Danijel Garić, TVCG [ B.B. ]

OPTIMISTIČNE STUDIJE

Nema opasnosti od eksplozije Vezuva

Moglo bi proći nekoliko stotina godina prije nego što se dogodi još jedna opasna, eksplozivna erupcija na Vezuvu, poput one iz 1944. godine, otkriva nova studija stručnjaka za vulkane sa Univerziteta ETH u Cirihu.

Vezuv je jedan od najopasnijih vulkana u Evropi. U njegovoj neposrednoj blizini živi više od tri miliona ljudi, a u istorijsko i praistorijsko doba dolazilo je do eksplozivnih erupcija koje su uništavale čitava naselja i gradove na tom području.

Naučnici sa ciriškog Univerziteta su se upitali kada bi Vezuv mogao ponovo eruptirati i koliko bi jaka mogla biti erupcija?

Da bi odgovorila na ovo pitanje, istraživačka grupa na ETH Cirihu, u saradnji sa istraživačima iz Italije, pažljivo je pogledala četiri najveće erupcije Vezuva u posljednjih deset hiljada godina, kako bi bolje procijenile da li se opasan događaj može očekivati u doglednoj budućnosti.

Četiri proučavane erupcije uključuju erupciju Avelino od prije 3.950 godina, koja se smatra mogućim "najgorim scenarijem" za buduće erupcije, i erupciju iz 79. godine nove ere koja je zatrpala rimske gradove Pompeje i Herkulanum. Ovo posljednje je dokumentovao rimski pisac Plinije Mlađi, pa se sve erupcije ovog tipa nazivaju "plinijanskim" erupcijama. Dalje, vulkanolozi su proučavali erupcije iz 472. godine nove ere i 8890. godine prije nove ere.

Granati omogućavaju precizno datiranje

U svojoj studiji, koja je upravo objavljena u časopisu “Science Advances”, istraživači su utvrdili starost kristala granata prisutnih u vulkanskim naslagama. Ovaj mineral raste iz magme dok se čuva u njenoj komori u gornjoj kori ispod Vezuva. Poznavanje starosti ovih minerala omogućava da se zaključi koliko je dugo magma boravila u ovoj komori prije nego što ju je vulkan izbacio.

Granat je neobičan izbor za određivanje starosti vulkanskog izbacivanja. Istraživači obično koriste cirkone, koji su sićušni dodatni minerali koji se nalaze u mnogim magmatskim stijenama. Magma sa Vezuva je, međutim, previše alkalna da bi kristalizovala cirkone, ali je bogata granatom.

Da bi utvrdili starost granata, istraživači su koristili radioaktivne elemente uranijum i torijum. Kristalna struktura granata uključuje oba u malim, ali mjerljivim količinama, sa preferencijama za uranijum. Koristeći odnos izotopa uranijuma -238 i torijuma -230, istraživači mogu izračunati starost kristalizacije minerala.

Za dva praistorijska događaja, istraživači su utvrdili da je fonolitička magma boravila u komori oko pet hiljada godina, dok je prije erupcija u istorijskom periodu u ovom rezervoaru bila skladištena samo oko hiljadu godina.

Nakupljanje magme je malo vjerovatno

Seizmička istraživanja pokazuju da zaista postoji rezervoar na dubini od oko šest do osam kilometara ispod Vezuva. Međutim, sastav magme koju sadrži ne može se odrediti pomoću seizmičke tehnologije. Ali pošto Vezuv proizvodi uglavnom mafičnu magmu od 1631. godine, istraživači vjeruju da je malo vjerovatno da se diferencirani fonolit trenutno akumulira.

"Posljednja velika erupcija iz 1944. godine je početak produženog perioda mirovanja tokom kojeg se diferencirana magma može akumulirati. Ipak, ne možemo očekivati da se ozbiljan erupcija može desiti u narednih makar sto godina”, zaklčujuje se u istraživanju.

Da bi se izbjegla neprijatna iznenađenja, Vezuv i njegova aktivnost nadgledaju se danonoćno.

Italijanski Nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju mjeri svaki zemljotres oko vulkana, analizira gasove emitovane iz fumarola i posmatra deformacije tla, koje su pokazatelji podzemne aktivnosti. Postoji i plan za hitne slučajeve koji navodi kako da se evakuiše šire područje Napulja ako nadzor zaključi da je erupcija neizbježna.