[ Pobjeda ]

TOKOM PANDEMIJE

Ka SOS liniji 15% poziva više nego lani

Nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici u periodu od izbijanja pandemije korona virusa, od 15. marta do 30. avgusta, zabilježila 1.608 poziva za pomoć i podršku, što je za 15 odsto više u odnosu na isti period prethodne godine kada je bilo 1.371 poziv.

Nacionalnu SOS liniju vodi SOS telefon Nikšić, od septembra 2015. godine, a kako je podsjetila izvršna koordinatorka Nataša Međedović, poziv je besplatan i anonimnost garantovana.

Međedović za Pobjedu kaže da je ove godine pomoć od njih zatražilo 220 žena što je za 10 odsto veći broj u odnosu na lani, kada je pomoć tražilo njih 198.

U prvom talasu pandemije korona virusa, od marta do maja, koji je za sve bio nepoznanica, fokus je, prema njenim riječima, bio na činjenici da je nasilje nad ženama i nasilje u porodici postalo brutalnije i posljedično je povećan rizik za život i bezbjednost žena.

Promjene
"Drugi talas, od juna 2020. je ogolio druge negativne društvene procese (materijalna nesigurnost, povećanje nezaposlenosti i siromaštva) uzrokovane virusom kovid-19 koji su posebno pogodili žene žrtve nasilja koje su višestruko ranjive. One su često obavljale povremene poslove bez ugovora o radu. Veliki broj je zaposlen u uslužnim djelatnostima, što znači da njihovi poslovi nijesu mogli biti preusmjereni na rad od kuće", objasnila je ona.

Dodaje da djeca nijesu mogla pohađati vrtiće i škole, pa su žene bile suočene sa brigom kako da usaglase brigu o djeci i odlazak na posao.

"Poslodavci smanjuju broj zaposlenih što žene suočava sa gubitkom posla ili su primorane da rade duplo više nego ranije za iste ili smanjene plate. Egzistencijalna nesigurnost, strah od gubitka posla ili pronalaženje novog, nedostatak servisa za brigu o djeci, neizvjesnost i strah od budućnosti koja se povećava činjenicom da se kraj krize izazvane pandemijom ne nazire, posljedično žene u aktuelnom trenutku čini ranjivijim, a proces osnaživanja za izlazak iz nasilja složenijim i neizvjesnijim", precizirala je Međedović.

Naša sagovornica ističe da višegodišnje iskustvo SOS telefona Nikšić pokazuje da su žrtve nasilja u porodici žene i to u više od 90 odsto slučajeva, od ukupnog broja osoba koje zatraže pomoć i podršku. Izložene su, prema njenim riječima, različitim oblicima nasilja: fizičkom, psihološkom, ekonomskom, seksualnom, ali SOS telefonu najčešće prijavljuju psihičko i fizičko.

"Važno je istaći da su žene skoro uvijek izložene različitim vrstama nasilja, a određene vrste, u aktuelnom društvenom kontekstu ne percipiraju kao nasilje. Psihološko nasilje se vrlo često ne prepoznaje iako se dešava u kontinuitetu i ostavlja ozbiljne posljedice na zdravlje žena. Slična je situacija i sa ekonomskim nasiljem, jer je podrazumijevajući kontekst u kojem muškarci samostalno raspolažu zajedničkim novcem i imovinom. Seksualno zlostavljanje žena u braku je tema koja je još uvijek ,,tabu“ i o njemu žene rijetko i nerado govore", objašnjava ona.

Kampanje
Dodaje da je važno istaći da nije rijetka situacija da žene prepoznaju i prijavljuju fizičko nasilje tek kada su im nanesene vidljive povrede.

Kako je u prvom talasu korona virusa zabilježen veći stepen nasilja u porodici, u odnosu na lani, nadležni su, između ostalog, zajedno sa ovom NVO pokrenuli kampanju ,,Bezbjedna doma“ kako bi ohrabrili žrtve da prijave naslje. Međedović kaže da je uz ovu i njihova digitalna kampanja ,,Nije svaka kuća dom“ doprinijela da se dopre do žena kojima su smanjene mogućnosti i šanse da potraže pomoć i podršku. Kampanjama su im slale poruku da nijesu same, zaboravljene i zapostavljene u trenutku kada se zajednica suočila sa veoma ozbilnom krizom.

