaj uspjeh i ponudile su za tadašnje prilike veliku sumu od 7,2 miliona dolara.
Aljaska pod Trampom: nafta i čuvena planina
Dugo je Aljaska smatrana divljom pustopoljinom, dok od 1967. nisu otkrivena velika nalazišta nafte. Ovaj klimatski štetan energent je i danas zaslužan za ekonomski prosperitet Aljaske. Nekoliko sati nakon stupanja na dužnost 20. januara 2025. godine, Tramp je dekretom naredio proširenje eksploatacije nafte i gasa na Aljasci i istovremeno ublažio propise o zaštiti prirode.
U svom inauguracionom govoru, Tramp je takođe najavio da želi da najvišoj planini Aljaske, a time i celih SAD, vrati ime Maunt Mekinli. Ona je već nosila to ime od 1917. do 2015. godine, prije nego što joj je predsjednik Barak Obama vratio njeno domorodačko ime Denali. Za razliku od Obame, Vilijem Mekinli je jedan od Trampovih omiljenih prethodnika: koristio je carine kao spoljnopolitički instrument pritiska i proširio teritoriju SAD na Havaje i druga ostrva u Pacifiku i Atlantiku.
Pravoslavne crkve, raketne baze i političke izbjeglice
Tema Rusije je i pod američkom zastavom ostala prisutna na Aljasci: tamo i danas postoji oko 80 ruskih pravoslavnih zajednica koje Božić po pravoslavnom obredu slave tek početkom januara.
Za vrijeme Hladnog rata, kroz Beringovo more je prolazila takozvana "ledena zavjesa", kao pandan Gvozdenoj zavjesi u Evropi. Aljaska je iznenada postala prva linija odbrane američkog kontinenta u slučaju sovjetskog napada. Američka vojska je izgradila baze poput Elmendorf-Ričardsona kod Enkoridža, ali i radarske sisteme i raketne položaje.
Republikanka Sara Pejlin, porijeklom sa Aljaske, koja je 2008. bila kandidatkinja za potpredsjednicu predsjedničkog kandidata Džona Mekejna, upozoravala je tada na Rusiju kao direktnog susjeda. Tadašnja guvernerka Aljaske željela je tom primjedbom da stvori veću opreznost i odlučnost prema Rusiji, čije su trupe tada upravo marširale u Gruziju - i zahtjevala je da se Gruzija i Ukrajinaprime u NATO. U Beringovom moreuzu dva Diomidova ostrva udaljena su samo tri kilometra - veće ostrvo pripada Rusiji, a manje Aljasci.
Direktno susjedstvo iskoristila su u oktobru 2022. pod potpuno drugačijim okolnostima i dvojica Rusa: u malom čamcu su iz Rusije prešli na ostrvo Sveti Lorens, koje pripada Aljasci, kako bi izbjegli regrutaciju za rat u Ukrajini.
Nije prvi istorijski sastanak na Aljasci
O tom ratu sada Tramp i Putin žele lično da razgovaraju u Enkoridžu - bez učešća Ukrajine. Putin neće biti prvi strani državnik kojeg američki predsjednik prima u Enkoridžu: ovdje je u septembru 1971. godine sletio japanski car Hirohito - u svojoj funkciji na svom prvom putovanju u inostranstvo uopšte. Nakon sastanka sa predsjednikom Ričardom Niksonom, otputovao je dalje u London, Bon i Pariz.
U Veliku Britaniju, Njemačku ili Francusku Putin danas ne bi mogao da putuje - u sve tri zemlje bi ovaj političar za kojim je izdat međunarodni nalog za hapšenje vjerovatno bio uhapšen i izručen Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. SAD ne priznaju ovaj sud i zato Putin na Aljasci nema čega da se plaši.
Iz vašingtonske perspektive, najveća američka savezna država očigledno je toliko daleko da izgleda kao da je Rusija. Donald Tramp je ove nedelje rekao novinarima u Beloj kući: „Sastajem se sa Putinom - idem u petak za Rusiju."