Karla Blajker  [ DW ]

17. 11. 2025. 07:33

Gasna gangrena na frontu – smrt je skoro sigurna

Vojnici u Ukrajini često dugo povrijeđeni čekaju na pomoć, jer je evakuacija nemoguća. Ugroženi su opasnom bolešću koja počinje u odumrlom tkivu i dovodi do mehurića gasa ispod kože.

Ono što zvuči kao horor-priča iz davno prošlih ratova, trenutno se odigrava u Ukrajini. Tamo se, prema izvještaju britanskog dnevnog lista Telegraf, širi infektivna bolest gasna gangrena.

„O gasnoj gangreni se uči u školi, ali u Ukrajini je sada vidimo zato što povrijeđeni nisu adekvatno zbrinuti“, kaže Aleks, koji radi kao dobrovoljni bolničar u oblasti oko Zaporožja, za ovaj list.

„U bolnice dolaze ljudi koji su nedjeljama bili povrijeđeni i sjedjeli samo u podzemnim medicinskim stabilizacionim prostorijama, gdje su održavani u životu na jedvite jade“, rekao je on.

Još se ne može nezavisno potvrditi da li se zaista radi o gasnoj gangreni među ukrajinskim trupama. Ali, nesporno je da je front zbog čestih ruskih napada dronovima teško dostupan.

Zalihe često ne stižu do trupa, ili stižu sa velikim zakašnjenjem. Novi vojnici moraju ponekad kilometrima pješačiti prije nego što stignu tamo gdje se vodi borba – i gdje povrijeđeni čekaju na pomoć.

Šta izaziva gasnu gangrenu?

Ova toksična infektivna bolest uništava mišićno tkivo velikom brzinom. Gasnu gangrenu izazivaju klostridije, bakterije koje se nalaze u zemljištu ili ljudskim crijevima.

One nisu nužno patogene. Opasne postaju tek kada dospiju u tkivo u kojem vlada nedostatak kiseonika. To je slučaj kod dubokih rana. Odumrlo tkivo sprečava zarastanje rane – i tu se bakterije šire.

Infektivna bolest se brzo širi u uslovima kakvi vladaju u rovovima, dakle tamo gdje ima mnogo povreda i nedostatka higijene.

Za oboljele je gasna gangrena izuzetno bolna. Pod kožom se stvaraju mjehurići gasa koji se mogu osjetiti i čuti pri opipavanju tkiva. Zaražena muskulatura se boji u sivo-crvenu boju i otiče. Kod inficiranih vojnika nastupa sepsa: puls se ubrzava, dolazi do poremećaja cirkulacije i disanja, i na kraju do otkazivanja više organa.

Čak ni bolničko liječenje ne garantuje izlječenje ako se gasna gangrena već pojavila. Bez liječenja skoro svi zaraženi umiru.

Kako se može liječiti gasna gangrena?

Zahvaćeno tkivo mora se što brže hirurški ukloniti. Osim toga, moraju se intravenski davati jaki antibiotici. Da bi se pronašla odgovarajući antibiotici koja će najbolje pomoći prave se mikrobne kulture i testiraju na moguće rezistencije.

Ovi koraci zahtijevaju higijenske operacione uslove i mogu se sprovoditi samo u klinikama sa sopstvenim laboratorijama – ne u improvizovanim prostorijama za liječenje u skloništima. Tamo se mogu držati određeni antibiotici na zalihama, ali u slučaju rezistencija nema alternativa.

Kada je gasna gangrena posljednji put harala?

Gasna gangrena je bolest koja se u Evropi, zahvaljujući medicinskom napretku, smatrala gotovo iskorenjenom.

U Prvom svjetskom ratu mnogi ranjenici su na kraju umirali od gasne gangrene. Samo je više od sto hiljada njemačkih vojnika navodno podleglo ovoj infekciji. Tada su mnogi ranjenici takođe dugo ležali bez liječenja u blatnjavim rovovima. Nije bilo zbrinjavanja rana ni higijene rana.

Već u Drugom svjetskom ratu gasna gangrena je bila znatno manji problem.

Antibiotici su već bili dovoljno rasprostranjeni da stoje na raspolaganju za liječenje, ali ne toliko prisutni kao danas. U to vrijeme pak rezistencije na antibiotike još nisu bile značajan problem.