Žabljak
Vedro
12.7 °C
Pljevlja
Vedro
16.0 °C
Herceg Novi
Vedro
20.7 °C
Nikšić
Vedro
14.8 °C
Cetinje
Pretežno vedro
26.9 °C
Bar
Vedro
19.4 °C
Podgorica
Vedro
19.8 °C
Ulcinj
Vedro
20.0 °C
Kolašin
Pretežno vedro
12.2 °C

Mimo glavnog toka

SOCIJALNA PRAVDA 05. 08. 2013. 08:00   >>  08:00 3

SOCIJALNA PRAVDA

K.Mišak: UTD i alternativne valute

Da li se u sistemu zasnovanom na privatnom vlasništvu, podjeli rada i tržišnoj ekonomiji može ostvariti socijalna pravda i pronaći alternativa novcu? Neka iskustva govore da djelomično može, budući da novac nije ništa drugo nego potvrda o uloženoj energiji i da, sam po sebi, on zapravo ne postoji. Uostalom i veliki je Voltaire primijetio da se svaki papirni novac uvijek vrati na svoju pravu vrijednost- na nulu!

Prošli tekst bavio se novcem, prije svega njegovom prirodom – dvojba se svodila na pitanje hoće li neki novac biti rezultat tzv. primarne emisije novca, tj. hoće li ga država jednostavno otisnuti i plasirati ili će joj biti oduzeto pravo primarne emisije (kao što je to 1992. godine u EU napravljeno unutar Mastrichtskog sporazuma), pa  će svježi novac stizati samo kroz zaduživanje države. U svojoj informativnoj knjižici o novcu (ako me sjećanje ne vara, jer je u ovo trenutku nemam kod sebe)  hrvatski aktivist Ivan Pernar napisao je da je sustav tako podešen da dug raste četiri puta brže od novčane mase, te da središnja banka služi tek kao mjenjačnica eura u kune . Ako je to točno, to u prijevodu znači da niti jedna vlada ne može doista neku zemlju izvesti iz krize, usprkos svim mjerama, čak i kad bi osobno čarobnjak Merlin bio na čelu vlade.

UTD-om do socijalne pravde

No, ostavimo sad privremeno po strani temu kreditnog i nekreditnog novca, a pozabavimo se pitanjem socijalne pravde. Ja sam oduvijek nekako naivno zamišljao da država treba biti okvir reda, pravde, ali i zaštite svojih građana. Suvremene države po mnogočemu sve su manje države sa svim državnim atributima jer kontinuirano prenose svoj suverenitet nekim neizabranim nad-državnim strukturama, što stvarno nije lijepo od njih, niti je u redu od njih da to rade tako skrovito, „ispod žita“, predstavljajući takve devastirajuće radnje kao nužne mjere za napredak. Doduše, napredak jest, ali samo napredak centralizacije svake vrste moći koju možete zamisliti. Za nas ostale, koji predstavljamo nekih bijednih 98 posto ili više ljudskog stanovništva Zemlje, uglavnom je to nazadak.

No, čak i u suvremenim okvirima postoje ideje kako stvoriti pravednije okolnosti u kojima kopanje po kontejnerima neće biti svakodnevni folklor.

Jedna od tih ideja ima kraticu UTD – „Univerzalni temeljni dohodak“ (na engleskom: „basic income“).

Postoji i cijeli pokret ekonomista koji se zalaže za njegovo uvođenje, na čelu sa slovenskim ekonomistom Jožetom Mencingerom, ali o tome u medijima nećete čuti. Kao i sve dobre ideje, i ova je jednostavna.

 

Univerzalni temeljni dohodak dobivao bi svaki pojedinac, bez obzira na to ima li plaćeno zaposlenje ili ne, bez obzira na svoje prihode ili želju za radom. U iscrpnom prijedlogu za uvođenje UTD-a u Sloveniji, elaboriranom na 73 strane, a izrađenom za potrebe tamošnjeg vladina ureda za makroekonomske analize, autorica Valerija Korošec, propagator i zagovornik UTD-a, nudi opis bitnih svojstava UTD-a (za razliku od postojeće politike socijalnog osiguranja), koji sažima u tri točke:

           1) UTD se isplaćuje pojedincu, a ne kućanstvu;

                2) isplaćuje se bez obzira na dohotke iz drugih izvora;

                 3) ne zahtijeva spremnost na rad.

