Zilke Vinš  [ DW ]

30. 10. 2025. 13:44

Pariz, Drezden, Berlin, Boston: Najveće pljačke muzeja

Drezden 2019: Pljačka „Zelenog trezora“

Dana 25. novembra 2019. dvojica maskiranih muškaraca provalila su u rezidencijalni dvorac u Drezdenu. Sjekirom su razbili vitrine „Zelenog trezora“ i ukrali 21 komad nakita sa oko 4.300 dijamanata i brilijanata, procijenjenih na više od 116 miliona eura.

Iza pljačke stoje članovi klana Remo – arapskog porijekla iz Berlina – već ranije poznatog po spektakularnim krađama. Dio plijena pronađen je 2022. godine nakon priznanja nekih članova, ali mnogi dragulji i dalje nedostaju.

Ovaj slučaj pokazuje kako su klanovi u Njemačkoj od pljački umjetnina napravili profesionalni „poslovni sektor“ – organizovan, precizan, beskrupulozan. I to uprkos činjenici da je prodaja takvog plena izuzetno teška.

Nakon pljačke, istoričarka umjetnosti Uli Zeger izjavila je za DW: „Riječ je o istorijskim kolekcijama nakita s dijamantima iz 18. vijeka. Za razliku od slika, koje su na kraju samo platno i suva boja, dijamanti imaju ogromnu cijenu i materijalni značaj.“

Zato se međunarodno umrežene bande sve više fokusiraju na predmete poput zlata, dragog kamenja i novčića – jer ih je lakše unovčiti nego umjetnine koje se nalaze u svakom katalogu.

Ipak, dragulji se moraju u potpunosti preraditi jer se po svom istorijskom brušenju mogu lako identifikovati – što bi svaki ozbiljan juvelir na svijetu mogao da prepozna, dodala je Zeger.

Berlin 2017: „Big Maple Leaf“ iz Bode-muzeja

Dvije godine ranije, sličan rukopis: počinioci – takođe članovi klana Remo – provalili su kroz prozor u Bode-muzej u Berlinu i ukrali zlatni dukat „“, težak 100 kilograma. Njegova vrijednost tada je iznosila oko 3,75 miliona eura, a po današnjem kursu zlata vrijedio bi gotovo 12 miliona. Cilj lopova bio je jasan: zlato pretvoriti u novac. Pretpostavlja se da je vrijedni „novčić“ odavno uništen i pretopljen.

Pariz 2010: „Čovjek-pauk“ porijeklom iz BiH

Godine 2010. parisko-mostarski provalnik Vjeran Tomić, poznat po svojim vještinama penjanja i nadimku „Spider-Man“, popeo se u Muzej moderne umjetnosti u Parizu, a da se alarm nije uključio. U pripremi pljačke, Tomić je diskretno kiselinom pošpricao okvire prozora, kako bi ih tokom akcije lakše otvorio.

Njegov plijen: „Pastoral“ Anrija Matisa, „Žena sa lepezom“ Amedea Modiljanija, „Golub sa zelenim graškom“ Pabla Pikasa, „Maslinovo drvo kod Estakuea“ Žorža Braka i „Mrtva priroda sa svijećnjakom“ Fernana Ležea – ukupne vrijednosti od oko sto miliona eura.

Tomić je uhapšen, ali je tvrdio da je djelovao po nalogu kolekcionara. Slike nikada nisu pronađene.

Ovaj provalnik, koji je stekao status „antiheroja“ i svojevrsnog Robina Huda jer nije prolio krv, nije koristio oružje i krao je samo od bogatih, rođen je u Parizu, ali je porijeklom iz BiH. Zbog bolesti majke i nasilnog oca, odgajali su ga tetka i ujak u Mostaru. Kao dječak, dane je provodio na i oko Neretve, penjući se i skačući u hladnu rijeku.

U Pariz se vratio kao jedanaestogodišnjak. Roditelji su za njega bili stranci, zbog čega je počeo da bježi i da luta. Kasnije je otkrio da je njegov povratak u Pariz bio početak njegove lopovske karijere: „Da me nisu otrgli iz Bosne, vodio bih miran, drugačiji život.“

Tomić je osuđen na osam godina zatvora. Njegova nevjerovatna životna priča, vještine koje su mu omogućile nadimak „Spider-Man iz Pariza“ i drskost kojom je ponizio francuske vlasti, tema su Netfliksovog dokumentarca „Vjeran Tomic: The Spider-Man of Paris“ iz 2023. godine, u kojem sam Tomić priča kako je izveo pljačku vijeka.

Boston 1990: Najveća pljačka umjetnina svih vremena

U martu 1990. dvojica muškaraca u policijskim uniformama ušla su u muzej Isabella Stewart Gardner u Bostonu. Vezuju čuvare i odnose 13 umjetničkih djela – među njima slike Vermera, Rembranta i Degasa. FBI je procijenio njihovu vrijednost na više od 500 miliona dolara.

Slučaj je do danas neriješen. Istražitelji pretpostavljaju da ukradena djela kruže mafijaškim krugovima kao „podzemne vrednosne hartije“. Ova pljačka postala je legendarna i inspirisala brojne dokumentarce.

„Umjetnost je teško prodati – dragulje nije“

Tim Karpenter, direktor organizacije Argus Cultural Property Consultants i bivši šef odjeljenja za umjetnički kriminal pri FBI-u, kaže da je kod poznatih i izuzetno skupih umjetničkih djela – slika, grafika ili crteža – najveći problem ne sama krađa, već njihova prodaja. Takva djela su poznata, katalogizovana i teško ih je unovčiti.

Sasvim drugačije je s plemenitim metalima i draguljima: „Oni se mogu istopiti ili rastaviti – što je tragičan gubitak za kulturnu baštinu. Nažalost, takve dragocjenosti sve češće postaju meta lopova u Evropi, jer je njihov cilj jasan: pretvoriti umjetnost u novac.“

U slučaju Luvra, Karpenter ne vjeruje da će plijen biti uništen. „Ovi predmeti su previše značajni. Pretpostavljam da lopovi tačno znaju šta imaju i da će ih čuvati kao kolekciju. Vrlo su lako prepoznatljivi.“

Zašto su umjetnine toliko primamljive

Među kriminalcima, umjetnička djela ponekad služe kao valuta. Počinioci krađa umjetnina su raznoliki: u Njemačkoj su to često velike arapske porodice s visokom logistikom i razrađenim strukturama.

U drugim granama organizovanog kriminala – posebno u južnoj i istočnoj Evropi – umjetnička djela se koriste kao roba za razmjenu u trgovini drogom ili oružjem.

Naravno, postoje i pojedinačni počinioci, najčešće insajderi poput čuvara ili zaposlenih koji poznaju sigurnosne propuste u muzejima. A tu su i, kako to rado prikazuju holivudski filmovi, misteriozni privatni kolekcionari, koji žele da umjetninu jednostavno posjeduju – i naručuju krađe po mjeri.

Prema procjenama Interpola, svake godine se ukradu umjetnine vrijedne nekoliko milijardi dolara – a pronađe se samo oko deset odsto njih. Pljačka u Luvru ponovo podsjeća da umjetnost nije samo lijepa, već i ranjiva – i da crno tržište kulturnih dobara naprosto cvjeta.