[ Izvor: rtcg.me, Objavio: I. P. ]

TEKVONDO

Ljubav prema sportu Andrea prenijela na braću

Andrea Komatina ima 14 godina. Od pete godine trenira tekvondo, bilježi uspjeh za uspjehom koji su je rangirali među devet najboljih u svijetu u kadetskoj kategoriji tekvondoa, što je najbolji rezultat ikada napravljen u tom sportu u Crnoj Gori. Najstarija od troje djece, u porodici koja poštuje sport dalekog istoka, prenijela je ljubav prema sportu i braći, Ognjenu i Relji.

Andreina majka, Katarina Komatina, kaže da njihova sportska priča traje devet godina, te da nijesu zamišljali da će to biti ozbiljno.

"Trudite se da djecu usmjerite ka sportu, ali dešava se da ih to ne interesuje. Imali smo sreće da su svo troje u ovom sportu i da su uspješni", kaže Katarina.

Andrea, Ognjen i Relja, uz mamu i tatu, bivše tekvondo sportiste, još u predškolskom uzrastu, shvatili su koliko znače posvećenost, rad i vjera u talenat.

Nimalo lak put koji vodi ka ostvarenju sna, Olimpijskim igrama, zahtijeva veliku odgovornost koja podrazumijeva i velika odricanja.

Pripreme i odlazak na ovogodišnje balkanso prvenstvo tekvondoa u Bugarskoj Andreu su dovele do teške odluke. Nije pošla na ekskurziju sa drugarima. Veliki uspjeh i srebrna medalja na tom takmičenju umanjili su nezadovoljstvo zbog odluke da ne pođe na putovanje iz snova.

Njena drugarica Irma Osmanagić kaže da su uvijek tu za Andreu: "Ona nekad kad je pitamo da izađe napolje kaže da ne može jer ima trening, ali mi je tu shvatamo. Ona to voli i podržavamo je".

Andrea, sa druge strane, kaže da sve bude lakše kad pomisli i sjeti se zbog čega je počela da trenira.

Andreina nastavnica iz OŠ Pave Rovinski, Svetlana Pejović, kaže da ova talentovana djevojčica potiče iz divne porodice: "Dobro je dijete, dobar sportista, ambiciozna i što je najvažnije dobar čovjek".

Drugari su, kaže Andrea, uvijek bili podrška.

U vremenu kada nam se čini da je nemoguće kvalitetno organizovati radne obaveze i hobi, od školaraca Ognjena i Relje saznajemo da je uz ljubav i podršku porodice sve moguće.

Ognjen tako nedjeljno ima šest treninga: "Utorkom, četvrtkom i subotom imam trening u sali sa trenerom, a ponedjeljkom, srijedom i pekom treniram kući sa sestrom i tatom".

Najmlađi od njih, Relja, kaže da mu u školi i nije baš zanimljivo, ali da je zahvaljujući treninzima snažniji.

Ova petočlana marljiva porodica ima podršku humanih prijatelja, organizacija kao i uže porodice. Veliku zahvalnost duguju Neli Savković-Vukčević koja je jedina imala sluha da pomogne, kaže majka Katarina i dodala da je sada Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada zauzeo stav da pojedincima ne daje pomoć.

"Nadamo se da će se i to promijeniti", kazala je ona.

Porodica vrsnih, talentovanih sportista ipak ne sjedi skrštenih ruku. U predolimpijskoj godini svaki bod se broji.

Šestostruka državna šampionka, osvajačica mnogobrojnih međunarodnih medalja, G1 turnira i Balkanskog prvenstva, poručuje da će se zajedno sa braćom, uz podršku porodice, boriti na svakom sljedećem turniru do olimpijske medalje.

Emina Hodžić Knežević, RTCG