А.М.

PRIKAZANI MIGRACIJSKI TOKOVI

Reporteri bez granica objavili mapu novinara u egzilu

Reporteri bez granica (RSF) po prvi put su objavili kartu koja prikazuje migracijske tokove novinara koji su iz sigurnosnih razloga prisiljeni da napuste i svoju zemlju i zemlje domaćine medijima u egzilu. Većina zemalja koje pružaju utočište ugroženim ili progonjenim novinarima nalazi se u Evropi ili Sjevernoj Americi.

Širom svijeta novinari koji su ugroženi zbog svog rada prisiljeni su bježati u inostranstvo u potrazi za utočištem. Prema podacima Reportera bez granica, karta novinara u egzilu pokazuje da je ovo globalni fenomen. Svaki kontinent proizvodi svoj tok novinara koji bježe u inostranstvo, a koji uglavnom nalaze utočište u Evropi i Sjevernoj Americi.

Karta odražava ne samo oružane sukobe u Evropi (Ukrajina), Africi (Sudan) i Bliskom istoku (Sirija), već i nedavne napetosti i politička previranja koja su podstakla progon kritički nastrojenih i/ili nezavisnih novinara.

"Karta pokazuje razmjere kretanja novinara koji su prisiljeni potražiti utočište u drugom zeljama. Od svog osnivanja, nas
Assistance Desk nikada nije bio tako zaposlen. Naši napori imaju dva komplementarna cilja: s jedne strane, suprotstavljanje progonu koji novinare tjera na bijeg; a s druge, pomoć novinarima i medijima koji nemaju izbora nego potražiti utočište u inostrastvu. Moramo osigurati opstanak medija u egzilu, što znači uključivanje svih aktera, uključujući i demokratske vlade. RSF pruža razne usluge novinarima u egzilu i pomogao je u stvaranju JX fonda. Pozivamo na međunarodnu mobilizaciku u podršci medijima u egzilu, dalji uticaj seže izvan granica zemlje porijekla u vrijeme globaliziranih izazova u objavljivanju vijesti i informacija te propagandnih ratova", kaže Kris Delori, generalni sekretar RSF-a.

Nekoliko stotina ruskih novinara pobjeglo je iz svoje zemlje, gdje praćenje tema direktno ili indirektno povezanih s ratom u Ukrajini može dovesti do zatvorske kazne. Mnogi od njih našli su utočište u susjednoj Gruziji, susjednim baltičkim zemljama ili unutar Evropske unije, posebno u Poljskoj, Njemačkoj i Francuskoj.

Stotine novinara bili su primorani pobjeći iz Avganistana, koji je ponovno pao pod talibansku vlast u avgustu 2021., i Mjanmara, gdje je vojska ponovno preuzela vlast državnim udarom u februaru 2021. A najmanje 100 novinara pobjeglo je od nemilosrdne agresije Pekinga tokom posljednja tri godine u Hong Kongu, gdje je usvajanje zakona o nacionalnoj sigurnosti prisililo nezavisne novine kao sto je Apple Daily da prestanu s radom. Njegov osnivač, Džimi Lai, jedan je od desetak novinara koji su sada u zatvoru. Time se šalje poruka onim nezavisnim novinarima koji su većinom pobjegli na Tajvan, u Britaniju ili u Sjevernu Ameriku.

Često haotičan egzil

Neki novinari uspiju preći okeane i pronaći utočište direktno u Sjedinienim Američkim Državama ili Kanadi, zemljama čiji jezik govore ili u kojima već imaju rodbinu. No, za većinu novinara koji bježe u inostranstvo, egzil je dvofazni proces.
U žurbi za odlaskom, većina novinara početno utočište traži u susjednim zemljama, gdje dugoročni ostanak nije opcija zbog tamošnje političke ili ekonomske situacije.

Desetine avganistanskih novinara i njihovih porodica pobjegli su u susjedni Pakistan, smatrajući ga samo tranzitnom zemljom. Predah koji je pružio Pakistan, koji je rangiran na 150. mjestu od 180 zemalja na Svjetskom indeksu slobode medija za 2023., kratko je trajao.