(Ovo zadnje mi se posebno sviđa).Svi drugi elementi – visina svote, izvor financiranja i opseg onih zahvaćenih tim pravom, kao i moguće smanjenje drugih transfera – variraju od zemlje do zemlje. Prednosti UTD-a za državu su u tome što „osigurava egzistencijalnu sigurnost, osigurava strukovnu autonomiju pojedinaca i time podiže njegovu radnu motiviranost i inicijativnost“. Smatra se da je smislen odnos između UTD-a te minimalne i prosječne plaće u jednoj zemlji izraziv u brojkama kao 1:2:3.

Sistem UTD-a, smatra se, smanjio bi pritisak na poslodavce u smislu “socijalnih kriterija”, no istovremeno bi se suočili s radnicima koji nisu “socijalno ucijenjeni”, tj. koji nisu u proleterskom položaju da moraju prodavati radnu snagu da bi preživjeli. Radnici kojima je osigurana socijalna sigurnost, potporom cjelokupne zajednice, pa dakle i države, pomno bi birali svoga poslodavca, u smislu poštivanja zaposlenika, dostojne plaće i uređenih radnih odnosa. Društvo bi, dakle, omogućavalo pojedincu da se za rad odlučuje pod dostojnijim uvjetima. Građani bi u svijet plaćenoga rada odlazili da bi živjeli bolje od preživljavanja na rubu siromaštva. Tko u svijetu rada ne uspije, neće biti stigmatiziran, a osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti dat će mu sredstva i snagu da preživi do sljedeće prilike.

Temelj države je državljanin, a ne kompanija

Država bi, kažu zagovornici UTD-a, morala shvatiti da joj je bolje osloniti se na lojalnost državljana nego na lojalnost poduzeća, npr. multinacionalnih kompanija: kompanije će dolaziti i odlaziti, poduzeća nastajati i propadati, a državljani su uvijek tu. S druge strane, država će – omogućivši poduzećima najam radnika oslobođenih straha za egzistenciju, pa onda i kreativnijih i optimističniji – nuditi jedinstvenu radnu snagu.

Više je mogućih rješenja kako bi se UTD financirao; iz ekoloških poreza, društvene rente ili iz proračuna - iz postojećeg sistema doprinosa i proračuna koji samo treba pojednostaviti. Kada se uvede doprinos za UTD, ukinulo bi se osiguranje za nezaposlenost, materinstvo, opća porezna olakšanja i povlastice proistekle iz uzdržavanja djece.

Primjerice, prema nekim izračuima, UTD, uveden na nivou egzistencijalnog minimuma, u Hrvatskoj bi iznosio oko 2000 kuna po osobi (nešto manje od 300 eura). Na taj bi se način, tvrde zagovornici UTD-a, izašlo iz situacije da državljanima danas nije zagarantirana ni reprodukcija golog života, povratilo bi se narušeno povjerenje u zajednicu i vjera u sugrađane i sistem, nužna da bi on funkcionirao. Ako se malo razmisli, pozitivne učinke na ekonomiju može se vidjeti i u multiplikaciji novca, u društvu u kojem bi svatko imao garantiranu određenu količinu novca koji može potrošiti na tržištu.

Ideja UTD-a temelji se na sljedećim filozofskim i etičkim postavkama europskog humanizma: čovjek je prije svega član zajednice, koja ne smije dopustiti da joj članovi umiru od gladi, što mora biti prioritet u redistribuciji zajedničkog bogatstva, a to pravo proizlazi iz pripadnosti nekoj zajednici (državi) i iz zajedničkog vlasništva te zajednice.