"Aplikacija ,Budi sigurna' koja je vrlo jednostavna i laka za instaliranje im je pružila mogućnost da pomoću samo jednog klika zatraže pomoć. Poruka sa brojem telefona i tačnom lokacijom je odmah stizala direktno Nacionalnoj SOS liniji za žrtve nasilja u porodici, a naše aktivistkinje su kontaktirale ženu koja se obraćala za pomoć. Informacije o novouspostavljenoj aplikaciji i načinu njenog instaliranja su stigle do svih korisnika/ca mobilnih telefona što je doprinijelo povećanju broja poziva i žena koje su potražile pomoć", rekla je ona.

Govoreći o tome što je okidač pribjegavanju nasilja, Međedović podsjeća da je nasilje u porodici rodno zasnovano nasilje i ukorijenjeno je u patrijarhalnim odnosima koji i dalje u Crnoj Gori imaju vrlo jake korijene. U najvećoj mjeri pogađa žene koje su nasilju izložene od muških članova svoje porodice, najčešće od sadašnjeg ili bivšeg partnera ili muža. Ključni uzrok nasilja je ,,visok prag tolerancije u zajednici na počinjeno nasilje, kao i razumijevanje i opravdavanje nasilnika za počinjeno nasilje“.

"Dodatni problem je to što, ne samo zajednica, već i zaposleni u institucijama odgovorni za implementaciju zakona i zaštitu žrtava neadekvatno postupaju, jer nasilje u porodici posmatraju kao privatan problem, često su ambivalentni u odnosu na isto. Navedeno žrtve nasilja obeshrabruje da preduzmu korake za izlazak iz nasilja, a nasilnike ohrabruje u nasilnom ponašanju", zaključuje ona.

Sistemski propusti
Nataša Međedović kaže da je pandemija uzrokovala promjenu uobičajenih modela ponašanja, te da su posljedično registrovani i nesvakidašnji slučajevi u kojima su žene bile izložene dodatnom progonu i nasilju od nasilnika, a posebno zabrinjava činjenica da su institucije ,,dozvolile nasilnicima da zloupotrebom zakonskih normi žrtve dodatno maltretiraju tokom vanredne situacije prouzrokovane virusom kovid-19“.

"Ilustrativan je primjer žene koja je višegodišnja žrtva brutalnog nasilja u porodici, a njen suprug je više puta prijavljivan za nasilje u porodici i za isto je pravosnažno osuđen. Žena je zbog nasilja u porodici bila prinuđena da se sa djecom smjesti na sigurno i bezbjedno mjesto. Nasilnik je, sa namjerom da nastavi sa nasiljem i pritiscima nad žrtvom podnio više kontraprijava protiv nje, između ostalog, i zbog toga što nije viđao djecu u periodu kada je to, zbog aktuelnih mjera NKT, bilo nemoguće. Nadležne institucije su umjesto da detaljno analiziraju situaciju i ispitaju navode, prepoznaju manipulaciju i odbace prijavu pokrenule krivični postupak protiv žrtve čime je dodatno traumatizovana i od nasilnika i od sistema", negoduje Međedović.

Dodaje da istovremeno, u aktuelnoj situaciji sa kovid-19, policijski službenici su, umjesto hitnog postupanja, ženu koja je došla da prijavi nasilje supruga u gradu gdje je trenutno boravila, uputili da prijavu podnese u gradu gdje joj je prebivalište.

Kako poboljšati situaciju
Crna Gora, zahvaljujući višegodišnjem kontinuiranom radu i zagovaranju ženskih nevladinih organizacija koje se bave problemom nasilja, kao i aktuelnim evroatlantskim integracijama, prema riječima Nataše Međedović, ima relativno dobar zakonodavni sistem čija dosljedna primjena je stalni izazov za kvalitetnu zaštitu žrtava nasilja.

"Neophodno je obezbijediti da zaposleni koji sprovode zakonske norme, bez obzira na lične stavove i predrasude, profesionalno i odgovorno reaguju u svim slučajevima nasilja u porodici i omoguće žrtvi uživanje svih prava koja su joj zagarantovana. Neophodno je, u skladu sa Istanbulskom konvencijom koja je za Crnu Goru obavezujuća od avgusta 2014. uspostaviti i dugoročno održive specijalizovane servise pomoći i podrške koje će voditi ženske nevladine organizacije koje imaju iskustvo i znanje u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici", rekla je ona.