Ranka Perović [ Portal RTCG ]

ČETVOROSTRUKI UZASTOPNI UČESNIK OLIMPIJSKIH IGARA

Lična karta: Draško Brguljan, vaterpolo reprezentativac

Draško Brguljan je učestvovao u osvajanju svih medalja naše reprezentacije i najvećem uspjehu crnogorskog klupskog vaterpola. Ligu šampiona osvojio je sa Primorcem 2009. godine, a ukoliko bude član nacionalnog vaterpolo tima u Parizu, postaće jedini crnogorski sportista sa pet olimpijskih nastupa. Naš proslavljeni reprezentativac u djetinjstvu je najviše volio da igra fudbal iza škole, dok je ljeto provodio sa društvom na pontama. Kaže da najviše voli to što zna da bude miran u stresnim situacijama, a najmanje što pretjeruje kad se naljuti na sebe. Sestrić Bruno mu uvijek popravi raspoloženje, a zbog čega se najviše iznervira, kojim sportom se rekreativno bavi a koji je svjetski grad na njega ostavio poseban utisak, Draško Brguljan otkriva u Ličnoj karti.

Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Sidnej je jedan od najboljih gradova u kojima sam bio. Uživali smo 15 dana, ljudi su prema nama bili jako ljubazni, i generalno sve je opušteno. Nadam se da ću ga ponovo posjetiti. Porto je lijep grad, sa povoljnom klimom, nema previše hladnih a ni toplih dana. Volio bih da posjetim Novi Zeland i Aljasku.

Šta najčešće donosite sa putovanja?

Ništa specijalno, uglavnom magnete sa obilježjima grada.

Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate, šta Vas čini srećnim ?

U društvu porodice se najbolje osjecam. Ali i sa prijateljima, nema tenzije, preše, sve je lagano.

Šta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Najviše me naljuti moja glupost, pogrešno donjeta odluka u igri... A najbrže me oraspoloži sestrin sin Bruno, sa njim je uvijek zanimljivo.

Šta najviše volite kod sebe, a šta baš i ne?

Najviše volim što znam da budem miran u stresnim situacijama, a najmanje što pretjerujem kad se naljutim na sebe.

Greška koja Vas je promijenila ili nečemu naučila?

Nijedna posebno, iz svake greške sam naučio po nešto (valjda).

Kakvi ste kad Vam je dosta svega?

Još mi nije dosta svega. Uživam u svakom danu, svakom treningu, utakmici...

Kako bi opisali sebe u par riječi?

To će vam bolje reći neko od mojih saigrača ili prijatelja, oni me najbolje poznaju.

Šta nikada ne opraštate drugima?

Uglavnom sve opraštam, ako je jednom sve može da se desi i sve oprostim... Ali, ako se ponavlja onda tu nema lijeka.

Gdje ste u djetinjstvu najviše voljeli da provodite vrijeme?

Sa društvom iza škole, igrao se fudbal uglavom, ili ljeti na pontama.

Šta ste iz perioda kada ste bili dijete zadržali do danas?

Zadržao sam ljubav prema sportu, želju za takmičenjem. Ista je sad kao i tada, ništa se puno nije promijenilo.

Što biste rekli samom sebi kao dječaku, iz današnje perspektive?

Ne bih puno toga korigovao, možda jedino da budem hrabriji u nekim momentima, odlukama... Ostalo ništa ne bih dirao.Omiljena knjiga, pjesma, film ?

Pjesma Zabranjenog pušenja, "Svjetla Sarajeva". Seriju "South park" obožavam. Filmova baš ima dosta: "The Straight Story", "Mr. Nobody", "Into The Wild" i još mnogo njih, odlični su i dokumentarci “Icarus” i "Stutz". Ima puno knjiga koje mi se sviđaju, "Tatrska pustinja" Dina Bucatija, " Semper idem" od Đorđa Lebovića, Vonegatova "Klanica 5", Sve od Amosa Oza... Ima ih puno.

Šta Vam znači vaterpolo?

Vaterpolo je jednostavno sport koji najviše volim. Puno toga mi je dao, isto tako nešto i uzeo, ali nijedan drugi sport mi ne pruža zadovoljstvo kao vaterpolo.

Da li ste oduvijek željeli da se bavite vaterpolom?

Nijesam, kao mali sam htio da igram fudbal, ali su me roditelji poslali na bazen da probam. I od tada do danas je ostao isti žar.

Šta smatrate najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri?

Dva kluba smatram za moja, to su Primorac i Vašaš, sa Primorcem sam osvojio Ligu šampiona a sa Vašašem Len kup, to su mi dva najdraža klupska trofeja. Sa reprezentacijom, maltene ,svaka medalja. Do svake se jako teško došlo, bilo da je u pitanju Univerzijada ili Svjetsko prvenstvo, za svaku smo se mnogo namučili.

Da li imate želju da se oprobate u još nekom sportu?
Profesionalno ne, a amaterski i rekreativno već po malo igram fudbal. Kad završim karijeru nadam se da ću imati više vremena za to. Volim košarku, i taj sport najviše gledam.

Koji je Vaš životni moto?

Nemam neki poseban moto, trudim se da sve što radim i čemu se posvetim bude na 100%. Daš sve od sebe pa kako bude.