 

U SAD-u su turbulentne 1968. Tobin, Galbraith i još oko tisuću drugih ekonomista potpisali peticiju za “zajamčeni dohodak i pomoć” i poslali je Kongresu, od 1970-tih diskusija se vodi i na sjeveru Evrope, a  osnovni tekst “UTD za sve” u Europi je napisao njegov najpoznatiji zagovornik Philippe Van Parijs, predlažući da država isplaćuje svim odraslim državljanima fiksnu i svima jednaku mjesečnu svotu. Prvi primjer države koja je još 1982. uvela UTD je Aljaska, čiji svaki stanovnik (nakon šest  mjeseci stalnog boravka) dobiva godišnji dodatak u visini od 300 do 2069 dolara iz aljaškog Permanent Funda, zaklade u kojoj se skupljaju sredstva od poreza na eksploataciju nafte.

Meni se taj smjer razmišljanja nekako sviđa, a vama? I uopće ne mislim, kao što su mi neki prijatelji u raspravama spomenuli, da bi sustav UTD-a destimulirao ljude u radu. Pa ljudi ionako ne rade (samo) zbog novca nego iz sto i jednog drugog psihološkog razloga, da se ostvare, zabave, napreduju, obogate...Uostalom, UTD je doista tek osigurač na ne umreš od gladi, a ne izvor bogatstva. Radio sam neke mentalne eksperimente s gore spomenutom brojkom od 2000 kuna. Tročlana obitelj bi, dakle, imala mjesečni garantirani prihod od 6000 kuna. To je doista dovoljno tek za skroman život – 2000 kn nek je unajmljivanje stana, 1000 kn nek su režije, i ostaje 100 kn dnevno za život, što nije bogznašto tj. s današnjim cijenama doista sili čovjeka na skromnost. No, to je ipak dovoljno ako netko ostane bez posla pa da ne bude niti gladan niti na ulici. A sav novac zarađen radom u takvom slučaju postaje dodatni standard, a ne teško stizanje do nule, kako je to danas.

…A alternativne valute?

Ellen Hodgson Brown, doktorica prava i odvjetnica, napisala je knjigu Mreža duga: Šokantna istina o našem novčanom sustavu i kako se možemo osloboditi.

U jednom od poglavlja dotaknula se pitanja lokalnih valuta.

Novac je simbol koji predstavlja vrijednost, a monetarni sustav je ugovor među grupom ljudi da ti simboli po dogovorenoj vrijednosti budu prihvaćeni u trgovini, tako je rečeno. Bilo koja manja grupa može ući u ugovor, složiti se i trgovati, to ne mora biti čitava nacija. Tijekom povijesti, valute lokalnih zajednica spontano su nastajale kada su nacionalne valute bile oskudne ili nedostupne.

 

Kad je njemačka marka postala bezvrijedna tijekom hiperinflacije 1920-ih, mnogi njemački građani počeli su izdavati vlastite valute. Stotine zajednica u SAD-u, Kanadi i Europi radilo je to isto tijekom Velike depresije. Ljudima je nedostajalo novca, imali su vještine, a bilo je mnogo posla kojeg je trebalo obaviti. Komplementarne lokalne valute tiho su koegzistirale zajedno sa službenim vladinim novcem, povećavajući likvidnost i olakšavajući trgovinu. Te su valute bile potvrde da su roba ili usluga bili primljeni i omogućavali su donositelju da zamijeni kredit za ekvivalentnu vrijednost u robi ili uslugama na lokalnom tržištu.

Valute zajednica trenutno su legalno u opticaju u preko 35 zemalja, a širom svijeta postoji preko 4000 programa lokalne razmjene u raznim oblicima. Pored privatne razmjene zlata i srebra, oni uključuju lokalni papirnati novac, kompjuterizirane sustave kredita i dugovanja, sustave razmjene rada i sustave za trgovinu lokalnim poljoprivrednim proizvodima. Ono po čemu se razlikuju od većine nacionalnih valuta je to što nisu stvoreni kao dug privatnim bankama i ne odlijevaju se iz zajednice u udaljene banke u obliku kamata. Ostaju u gradu, stimulirajući lokalnu produktivnost. Lokalne valute mogu pokretati djelatnosti novim novcem, financirajući lokalne projekte bez povećanja duga zajednice. Iskustvo pokazuje da takve dopune zalihama novca ne prijete nacionalnoj financijskoj stabilnosti već je jačaju. Pored njihove monetarne funkcije, lokalni sustavi razmjene služili su i boljem povezivanju zajednice.

