Vlatko Simunović

TRAJEKT

Zagon ili zakon?

Sva istorija privatizacija državnih preduzeća i dodjela koncesija u Crnoj Gori, počev od 1991. godine, žanrovski je lako svodiva. Farsa.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Po definiciji farsa je “pozorišno djelo, vulgarne i grube komike,šala,lakrdija, burleska”. Po žanrovskim oznakama, aktuelna epizoda na temu prevoza putnika na trajektnoj liniji Kamenari - Lepetani, počev od 2004. i trgovine na berzi akcijama državnog preduzeća Pomorski saobraćaj, do raskida ugovora s firmom koja je organizovala transport putnika i vozila trajektima na liniji Kamenari - Lepetani, klasična je lakrdija.

Ako u svemu što je na tu temu kazano ima i djelić istine, a neke pare ne muče no buče, stvarno treba imati snažne stomačne petlje da čovjek “svari” opravdanost odluke Vlade Crne Gore, prije skoro dvadesetak godina da proda kontrolni paket akcija državnog preduzeća koje je imalo eksluzivno pravo na organizaciji trajektnog prevoza putnika na relaciji Kamenari - Lepetani. Glupa odluka. Uz, za obične smrtnike astronomska, sli za očekivane benefite, simbolična novčana ulaganja, tri poslovna čovjeka u čijim zvaničnim poslovnim biografijama nije bilo osnova za očekivanja da im slijedi dobar dobitak u oblasti pomorstva,sklopili su posao koji im na godišnjem nivou donosi milionske dobiti. Početnička sreća? Ne. Samo su brzo naučili kako “novi put stari bataljuje”.

ĐE JE VRELO

Prodaja državnog preduzeća Pomorski saobraćaj klasičan je primjer štetočinskog djelovanja državne administracije koja je najvrjednijimm resursima upravljala na očiglednu štetu nacionalnih interesa i države Crne Gore za čiju odbranu najdugovječniji “administratori grupe” izginuše svih ovih sezona. Brz hod, često spoticanje - sve greške i propuste pripisvali smo dječijim bolestima “mlade crnogorske demokratije”. Šireći društvenu samoobmanu da je država loš upravljač, decenijama su “državni ekonomisti” i po babu i stričevima, jaranima i sjecikesama dijelili državna dobra. Tempo procesa privatizacije prilagođavan je apetitima malih ali alavih ortaka. Hranjeni plodovima truda poslijeratnih generacija oni su izrasli u aždaje kadre da državu i sve njene institucije “smažu za doručak”.

Beštija može kupiti novu kapu ali ćud ne mijenja. Danas milione sagrađeni na “zagon” poslovni ljudi brane zakonima napravljenim po mjeri “ljudi od zagona”.

Što je rješenje? Mijenjajmo zakone. Ne zbog osvete. Osveta je nizak motiv. Pravda je temelj. Pravo uskladiti s pravdom. I tamo đe je mimo zdrave pameti vrelo, više neće ni kapati.

MI SMO IH PUSTILI

Sjeća li se danas neko državnog tužioca Vlada Šušovića? Katunjani kažu - dokle na vlas̓ dotle i na glas. Ne sjećate se. A taj vam je devedesetih u zakonodavnom domu Crne Gore kazao: Za šverc cigara i nafte niko u Crnoj Gori neće odgovarati.

Freškije su uspomene na tadašnjeg premijera Mila Đukanovića koji je na istom mjestu kazao: Kolike su i gdje se nalaze državne devizne rezerve, to nikada nećete saznati.

Niko nije kažnjen i nikada nijesmo saznali. Nekažnjivost nije institucionalizovana ali funkcioniše. Zato se država danas, ako da znak života i pokuša da zaštiti državne resurse, lako optuži da se ponaša kao slon u staklenoj radnji. Milioneri, ako ih država stjera u stupicu, s visine drže pridike o etici privrednog poslovanja i nepovredivosti prava na raspolaganje imovinom. Imovinom stečenom u hajdučijama koje su počinjene uz blagoslov države koja je zakonima, zaključcima i uredbama Vlade decenijama kreirala ambijent idealan za ostvarenja njihovih “biznis planova”. Mi smo ih pustili. Bezumna svjetina u torine se sama meće - tako je zborio Sula Radov Radulović.

