Л.В.

PETROVIĆ U FUDBAL FESTU

"Ja sam u Caca Ljumovića gledao kao u televizor, i samo sam sanjao da zaigram za Budućnost"

Jedna od legendi crnogorskog fudbala, i kao igrač i kasnije kao trener Željko Petrović, uporedio je vrijeme kada se on bavio fudbalom, sa danjašnjim modernim vremenom u emisiji "Fudbal fest" na RTCG-u.

"Teško je nama bilo prvo da odeš odavde. Nisi mogao da izađeš iz zemlje do 28 godine, poslije su smanjili na 26. Morao si da budeš vojnik, 18 mjeseci, 15, pa 12. 15 mjeseci u vojsci je kao da imaš pauzu zbog dvoje ukrštenih ligamenata". kazao je Petrović u emisiji "Fudbal fest".

On je podsjetio i na to da su druge lige bile zatvorenije, zbog ograničenja broja stranih fudbalera.

"Igrači nisu išli u inostranstvo, jer je nekada bilo dozvoljeno svega dva stranca igrača po ekipi, pa onda tri. Odvade da se prodaš treba da ideš u neki klub u bivšu Jugoslaviju, recimo Zvedza, Dinamo, Hajduk, Partizan, su bili najveći, pa odatle da ideš negdje u insotranstvo ako imaš sreću da ti se pozicija otvori, da te neko vidi. I tamo kad odradiš prvi ugovor već imaš 31, 32 godine.

Govorio je Petrović u "Fudbal festu" o nepoštovanju današnjih generacija prema legendama kluba.

"Sada mi je smiješno kad vidim da mlađi igrači nula poštovanja imaju prema legnedama klubova koji su odigrali po 200, 300, 400, 500 utakmica.

-A gdje je on igrao"

-Sine gdje su oni igrali. Oni su igrali tamo gdje se igrao među pet najjačih liga u Evropi- Jugoslaviji".

Osvrnuo se i na svoj prvi matični klub Budućnost i šta je njemu značilo da igra za isti.

"Budućnost je imala vrhunske igrače. Neko je lokalna legenda, neko je srećnim okolnistima igrao van granica, ali nikada ne treba da zaboravimo legende. Da se ne pomene Tonko Miročević, Dejo, Peđa, Janko Miročević, Csco Ljumović. Ja sam gledao u Caca kao u televizor, broj osam, brkove, pa izađe...Ja sam pričao da mi je samo u Budućnost da zaigram, i ne treba nigdje da idem, naš san je bila Budućnost", kazao je u "Fudbal festu" trener kojem je posljednji angažman bio na klupi Iraka.

Ponovo je potom napraivo paralelu sa modernim fudbalom.

"Veoma je teško bilo da se uspije, sada je mnogo lakše, sada u Mančester Siti imaš 15 stranaca, promašiš 4,5 nema veze. Tada je jedan veliki Ziko igrao u Udineze, Ziko jedan od najboljih igrača u istoriji u Udineze, jer nije bilo mjesta. I onda ode Savićevič u Milan, Mijatović u Real i oni otvore put polako drugima, za drugi rang timova kao što su Sevilja, Ovijedo, Valjadolid, ne možemo svi da igramo sa njima. Tako da je to bilo jedno drugo vrijeme". zaključio je Petrović.