Kreativni odgovori na katastrofu: Argentinski primjer

Godine 1995. Argentina je bankrotirala. Vlada je usvojila sve mjere koje joj je naložio MMF, uključujući «privatizaciju» (prodaju javne imovine privatnim korporacijama) i vezanje argentinskog peza za američki dolar. Rezultat je bio precijenjeni pezo, ogromno ekonomsko stezanje i slom financijskog sustava. Ljudi su pohrlili u banke kako bi podigli svoje životne ušteđevine da bi im rekli kako su njihove banke trajno zatvorene.

Travnjaci su se uskoro pretvorili u povrtnjake i počeli su nicati lokalni sustavi za razmjenu dobara. Jedna ekološka grupa održala je ogromnu dvorišnu prodaju u kojoj su ljudi donijeli što su imali za prodati i u zamjenu dobili kupone koji su predstavljali novac. Kuponi su zatim bili korišteni za kupovinu druge robe. Taj sustav papirnatih potvrda za dobra i usluge razvio se u Globalnu mrežu za razmjenu (Red Global de Trueque ili RGT) iz koje je nastala najveća nacionalna mreža lokalne valute na svijetu. Model se proširio širom Središnje i Južne Amerike, obuhvativši sedam milijuna članova i uz opticaj u vrijednosti od više milijuna američkih dolara godišnje.

U Argentini su izmišljene i druge financijske inovacije na razini lokalnih vlasti. Provincije kojima je nedostajalo nacionalne valute pribjegle su izdavanju vlastite. Svoje su zaposlenike plaćale papirnatim potvrdama zvanim «Obveznice za poništenje duga» koje su izdavane u valutnim jedinicama ekvivalentnim argentinskom pezu. Može se reći da su to bile «unovčive obveznice» (obveznice koje su pravno prenosive i zamjenjive kao novac), osim što se na njih nisu plaćale kamate. Bile su bliže «beskamatnim obveznicama» kakve je predložio Jacob Coxey 1890-ih za financiranje državnih i lokalnih projekata. Obveznice su poništavale dugove provincija njihovim zaposlenicima, a mogle su se trošiti u zajednici. Argentinske provincije tako su «monetizirale» svoje dugove, pretvarajući svoje obveznice ili dugovanja u zakonito sredstvo plaćanja.

Studije su pokazale da u provincijama u kojima je nacionalni novac bio dopunjen lokalnim valutama, cijene ne samo što nisu rasle, nego su padale u usporedbi s drugim argentinskim provincijama. Lokalni sustavi razmjene omogućili su razmjenu roba i usluga koje inače ne bi bile na tržištu, uzrokujući da ponuda i potražnja zajedno rastu. Sustav je imao nekih nedostataka, uključujući nepostojanje adekvatne kontrole krivotvorenja, što je omogućavalo da velik dio imovine bude pokraden lažnim bonovima. Do ljeta 2002. RGT je spao na 70.000 članova; ali i dalje ostaje izvanredan dokaz onoga što se može učiniti na razini lokalne zajednice kad se susjedi udruže kako bi trgovali vlastitom lokalnom valutom, piše Brown.

Alternativne papirnate valute u SAD-u

Trenutno je u Sjevernoj Americi dostupno preko 30 lokalnih papirnatih valuta. Jedna koja je posebno uspješna zove se «itački SAT» (Ithaca HOUR), a pokrenuo ju je Paul Glover iz Ithace, New York. SAT je papirnati bon na čijoj poleđini piše: Ovo je novac. Ova novčanica omogućuje donositelju da dobije jedan sat rada ili njegovu dogovorenu protuvrijednost u dobrima i uslugama. Molim vas, primite ju i zatim ju potrošite. Itački SATI stimuliraju lokalnu trgovinu lokalnim recikliranjem našeg bogatstva i pomažu u stvaranju novih poslova. Itački SATI podržani su stvarnim kapitalom: našim vještinama, našim mišićima, našim alatom, šumama, poljima i rijekama.