PITANjA

Danas dugujemo sebi odgovore na nekoliko pitanja. Zašto je država za sitne novce rasprodala vrijedne resurse? Ko treba za snosi odgovornost za katastrofalne rezultate procesa privatizacije koji je okončan kolapsom privrede i osiromašenjem stotina hiljada ljudi - naspram kojih se danas bezočno kočoperi stotinjak pobjednika tranzicije čija ukupna imovina i udio kompanija pod njihovom kontrolom u BDP višestruko prevazilazi učešće svih ostalih građana Crne Gore? Zastarijeva li krivica donosioca odluka koje su građane Crne Gore koštale stotine miliona eura i da li je moguća revizija ugovora o zakupima zemljišta i hotela na najljepšim pozicijama našeg dijela Jadrana? Zašto je država nemoćna u pokušajima da se suprotstavi hajdučiji građevinske mafije koja je poharala resurse u riječnom koritu Morače?

Koliko će nas koštati nespretni pokušaji ispravljanja tranzicionih grjehova političke elite čiji su prvaci rasprodali državu Crnu Goru?

Da li će Vladu koja je ovog proljeća najavila obračun s uskim krugom “poslovne elite”kojoj pripisuje ilegalne poslovne prakse poslužiti početnička sreća, pa će naši tranzicioni pobjednici izaći iz svog pobjedničkog niza i udariti glavom o zid državne administracije koja neselektivno primjenjuje zakone? Kako to može učiniti? U duhu narodnog sUdije i pametara rečeno: Ne zagonom no zakonom.

Ne moraju državni činovnici suditi po prvoj strani na kojoj piše pljačka ili ispravljanje nepravde. Dovoljno je da znaju da svako zašto ima svoje zato. I da se, baš kao pijan plota, drže svojih nadležnosti.

NOVI VAKAT

Novi vakat rađa novi nauk. Stavite se danas u poziciju nekog od radnika s hercegnovskom adresom stanovanja angažovanih u skladištima i hipermarketima iz Radanovića. Oni bi u 6:50 trebali biti na poslu. Koliko je to moguće ako Vasilije iz Kamenara isplovljava u 6 sati? Prvih dvadeset stižu na vrijeme. Svi ostali kasne. Hoće li poslodavci to tolerisati? Kako će se to refleKtovati na njihovo poslovanje. Biznis ne toleriše haos.

Ako mislite da je u redu što ne funkcioniše jedan efikasan servis, stavite se u poziciju roditelja u Herceg Novom čija djeca praktikuju da “ ufate đir” s drugu stranu zaliva a posljednju turu na relaciji Lepetani - Kamenari imaju u 22 sata.

Zaspi ako znaš na što je spremna mladost i što je vožnja oko zaliva u sitne noćne ure.

Ako mislite da je to u redu stavite se u položaj turista koji planira da godišnji odmor provede u Crnoj Gori. Ako bi birali između Tunisa i Herceg Novog ili Tivta čiji su pristupni putevi u saobraćajnom kolapsu - što bi vi izabrali?

Definitivno, neki ljudi trpe zbog promjene operatera na relaciji Kamenari - Lepetani. Nije svako drvo za držalo. I dok debela izgori mnogo sitnih pregori. Krpi i trpi.

NAMJERA

Jedan od suvlasnika d.o.o. Pomorski saobraćaj eksponiran je u medijima. Ostavlja utisak čovjeka uvjerenog da će biti dovoljno da on i njegovi partneri presaviju papire i da ih advokatski pripravnik angažovan kod kancelarije s imenom nekog od lokalnih vukova vještih pravnim stvarima donese ih na pisarnicu nadležnog suda. Ostatak će odraditi institucije. Mi bi, ako je vjerovati govoru njegovog tijela, trebali svjedočiti rutinskom procesu s već poznatim ishodom.

Ukratko, možemo mi javni interes okačiti svom mačku o rep - braći Dejanu i Željku Banu, te njihovom poslovnom partneru Željku Mihajiloviću biće isplaćene milionske odštete. Bez troškova za isplatu plata zaposlenima, održavanja i amortizaciju, bez glavobolje zbog pisanija novinara koje najčešće interesuju stvari koje ne ni trebalo dovoditi u pitanje, bez svakodnevnih maltretiranja koja podrazumijeva organizacija jednog, po svojoj prirodi komplikovanog posla kao što je pomorski saobraćaj, tri poslu vješta čovjeka zaradiće, do posljednjeg centa, sve što bi na račun njihove firme leglo u slučaju da su nastavili posao do momenta koji je preciziran Aneksom ugovora iz 2019. godine kada ih je vlada premijera Markovića, snagom svog Zaključka, “častila” Aneksom ugovora koji je istakao “ugovorom na neodređeno”.

Čaršijske procjena kazuju da će “s pripadajućim kamatama i sudskim troškovima, na kontu d.o.o Pomorski saobraćaj, vlasnici kompanije imati novih 6 miliona eura”. Ako se sve odigra po tom, recimo hipotetičkom scenariju, vjerujete li da se i to treba pripisati početničkoj sreći?

Ni danas pare ne muče no buče. Ali, nije ni država danas slabo kljuse pa da je svako jaše.