Dragoslav Dedović (priredio izbor iz štampe)  [ DW ]

21. 11. 2025. 12:41

Njemačka štampa: „Trampov plan znači kapitulaciju Ukrajine“

Plan za okončanje rata u Ukrajini predviđa velike teritorijalne ustupke Kijeva, ograničenje broja ukrajinskih vojnika i sprječavanje pristupanja NATO. Trampov specijalni izaslanik Stiv Vitkof i američki državni sekretar Marko Rubio navodno „tiho“ rade na tom planu od 28 tačaka.

Prema odredbama plana, Ukrajina bi morala da ograniči svoje oružane snage na 600.000 vojnika i dobila bi „snažne bezbjednosne garancije“. Ukrajini ne bi bilo dozvoljeno da se pridruži NATO, a vojnom savezu bi bilo zabranjeno dalje širenje ili raspoređivanje trupa u zemlji. Krim, Lugansk i Donjeck, uključujući i oblasti koje vojska predsjednika Rusije Vladimira Putina nije uspjela da zauzme, bili bi priznati kao faktičke ruske teritorije.

Predlaže se sveobuhvatan plan za obnovu Ukrajine, koji uključuje sto milijardi dolara iz zamrznute ruske imovine, namijenjenih razvoju i investicijama.

Rusija bi dobila postepeno ukidanje sankcija i bila bi pozvana da se ponovo pridruži G8. Prema planu, između Rusije, Ukrajine i Evrope zaključio bi se sporazum o nenapadanju. Rusija bi takođe zadržala polovinu električne energije proizvedene u najvećoj evropskoj nuklearnoj elektrani Zaporožje, koja se nalazi u Ukrajini.

Sjedinjene Države sklopile bi sporazum s Rusijom koji bi obuhvatio energetiku, prirodne resurse, infrastrukturu, vještačku inteligenciju, centre podataka i eksploataciju rijetkih metala u Arktiku.

Njemačka štampa ovako to komentariše:

Berlinski Tagesšpigel: „Sada postaje opasno – za Ukrajinu, ali i za Njemačku i Evropu. Bliski saradnici Donalda Trampa su navodno s Vladimirom Putinom dogovorili plan od 28 tačaka za okončanje rata u Ukrajini. Ukrajina nije učestvovala, kao ni Evropa (...) Sve u svemu, Trampov plan znači kapitulaciju Ukrajine. Situacija podsjeća na politiku povlađivanja britanskog premijera Čemberlena u Minhenu 1938. Kako bi odobrovoljio Hitlera, dozvolio je podjelu Čehoslovačke. Rat je izbio godinu dana kasnije“, podsjeća Tagesšpigel.

Merkiše oderzajtung iz Franfvurta na Odri bilježi: „Još se dobro sjećamo susreta američkog predsjednika Trampa i šefe Kremlja Putina na Aljasci. Ruski predsjednik se ni milimetar nije pomjerio ka sporazumnom rješenju. Kada bi mu sada praktično isporučili Ukrajinu, to bi bilo neprihvatljivo i za Kijev i za one koji ga podržavaju. To bi značilo da je odbrambeni rat sa puno žrtava bio uzaludan.“

Zidojče cajtung donosi tekst u kojem, između ostalog, može da se pročita: „Možda ukrajinska politika američkog predsjednika Trampa zaista može da se podnese s puno humora ili – sa njegovim malim, zlim bratom sarkazmom. Navodno je Trampov predlog podijeljen na 28 tačaka. Ali jedna jedina bi bila dovoljna. Dokument bi onda izgledao ovako: Gore bi bio naslov ’Mirovni plan’. Ispod toga prva tačka: ’Ukrajina kapitulira’. Posle toga u potpisu: ’Donald Tramp, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država; Vladimir Vladimirovič Putin, predsjednik Ruske Federacije’.“

Evropljane niko ništa nije ni pitao

Pasauer noje prese, kao i ostali listovi Medijske grupe Bajern, donosi komentar iz kojeg izdvajamo: „Nije posebno teško da se razumije šta je motivacija američkog predsjednika Trampa za njegove mirovne aktivnosti. S jedne strane, to je volja da kao ’rekordni mirotvorac’ skoro pa iznudi Nobelovu nagradu za mir. S druge, tu je sve veća zlovolja zbog skupog rata koji nikako da se završi. To može svako da shvati. I jasno je – ko je dovoljno dugo iznerviran zbog neke stvari, on će u svakodnevnici početi da pravi ustupke. Da bi konačno – kako se to kaže u Bavarskoj – bio mir u kući.“

Folksštime iz Magdeburga donosi osvrt iz kojeg izdvajamo: „Američki predsjednik Tramp očito želi da skloni Ukrajinu sa svog radnog stola. Otud Amerikanci skoro da preuzimaju ratne ciljeve Rusa kako bi postigli mirovni sporazum. Ukrajinci su zaobiđeni, a Evropljane čak niko ništa nije ni pitao. Odmah posle početka rata mogli su se isposlovati bolji uslovi. Ali tada je Zapad smatrao da je dovoljno jak da pobijedi Rusiju. To je zabluda s teškim posljedicama.“

Ludvigzburger krajscajtung piše: „Šta to ruski diktator Putin ima u ruci protiv američkog predsjednika Trampa? To je pitanje koje može zvučati apsurdno. Ipak, postaje sve teže drugačije objasniti politiku Bijele kuće prema Ukrajini. Nakon što je neko vrijeme izgledalo da se Vašington konačno svrstao na pravu stranu istorije – na stranu slobode i zapadnih vrijednosti – sada je procurio navodni mirovni plan SAD koji podsjeća na kapitulaciju koju pobjednik u ratu diktira poraženom neprijatelju. Izgleda kao da su američki pregovarači samo zapisali ono što je Kremlj diktirao.“

A mi nijemo posmatramo

Darmšteter eho donosi svoju analizu: „Ukrajina bi konačno trebalo da prizna rusku nadmoć, kako bi samoproklamovani svjetski mirotvorac, Tramp, ipak dobio Nobelovu nagradu za mir. To što Evropa ima tako malo da suprotstavi ratnom huškaču iz Kremlja, takođe je posljedica sopstvenih promašaja. Jer istina je da je podrška ukrajinskim braniocima oružjem, novcem i sankcijama doduše spriječila ruski pohod na Kijev. Ali ona je preslaba da bi otvorila perspektivu za ponovno osvajanje izgubljenih teritorija. Sve je više nagovještaja da se ova borba neće moći održati još dugo. Koliko god bilo gorko: čini se da su vremena povoljna za jedan lažni mir po mjeri ratnog zločinca iz Kremlja. A mi nijemo posmatramo.“

Rajn-Nekar cajtung iz Hajdelberga konstatuje: „Iz evropske perspektive Ukrajina jednostavno nije Pojas Gaze za čije se smirivanje automatski podrazumijevalo da i Izrael i Hamas moraju da naprave ustupke. U ovdašnjim prijestonicama čak se pozdravljalo to što je Tramp primorao zaraćene strane na krhki mir. Sada je, međutim, uzbuna velika. Ali uprkos svoj moralnoj mobilizaciji – u čemu zapravo leži alternativa miru? Evropa može da se zaštiti. Protiv Rusije ne može da pobiijedi. To je gorko, ali je tačno.“