 

Smatra se da je jedan itački SAT ekvivalent 10 dolara, prosječne satnice na tom području. Usluge za koje su potrebne veće vještine vrijede više SATI. Svakih par mjeseci objavljuje se popis dobara i usluga kojima su ljudi u zajednici spremni trgovati za SATE i postoji banka SATI. Ljudi mogu koristiti SATE za plaćanje najamnine, kupovinu na tržnici ili kupnju namještaja. Lokalne bolnice primaju ih za medicinsku njegu. Od 1991. obavljene su transakcije u vrijednosti nekoliko milijuna itačkih SATI. Početni paket (Hometown Money Starter Kit) može se kupiti za 25 američkih dolara ili 2 ½ SATA od Ithaca MONEY.

Još jedan uspješan program kredita pokrenuo je Edgar Cahn, profesor prava sa Sveučilišta kolumbijskog okruga, kako bi olakšao situaciju s neadekvatnim vladinim socijalnim programima. Cahn je odlučio stvoriti novu vrstu novca koji će biti neovisan i o vladi i o bankama i kojeg će moći stvarati sami ljudi. Jedinica razmjene u njegovom sustavu, zvana «vremenski dolar», paralelna je itačkom SATU po tome što mu se vrijednost mjeri u satima ljudskog rada. U prekretničkoj odluci, porezna služba ustvrdila je da Cahnov projekt nije «trgovanje» u komercijalnom smislu i da je stoga oslobođen poreza. Odluka je pomogla projektu da se brzo proširi širom zemlje. Cahn ističe da je taj program doveo do socijalnih i ekonomskih koristi: „Sam proces zarađivanja kredita dovodi do povezivanja grupa (…) One počinju ručati jedni kod drugih;  počinju formirati grupe za čuvanje četvrti od kriminala, počinju brinuti jedni za druge i provjeravati se; počinju organizirati zadružne banke hrane. Čini se da [taj proces] djeluje kao katalizator za stvaranje grupne kohezije u društvu u kojem je takve katalizatore teško naći.“

Lokalni bonovi također se koriste za kreditiranje poljoprivrednika do žetve. Jedan poljoprivrednik tiskao je «Novčanice za očuvanje farmi u Berkshireu» kad mu je banka u ruralnom Massachusettsu odbila posuditi novac koji mu je bio potreban da izdrži tijekom zime. Kupci su kupovali te novčanice za 9 dolara tijekom zime i mogli su ih tijekom ljeta zamijeniti za povrće u vrijednosti od 10 dolara. Uz brzi nestanak malih obiteljskih farmi, lokalne valute ovog tipa način su da zajednice pomognu farmerskim obiteljima koje je centralizirani monetarni sustav napustio. Privatne valute pružaju sredstvo za zbližavanje zajednica, daju podršku lokalnim uzgajivačima hrane i održavaju opskrbu hranom.

Još jedan zanimljiv model može se naći na Baliju, gdje zajednice imaju dvostruki monetarni sustav. Pored nacionalne valute, Balijci koriste lokalnu valutu u kojoj je obračunska jedinica vremenski blok od oko tri sata. Lokalna valuta koristi se kada zajednica pokreće lokalni projekt, kao što je organiziranje festivala ili gradnja škole. Seljani se ne moraju natjecati s vanjskim svijetom kako bi stvorili tu valutu, koja se može koristiti za postizanje stvari za koje inače ne bi imali sredstava.

Paralelne elektronske valute: Trgovinski sustavi lokalne razmjene (LETS)

Sustavi alternativnih valuta dobili su jak poticaj s pojavom računala. Više nije potrebno kovati lokalne kovanice ili tiskati novčanice već se trgovina može obavljati elektronskim putem. Prvi sustav elektronske valute smišljen je nakon što je IBM izbacio na tržište svoje XT računalo 1981. Kanadski računalni stručnjak Michael Linton izradio je računovodstvenu bazu podataka, a 1982. predstavio je Trgovinski sustav lokalne razmjene (Local Exchange Trading System, LETS), kompjuterizirani sustav za bilježenje transakcija i vođenje računa.

