A.M. [ Portal RTCG ]

ucg

Pedeset godina od Ustava SFRJ: Pogledi i perspektive na međunarodnoj konferenciji

Na svečanom otvaranju međunarodne naučne konferencije "Ustav SFRJ iz 1974 – pedeset godina kasnije", direktor Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, naučni savjetnik dr Radenko Šćekić, poručio je da će Institut kroz ovakve i slične skupove doprinositi razvoju istorijskih nauka te osvjetljavanju ključnih pitanja iz bliže i dalje prošlosti, usklađeno sa proslavom jubileja Univerziteta.

 "Današnja tema, Ustav kao najviši pravni akt, temeljno je redefinisala odnose unutar tadašnje jugoslovenske federacije. U četiri i po decenije njenog postojanja, socijalistička Jugoslavija je promijenila četiri ustava, što ukazuje na kontinuirane izazove s kojima se susretala," rekao je Šćekić.

Pozvao je naučnike iz regiona da iz svojih perspektiva doprinesu diskusiji o ovom važnom istorijskom pitanju, ukazujući na posljednju deceniju kao na period kada je Ustav umesto stabilnosti postao tačka raspada države.

On je rekao da će Ustav iz 1974. godine biti nazivan i "grobarom" Jugoslavije, jer polazi od toga da svaki narod ima pravo „na samoopredeljenje, kao i pravo na otcepljenje", što će se i dogoditi 17 godina kasnije, u krvavom građanskom ratu.

"U vrijeme "Hrvatskog proleća" (Maspok) 1971. zahtijevana je Republika Hrvatska kao "jedinstvena nacionalna država hrvatskog naroda", u kojoj bi "nacionalni suverenitet imao samo hrvatski narod". Prvi put od 1945. godine u jednoj republici odvijala se ‘nacionalna hegemonizacija’, okupljajući partijsko rukovodstvo, intelektualce i šire segmente društva oko istog cilja – stvaranja nacionalne države. Događaji u Hrvatskoj su tako postali presedan za ono što će uslijediti u Srbiji i Sloveniji u drugoj polovini osamdesetih. U vrijeme razvoja real-socijalizma važila je politika „bratstva i jedinstva“ kojim se željela postići veća homogenizacija. Sama činjenica da je ova parola imala veliki značaj i konstantno apostrofirana u javnosti, ukazivala je na postojanje svijesti da nacionalno pitanje nije do kraja riješeno, odnosno, da je samo "zamrznuto“, gurnuto pod tepih i da je jugoslovensko zajedništvo ipak krhko i prividno", kazao je Šćekić.

Po njemu, Ustav iz 1974. pisan je birokratskim, pomalo nerazgovjetnim i komplikovanim jezikom, s obiljem ideoloških pojmova o radnicima i samoupravljanju.

"Sa 406 članova, bio je jedan od najdužih ustava tog doba u svetu. Pojedine rečenice u Ustavu imaju i do 300 riječi a primjera radi, prva rečenica prvog člana ima čak 19 redova. U takvim novim okolnostima, izuzetno složena tvorevina kakva je bila SFRJ, decenijama održavana na ideji bratstva i jedinstva čije su stubove i zaštitnike predstavljali JNA i SKJ, nije mogla biti pošteđena talasa turbulentnih dešavanja koji su zahvatili dotadašnje zemlje istočnog lagera. SFRJ je bila zemlja sa izraženim problemom državnosti, koji je pored ostalog bio baziran na teritorijalnom federalizmu i ustavu koji je davao velike mogućnosti blokade od strane ne samo republika, već i pokrajina, a vrlo male mogućnosti za preovladavanje te blokade i svojevrsne pat-pozicije do koje je često dolazilo", kazao je Šćekić. 

Kako kaže, Jugoslavija je predstavljala nacionalno i vjersko heterogeno društva, što se jasno ispoljavalo i u teritorijalnoj podjeli na šest republika i dvije pokrajine, priznavajući pet, a od 70-tih šest nacija, tri jezika i tri religije, tako da je u takvom svojevrsnom galimatijasu ingerencija i izjednačenih prava svako mogao blokirati svakog, čime je bilo skoro nemoguće postići konsenzus o mnogim bitnim društvenim pitanjima.

"Već krajem osamdesetih, u vrijeme urušavanja komunizma u Evropi i nestajanja dotadašnje blokovske podjele u svijetu, unutrašnja politička kriza u SFRJ biva sve izraženija, budući da su počeli da nestaju i oni unutrašnji i oni spoljni, globalni činioci i geopolitički razlozi samog postojanja. Po Ustavu iz 1974. godine kao integrativni stub ostala je Titova lična vlast i ugled i JNA, kao jedna od malobrojnih zajedničkih činilaca sa jugoslovenskim predznakom. Titova smrt 1980. godine, simbolično je označila početak kraja SFRJ kao multinacionalne tvorevine, što će doživjeti svoju kulminaciju u etničkim i vjerskim sukobima početkom 90-tih godina XX vijeka", kaže Šćekić.

Prof. dr Čedomir Čupić s Fakulteta političkih nauka u Beogradu naglasio je da istorija, iako često osporavana, ima značajan uticaj i na budućnost, zahvaljujući poukama koje pruža. "Pravi trenutak za duboke razgovore na ovu temu je, kako i sama istorija savjetuje, pedeset godina kasnije. Ovo nije samo regionalna tema; federalizam, kao oblik uređenja koji postoji još od prvih organizovanih država, ima globalni značaj i različite implikacije kroz vrijeme," rekao je Čupić.

Prorektor za nastavu Univerziteta Crne Gore, prof. dr Veselin Mićanović, podsjetio je na značaj 1974. godine, kada je osnovan Univerzitet, koji ove godine obilježava pedesetogodišnjicu. U slavu jubileja, organizuju se okrugli stolovi za razmatranje budućeg desetogodišnjeg razvoja Crne Gore u oblastima obrazovanja, ekonomije, zdravstva, prava, kulture, energetske održivosti, saobraćaja, reindustrijalizacije i digitalne transformacije.

Mićanović je izrazio nadu da će konferencija pokrenuti mnoge teme i postaviti osnovu za promišljanje različitih perspektiva, što je ključno za što bolje razumijevanje i napredak.