Avganistanski novinari ne samo da su se brzo našli u ilegalnoj situaciji u Pakistanu, lišeni su vize i boravišne dozvole, te se bore s administrativnim zastojima u konzulatima drugih zemalja, nego nemaju ni pravo na rad te stoga više nisu u mogućnosti zadovoljiti potrebe svojih porodica, čija situacija postaje krajnje neizvjesna.

Slično tome, desetie sirijskih novinara isprva su mogli pobjeći u Tursku (na 165. mjestu u Indeksu slobode medija) kada je otvorila svoje granice iz humanitarnih razloga. Ali često su bili zatvoreni u izbjegličke kampove, a sada žive pod prijetnjom da ce biti deportovani nazad u Siriju gdje, kao novinari, riskiraju da završe u zatvorima Bashara al- Assada ili čak budu pogubljeni po kratkom postupku.

Tajland, gdje mnogi novinari iz susjednog Mjanmara traze utočište, često prijeti da će neke od njih poslati nazad u njihovu zemlju iako je ona postala drugi najveći zatvor za novinare u svijetu, odmah iza Kine.

Hibridne zemlje

Ista zemlja jednima moze služiti kao utočište, a drugima predstavljati opasnost. Egipat (rangiran na 166. mjesto u Svjetskom indeksu slobode medija) je jedan od najvećih zagovornika zatvaenja novinara i trenutno proizvoljno u zatvorima drzi 20 novinara. U isto vrijeme, Egipat je primio najmanje 40 sudanskih novinara otkako su dvije vojne frakcije počele međusobne borbe u Sudanu sredinom april.

Zemljia utočišta može se promijeniti i postati opasna. To je slučaj s Ukrajinom. Bjeloruski novinari koji su ondje pronasli utočiste tokom presije predsjednika Lukašenka u Bjelorusiji, nakon njegovog osporavanog reizbora u avgusta 2020. godine, iznenada su se, dvije godine kasnije, našli u zemlji u ratu.

Mnogi novinari iz Burundija bježeći od progona isprva su otišli u Ruandu, ali su bili prisiljeni okrenuti se Evropi i Sjedinjenim Državama zbog rastuće opresivne klime u njihovoj prvoj zemlji utočišta.

Gdje god otišli, novinari su i dalje potencijalno u opasnosti ako nastave svoj posao, kao sto se vidi u slucaju Floriane Irangabije, novinarkom iz Burundija koja je vodila kriticku radio emisiju iz Ruande i dobila desetogodisnju zatvorsku kaznu kada se nakratko vratila u Burundi vidjeti svoju porodicu.

Egzil ne znaci kraj prijetnji i opasnosti. Mnogi iranski novinari izbjeglice - posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje se nalazi nekoliko istaknutih iranskih medija u egzilu - bili su izloženi ponovnom uznemiravanju i prijetnjama tokom iranskog gušenja velikih protesta koji su uslijedili nakon smrti kurdske studentkinje Mahse Amini u policijskom pritvoru u 2022.

Uznemiravanje je bilo toliko da je Iran International TV morala privremeno zatvoriti svoje kancelarije u Londonu. Odluka o bijegu u inostranstvo nije uvijek individualna.

Kao rezultat sve većeg autoritarizma vlade Daniela Ortege u Nikaragvi, svi novinari koji rade za nezavisni dnevnik La Prensa pobjegli su iz zemlje u roku od nekoliko sedmica u julu 2022. godine. Većina ih je otišla u susjednu Kostariku, gdje je nekoliko medija iz Nikaragve u egzilu. Španija i Sjedinjene Države takodee su zemlje utočišta za stotine venecuelanskih, kubanskih i srednjoameričkih novinara.

Pomoć novinarima u egzilu jedan je od prioriteta RSF-a. RSF je učesttvovao u pokretanju J Funda, koji pomaže novinarima da nastave s radom odmah nakon bijega iz svojih zemalja.