Linton je redefinirao novac, on je bio samo «informacijski sustav za bilježenje ljudskih napora». LETS kredit nastaje kada neki član posudi kredit od zajednice kako bi kupio dobra ili usluge. Taj se kredit briše kada član vrati zajednici dobra ili usluge podmirujući svoju obavezu otplaćivanja kredita. Sustav djeluje bez bilo kakvog oblika «pokrića» ili «rezervi». To je samo računovodstveni sustav za bilježenje potraživanja i brisanje dugova. LETS kredita ne može nedostajati jednako kao što ne može nedostajati centimetara. Oni su slobodni od poreza i kamata. Mogu se čuvati na računalu čak i bez ispisivanja na papiru. Oni su jednostavno informacije. Trenutno postoji barem 800 trgovinskih sustava lokalne razmjene u Europi, Novom Zelandu i Australiji. Manje su popularni u Sjedinjenim Državama, ali zagovornik valuta lokalnih zajednica Tom Greco smatra da će postajati popularnije kako konvencionalne ekonomije budu dalje propadale i sve više ljudi bude «marginalizirano».

 

Na svojoj web-lokaciji Putujte bez novca australski entuzijast James Taris iznosi svoja osobna iskustva s LETS-om. U vrijeme kad je dao otkaz na svom poslu i kad je pazio na svoj novac, prisustvovao je sastanku LETS-ove grupe u svojoj lokalnoj zajednici i saznao da bi mogao dobiti razne usluge ako pruži ekvivalentnu količinu svog vremena. Rezultat je bila prva i najbolja stručna masaža koju je ikad primio, luksuz čije si plaćanje od 60 dolara u gotovini nije mogao priuštiti u vrijeme dok je imao plaćen posao. «Platio» je za tu i druge usluge podučavajući druge vještinama iz korištenja interneta i stolnog izdavaštva i pomažući grupi, u čemu je prilično uživao. On demonstrira potencijal tog sustava putujući svijetom s vrlo malo konvencionalnog novca.

Prijateljske usluge (Friendly Favors) je sustav kompjuterizirane razmjene poput LETS-a koji je prerastao lokalnu zajednicu i postao svjetska baza podataka od preko 12.000 članova. Sustav prati razmjenu «zahvala», jedinice mjere koju smatraju ekvivalentom jednog ušteđenog dolara zahvaljujući prijateljskom popustu ili primljenoj usluzi. Za razliku od većine LETS- programa, koji su se razvili među ljudima s malo novca i u potrazi za alternativnim načinima trgovine, među članovima Prijateljskih usluga nalaze se ljudi koji financijski dobro stoje, visoko su kvalificirani i posebno zainteresirani za mogućnost sustava da koristi ljudske resurse. Danas broje blizu 60 000 članova u 189 zemalja. Konceptu valute lokalne zajednice možete istražiti na ithacahours.com, madisonhours.org, communitycurrency.org i International Journal of Community Currency Research, a opću rasprava o prijedlozima u vezi alternativnog novca na Projektu novčane edukacije Toma Greca na reinventingmoney.com.

Ograničenja sustava valuta lokalnih zajednica

Sustavi lokalne razmjene pokazuju da «novac» ne treba biti nešto čega nedostaje ili za što se ljudi trebaju natjecati. Novac je jednostavno kredit. Kao što je primijetio Benjamin Franklin, krediti pretvaraju sutrašnji prosperitet u današnju gotovinu. Krediti se mogu dobiti bez zlata, banaka, vlada ili čak tiskarskog stroja. Sve se može raditi na računalu.

Koncept je dobar, ali postoje neka praktična ograničenja modela LETS i drugih sustava valuta lokalne zajednice kako se sada primjenjuju. Jedno je to što nedostaju uobičajeni poticaji za otplaćivanje. Ne naplaćuju se kamate, a ponekad nema vremenskog ograničenja za otplatu. Vraćanje duga može se odgađati do u beskraj. Neke alternative za zadržavanje poštenja članova zajednice predložio je Tom Greco: „Uvijek postoji mogućnost da sudionik može odlučiti da ne ispuni svoju obvezu tako što će izaći iz sustava i odbijati da pruži vrijednost ekvivalentnu onoj koju je primio. Na pamet mi padaju tri moguća načina rješavanja tog rizika: Prva je mogućnost korištenje «financirane» razmjene u kojoj svaki sudionik predaje ili zalaže određenu imovinu kao osiguranje da će podmiriti svoje obveze (…) Druga mogućnost je održavati «osiguravajući» fond, financiran ubiranjem provizije na sve transakcije, kako bi se pokrili mogući gubici. Treća mogućnost (…) je oslanjanje na grupnu suodgovornost tj. da svaki sudionik unutar grupe istog afiniteta snosi odgovornost za dugove drugih.“

