[ Mina ]

JELUŠIĆ

Pismenost je odraz onoga što društvo cijeni

Pismenost je odraz u ogledalu onoga što se u društvu cijeni i podstiče, poručila je profesorica književnosti, Božena Jelušić i dodala da razvoj novih tehnologija ne znači udarac pismenosti, već je riječ o novim izazovima i mogućnostima. U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan pismenosti 8. septembar, u cilju ukazivanja na važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva.

Jelušić smatra da se definicija pismenosti promijenila sa pojavom doba u kojem ključnu ulogu ima tehnologija.

„Sama tehnologija nije ni dobra ni loša, naprosto su u pitanju nove alatke i komunikacione mogućnosti, koje treba koristiti na najbolji mogući način. Ponoviću anegdotu o strahu antičkih filozofa da će se zbog pronalaska alfabeta izgubiti memorija i vještina govorništva, a ni jedno ni drugo se nije dogodilo“, rekla je Jelušić.

Ona je kazala da i danas imamo apokaliptičku najavu da je pismenost na umoru, a samo su, prema njenim riječima, u pitanju novi oblici u kojima će se ona realizovati.

Na pitanje da li smatra da su možda društvene mreže uticale na to da nivo izražavanja danas bude na nižem nivou, ona je rekla da nije sklona da problem veže za određenu generaciju.

„Znam mnogo mladih ljudi koji vrlo pravilno i rječito pišu svoje postove, a neki su blogovi prava mala remek-djela stila. Nažalost, oni nisu vidljivi kao pojedinici koji senzacionalističkim objavama, lažnim vijestima i informacijama zagađuju javni prostor“, istakla je Jelušić.

Kako je kazala, danas se nesumnjivo može uočiti da način izražavanja značajnog broja mladih nije na zavidnom nivou.

„Među raznim „krivcima“ za takvo stanje ću opet navesti onaj strah antičkih filozofa da će memorija nestati sa alfabetom. Naime, današnji đaci zaista sve manje pamte, jer se sve može „izguglati“, ocijenila je Jelušić.

To je, prema njenim riječima, poseban problem, jer se bez određene sume znanja ne može započeti kredibilan proces razumijevanja, pa ni izražavanja, a usljed toga mladi vrlo često djeluju kao potpune neznalice kojima fale riječi, misli i forma.

„To bi se moglo promijeniti kada bi u društvu sistem napredovanja zavisio od znanja i rada. Jer, dobre društvene prakse ojačavaju navike i preferencije mladih, a naše društvo im je za sada poručilo da su dovoljne veze sa ljudima koji imaju moć i položaj“, smatra Jelušić.

Ona kazala da je važno da shvatimo da pismenost predstavlja odraz u ogledalu onog što se u društvu cijeni i podstiće.

Jelušić je rekla da ne smatra da su društvene mreže presudno uticale na način izražavanja i nivo javnog diskursa.

„Da su u nekim prošlim vremenima slučajno postojale društvene mreže, držim da bi nepismeni, neobrazovani i zlonamjerni ljudi sa jednakim žarom i uspjehom koristili sve što im one pružaju“, smatra ona.

Prema riječima Jelušić, tehnologija je samo omogućila bržu distribuciju lažnih vijesti i manipulaciju činjenicama, koji postoje oduvijek.

„U našem slučaju zagađenje dolazi iz ukupnog društvenog okruženja i njegove zaparloženosti, sveopšteg mraka koji nam se poslije devedesetih neprekidno i u talasima vraća, zbog kojeg mladi bježe glavom bez obzira u druge“, ocijenila je ona.

Jelušić je kazala da u društvu u kojem magistralne vrijednosti na vrlo vulgaran način određuju tokovi novca, teško je očekivati da se plaćaju i poštuju lektori i jezikoznanci.

„Brzina i površnost uzimaju svoj danak i ne treba se tome čuditi. Uostalom, oduvijek je u svim društvima kulturi knjige pripadala elita. Istina, ona se nekada mnogo više cijenila, a pismenost je bila važan statusni simbol“, istakla je ona.

Na pitanje koliko je danas za pravilan psihološki razvoj djece važno kritičko čitanje, ona je odgovorila da to jedna od temeljnih vještina pojedinca u 21. vijeku.

„Budući da mogućnost manipulacije i simulacije demokratije mogu voditi razornim posljedicama, važno je da građani budu u stanju da kritički promišljaju i evaluiraju svijet i društvo“, smatra Jelušić.

Do toga se, kako je navela, stiže kritičkim čitanjem tekstova, izmjenom perspektiva i argumenata, povezivanjem različitih znanja kako bi se ostvario što objektivniji uvid u predmet o kojem mislimo.

Prema riječima Jelušić, umjesto razvoja tih vještina, crnogorski obrazovni sistem je i dalje opterećen učenjem lekcija i ponavljanjem onog što se lako nalazi na internetu.

„Zbog toga su nam rezultati međunarodnih i internih testiranja loši, a naši učenici naprosto ne uspijevaju da pokrenu i funkcionalno uptrijebe sva znanja koja vjerovatno i imaju, ali ne umiju da ih koriste“, ocijenila je ona.

Na pitanje na koji način se danas najbolje može unaprijediti pismenost, Jelušić je kazala da se temelji postavljaju u porodici.

„Istraživanja pokazuju značajan rast postignuća i dugoročne efekte rada roditelja sa djecom – ako su im u djetinjstvu čitali ili ako su sami roditelji čitaoci. Kada dobijete takav jedan temelj, grijeh je da ga škola uništi poluznanjima i ovlašnim odnosom“, rekla je Jelušić.

Prema njenim riječima, zadatak škole je da na tom temelju gradi, ali i da osnaži i dijelom ujednači mogućnosti svih učenika, bez obzira iz kakvih porodica stižu.