Zoran Arbutina  [ DW ]

04. 11. 2025. 15:55

Incident u Splitu – duhovi iz boce oteli su se kontroli u Hrvatskoj

Bila je to noć puna dijabolične simbolike u Hrvatskoj: dok se u ranim večernjim satima (3. novembra) zagrebačka politička i društvena elita okupljala u širem centru grada kako bi svojim prisustvom uveličala svečanost otvaranja druge scene Hrvatskog narodnog kazališta, HNK 2 – u širem centru Splita, u gradskom kotaru Blatine-Škrape, pedesetak, uglavnom mlađih huligana, navodno članova navijače skupine Torcida, odjevenih u crno, prijeteći nasiljem spriječilo je u održavanje folklorno-dramske večeri u okviru otvaranja Dana srpske kulture u Splitu.

I dok je otmena publika u Zagrebu aplaudirala plesnim, dramskim i operskim nastupima u sklopu prigodnog programa otvaranja nove scene tog „hrama hrvatske kulture“, u Splitu je agresivna rulja, uzvikujući ustaški pozdrav „Za dom spremni“ i psujući „smeća srpska“, spriječila predviđeni kulturno-umjetnički program, rastjerala publiku, a izvođače, među kojima je bilo i onih iz Novog Sada, natjerala da spas potraže bježeći u autobuse.

Prije toga, prema navodima svjedoka, dok je pred ulazom u dvoranu Gradskog kotara gomila odjevena u crno, a poneki i s maskama na licu, stvarala prijeteću scenografiju, njih nekoliko ušlo je u dvoranu i uz povike i prijetnje rastjeralo okupljene još prije početka priredbe. Usput su govorili da je to dan Svih svetih, pa bi ta manifestacija oskrnavila sjećanje na branitelje, te da je ovo osjetljiv mjesec u kojem se obilježavaju i komemoriraju žrtve u Vukovaru.

Nakon „pregovora“ s napadačima, u kojima su se ovi složili da omoguće ljudima mirno napuštanje dvorane, organizatori su otkazali priredbu, a gosti iz Novog Sada su se vratili. Fizički povrijeđenih, prema navodima organizatora, nije bilo, a policija, prema sopstvenim izjavama, „sprovodi istragu“.

Odgovornost je na vrhu države

U prvoj reakciji još juče uveče premijer Andrej Plenković je na svom kanalu Iks napisao da „najoštrije osuđuje incident“ i očekuje da nadležni organi „u što kraćem roku“ procesuiraju odgovorne. „Isključivosti ili bilo kojem obliku netolerancije prema nacionalnim manjinama nema mjesta u hrvatskom društvu“, napisao je premijer.

A na današnjoj (4. novembar) vanrednoj konferenciji za novinare, još je dodao da se radi o „nemilom incidentu“ u kojem su „očigledno učestvovali članovi navijačke grupe“. Rekao je i da „u Hrvatskoj nema mjesta zakonu ulice“, te da ovakav čin nema veze sa zaštitom digniteta rata i branitelja. Uz to Plenković naglašava da njegova vlada ne toleriše revizionizam i ustaštvo, te da on odbacuje takve optužbe.

Ali, Vesna Teršelić, voditeljka Dokumente – centra za suočavanje s prošlošću, upravo u političkom i društvenom djelovanju nekih najviših predstavnika države vidi odgovornost za nastanak klime koja pogoduje ksenofobiji i agresivnoj isključivosti.

„Mučno je pratiti kako se u Hrvatskoj sužava prostor slobode. Jučerašnji napad ozbiljno je dodatno upozorenje da se Hrvatska nije suočila s prošlošću i da trenutno institucije nisu u stanju, a pitam se i da li su voljne, da garantuju prostor slobode, slobodu izražavanja, stvaralaštva, medijske i naučne slobode svima koji žive u Republici Hrvatskoj“, rekla je Teršelič za DW.