To su mogućnosti, ali one nisu toliko praktične ili djelotvorne kao naplaćivanje kamata i kazne za kašnjenje koje se mogu naplatiti putem suda. Uz zatezne kamate posuđivači su skloniji biti oprezni u svom posuđivanju i vraćati svoje dugove na vrijeme. Izbacivanje kamata iz novčanog sustava izbacilo bi poticaj privatnim posuđivačima da posuđuju i ohrabrilo bi spekuliranje. Kad bi krediti bili na raspolaganju bez vremenskog ograničenja ili naplate kamata, ljudi bi mogli jednostavno posuditi sav slobodan novac do kojeg mogu doći, zatim se natjecati da kupe obveznice, dionice i drugu imovinu koja donosi dobit, stvarajući spekulativne mjehure.

Nametanje značajnog troška na posuđivanje sprečava takvu vrstu neobuzdanog spekuliranja. Kamata se danas smatra razumnom cijenom s obzirom na vremensku vrijednost novca. Sustavni problem kod naplaćivanja kamata jest pronalaženje glavnice i kamata za otplatu zajmova u novčanom sustavu u kojem ima dovoljno novca samo za glavnicu – ali taj se problem može riješiti na druge načine. Prijedlog za zadržavanje koristi od sustava kamata uz istovremeno izbjegavanje takve situacije piše na jednom drugom mjestu knjige Ellen Hodgson Brown, a tamo je opisan i prijedlog beskamatnog pozajmljivanja koje bi moglo funkcionirati.

Ozbiljnije ograničenje privatnih «dopunskih» valuta je u tome što se ne bave mamutskim paukom duga koji siše životnu snagu nacionalne ekonomije. Sve «dopunske» valute pretpostavljaju postojanje nacionalne valute koju dopunjavaju. Porezi se i dalje moraju plaćati u nacionalnoj valuti, kao i računi za telefonske usluge, energiju, benzin i sve drugo što ne proizvodi netko iz zajednice lokalne valute. To znači da članovi zajednice i dalje moraju pripadati nacionalnom novčanom sustavu tj. da neće ukloniti provođenje novčane nepravde odozgora. Ali mogu biti dobar početak drugačijeg razmišljanja o novcu.

Zamislio sam grupicu od pedeset ljudi, mojih poznanika ili prijatelja, sa što više raznih djelatnosti. Tu u kvartu, ne na drugom planetu, ljudi s imenima i prezimenima. Vlasnik dućana, vulkanizer, frizer, vlasnik kafića, kompjutorski serviser, sve što sam mogao zamisliti da bi moglo biti potrebno. Zamislio sam poznate ljude (zato da se ne varamo) i da se dogovorimo da međusobno počnemo izdavati papiriće s potvrdama o nekoj usluzi ili robi koju smo dali ili napravili. S tim papirićem se moglo otići bilo kome drugom iz te skupine od pedeset ljudi i dobiti neku robu ili uslugu jer bi i on pomoću tog papirića kod bilo koga od tih pedeset ljudi dobio što mu treba. Kako je to jednostavno! Novac doista nije ništa drugo nego potvrda o uloženoj energiji, sam po sebi zapravo ne postoji.

Goldman-Sachs- lignja koja siše svijet

I tko zna, možda baš ova umjetno stvorena kriza gurne ljude u smjeru tog razmišljanja. Pogotovo je bolno bilo u Grčkoj, a danas je već izašlo na vidjelo da su ljudi upropašteni suradnjom grčke vlade i zloglasne banke Goldman-Sachs, od koje je započela i svjetska kriza 2009, a tu je banku jedan ekonomist opisao (prema mom sjećanju)  kao „divovsku lignju koja sjedi na licu svijeta i siše ga“.