Na djelu je, kako dodaje, proces relativizacije prošlosti i ustaškog znamenja koji već duže traje, „no, ovaj posljednji period je najproblematičniji period do sada. I tu vidim direktnu odgovornost premijera.“

Skretanje Hrvatske udesno

Ovaj incident u Splitu nije, međutim, došao niotkuda. Jurica Pavičić, novinar i pisac iz tog grada, koji je nedavno i sam zbog svojih kritičkih i liberalnih stavova bio meta napada desničara, u razgovoru za DW ističe da je eksces u Splitu samo komadić u mozaiku desne radikalizacije koja se u Hrvatskoj posebno intenzivno odvija još od jula i Tompsonovog koncerta u Zagrebu.

„Tu je bila masa ljudi i bila je vrlo prisutna ustaška i neonacistička ikonografija. Pred tom masom je poklekla do tada umjereno konzervativna vlada. Plenković je pred koncert otišao da se pokloni Tompsonu, četiri ministra su bila na koncertu. Vladajući HDZ pokušao je da zagradi svoje desno krilo da tu ne bi izgubio glasove. I tu se požar oteo kontroli“, kaže Pavičić.

Taj koncert bio je neka vrsta startnog signala za ekstremno desnu poziciju koja pokušava u potpunosti da dominira i političkim i društvenim životom. Tokom ljeta je bilo nekoliko – uspješnih i neuspješnih – akcija udruženja veterana kako bi se spriječili kulturni festival koji su im svjetonazorski bili strani, na zgradama u kojima žive istaknuti književnici, Miljenko Jergović i Jurica Pavičić, ispisivane su prijetnje i parole mržnje, a prije nekoliko dana u Saboru je organizovan skandalozni revizionistički okrugli sto na temu „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“ u organizaciji desnih stranaka DOMiNO i Hrvatskih suverenista. Osnovna teza: Jasenovac uopšte nije bio logor smrti, nego radni logor.

Prema mišljenju Jurice Pavičića, već neko vrijeme se vidi jasan društveni pomak u desno i stasala je mlađa generacija koju su, kako kaže, formirale krajnje problematične hrvatske institucije.

„Manji su problem navijači s tribine stadiona ili skinhedsi, a veći problem što ta atmosfera dominira društvenim stubovima, od Matice Hrvatske, do Akademije nauka i umjetnosti, od Univerziteta do Državnog tužilaštva, uključujući i Crkvu, koja je u Hrvatskoj krajnje revizionistička. Dio te slike su i veteranske organizacije koje su se pretvorile u lošu kopiju SUBNOR-a iz vremena kasnog socijalizma, kada je on bio retrogradni kočničar društva“, smatra naš sagovornik.

Pogrešna Plenkovićeva procjena

Pritom sam premijer, dodaje Pavičić, prema njegovom mišljenju nije taj koji aktivno radi na afirmaciji te atmosfere netrpeljivosti i isključivosti. Njegova je odgovornost prije svega u nečinjenju, u pasivnosti. „Mislim da je njemu lično to odvratno, ali tu je kombinacija oportunizma, kukavičluka i osjećaja da je čitav politički momentum pomjeren udesno“.

To Plenkovića i ljude oko njega navodi na pasivnost, što je, smatra Pavičić, pogrešna procjena: „Bilo kakva vrsta desno populističke revolucije u Hrvatskoj ne može da bude potpuna bez da eliminiše Plenkovića kao politički faktor. On je upravo po sebi simbol onoga što oni preziru, ali se ne ponaša kao da to shvata, već kao da je to prijetnja nekim drugima.“

Do sada su iskazivanja netolerancije i isključivosti uglavnom završavale prijetnjama i zastrašivanjem, ali agresivnost i atmosfera nasilja lebde u vazduhu. Govoreći o mogućnosti direktnog nasilja Pavičić kaže: „Da, moguće je. Ne bi me iznenadilo.“