U lipnju 2012. u novinama je osvanula reportaža preko dvije stranice o gradiću Volosu u Grčkoj, pod naslovom „Ovdje euro više ne vlada“.

Pisalo je: „Stanovnica grčkog grada Volosa Ioanna Costopoulou ovih dana priprema svoju godišnju prijavu poreza. Nema eura da plati knjigovokinju pa joj plaća u TEM-u, virtualnoj valuti (koja to valuta na svijetu ustvari nije virtualna, otkad je ukinut zlatni standard?, op. K.M) koja u nekim transakcijama u Volosu već zamjenjuje euro. Svakim danom sve je manje eura, a sve više virtualne valute. Ioannina knjigovotkinja kasnije će možda otići frizeru i platiti TEM-ovima koje je zaradila od Ioanne. Frizerka će zarađenim TEM-ovima kupiti jaja koja uzgaja Kostas Christou, inženjer koji radi u remontnoj tvornici helikoptera za grčku vojsku, ali plaća mu je posljednih mjeseci skresana na pola pa se usput bavi poljoprivredom. Kostas će zarađenim TEM-ovima platiti popravak zatvarača na hlačama, što će obaviti Ioanna Costopoulou s početka priče koja ima malu šivaću radionicu.“

Sličan sustav, rečeno je, postoji u još barem devet grčkih gradova, a spektar roba i usluga koje se u Volosu mogu platiti TEM-ovima je širok, osim farmera, frizera i krojačica primaju ih automehaničari, vodoinstalateri, učitelji stranih jezika, doktori, čak se pregovara s gradskim vlastima da se 30 posto cijene vrtića plaća u TEM-ovma. Jedna je stanovnica Volosa rekla novinaru kako je kardiologu platila račun od 30 eura pola u eurima, a pola u TEM-ovima, dok druga umirovljenica dnevno zaradi  do 15 TEM-ova popravljanejm odjeće šivanjem.

Kako je nezaposlenost u Volosu 30 posto, svakoga se dana sve više ljudi uključuje u sustav. Svaki član sustava ima korisničko ime i lozinku uz pomoć kojih se logira na internetu i plaća ili prima novac od drugog člana. Sustavom se koriste i oni koje nisu članovi zbog besparice već zbog osjećaja zajedništva i pomoći lokalnoj zajednici. U reportaži BBC-ja Perri Mantzafleri, članica poljoprivredne zadruge iz Volosa, rekla je radnici na ovaj način mogu kupiti kruh, meso i druge proizvode, a žene mogu otići kod frizera: „Ja sam odrasla na selu. Stvari su nekada upravo ovako funkcionirale, prije nego što se u sve upleo novac“. Jedan od Grka je za kraj rekao da je alternativna valuta poput TEM-a odlična za grčko društvo, ali ne zna je li dobra jer u tim transakcijama nema poreza. (Steglo mi se srce.)

Točno. Ali nema niti duga koji svaka valuta danas u sebi sadrži. Kod alternativnih valuta su oni negativci isključeni kao posrednici između ljudi. Možda zato su samo par dana nakon ovih vijesti po novinama osvanule vijesti i uvođenju tzv. „geura“ tj. grčkog eura.

Gradonačelnik Volosa Panos Skotiniotis rekao je da podržava projekt, ali i napomenuo da dvije 'valute' ne mogu ravnopravno koegzistirati, da je ovo“dobar način za izlazak iz duboke ekonomske i društvene krize,  inicijativa koja nadopunjuje euro, ali ga ne zamjenjuje“.

Panose, to je već stvar naviknutosti i poimanja 'normalnog'. Elita nema lak zadatak – da bi se ostvarili svoje ciljeve trebaju ljude gurati do ruba, ali nikad preko ruba. Jer ako ih gurnu preko ruba, ljudi će se snaći na svoj način i više se nikad neće vratiti u sustav dužničkog ropstva što suvremeni financijski sustav u svojoj biti jest.   

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo