NOVINAR IZ PALESTINE

Dobro plaćen, ali nikad bezbjedan

Nije nepoznanica da je novinarstvo teška i jedna od najstresnijih profesija na svijetu. No, postoji mjesto na zemaljskoj kugli gdje je mnogo teže biti novinar. To je Palestina, zemlja u kojoj su bombe, rat, krv i ubistva uobičajena pojava.

Kad sljedeći put pomislite da vam je na poslu teško jer vas maltretira šef, ili ste pokisli na putu do kancelarije, a pri tom ste i slabo plaćeni, zamislite da živite u Palestini i da vam je, zbog posla kojim se bavite, glava svakodnevno u torbi. A onda zamislite i da vam svaki odlazak djeteta u školu predstavlja novi stres, jer ne znate hoće li se živo vratiti kući.

Breme profesije na svojoj koži svakodnevno osjeća i Hasan Abul Al Rub, koji godinama obavlja funkciju šefa prezentera u palestinskoj nacionalnoj televiziji. Novinarsku karijeru započeo je kao reporter u Televiziji Palestine, koja je nedavno obilježila 20 godina postojanja.

Novinari rade pod neviđenim pritiskom

Nakon što je bio reporter na terenu, unaprijeđen je u prezentera vijesti, a zatim u šefa onima koji svakodnevno u etar šalju dobre i loše vijesti iz Palestine i svijeta.

U razgovoru za Portal RTCG govorio je o riziku posla kojim se bavi, životom u Palestini, odnosu sa Izraelom, te putošestvijama do Turske, gdje smo ga i upoznali na medija trningu, koji je za novinare iz 34 zemlje Evrope, Azije i Afrike organizovala Turska Radio i Televizija.

Na pitanje portala je li teško biti novinar u Palestini, u dahu odgovara: “Naravno da jeste”!

“Biti novinar u Palestini je drugačije nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta. Sa druge strane, biti novinar u Palestini znači živjeti u riziku, jer ne znate možete li biti ubijeni od strane Izraelaca i njihovih vojnika. Uvijek ste izloženi pritisku. Vaša porodica non-stop brine hoćete li se vratiti kući sa posla”, kaže Al Rub, ističući kako su do sada izgubili između 750 i 800 ljudi koji su radili kao novinari u oblasti Gaze.

Sve to, kako ističe, znači da se radi u nepodnošljivim uslovima i pod pritiskom. No, navodi on, vjeruje da će jednog dana biti bolje. Vjerujući u misiju kojoj je posvećen, Al Rub kaže da će nastaviti da radi profesionalno uprkos okolnostima.

Osim u bezbjednosnim aspektima novinarstva u Crnoj Gori i Palestini, postoji i razlika u onom ništa manje važnom – finansijskom. Sudeći po mjesečnoj zaradi našeg sagovornika, reklo bi se da bi prosječan novinar sa višegodišnjim iskustvom iz Crne Gore imao na čemu da pozavidi palestinskom kolegi.

Dobro plaćen za posao koji radi

Kad se u obzir uzmu okolnosti u kojima radi, onda je logično pitanje da li je dovoljno plaćen za posao koji obavlja.

“Da, jesam. Moja plata, kao novinara sa 20-ogodišnim iskustvom, je više od 1.000 dolara. I to je dovoljno za život u Palestini. Inače, u mojoj zemlji je veliki broj ljudi zaposlen u državnoj upravi, koju kontroliše palestinska vlast. Ti ljudi zarađuju između 500 i 2000 dolara. To je novac dovoljan za normalan život. Ne baš da bi se moglo putovati, ali da se živi s porodicom, to je sasvim dovoljno”, kaže Al Rub.

Iako je, sudeći po plati, danas teže biti Crnogorac, nego Palestinac, sagovornik navodi da je njemu i njegovim sunarodnicima nije lako. Osim rata, neizvjesnosti, tenzija problem su veze sa ostatkom svijeta.

“Ne možemo da putujemo. Gdje god da krenemo, moramo da idemo u Jordan. Nemamo vozove, nemamo aerodrome i avione. Samo male autobuse. Na primjer, kad sam krenuo iz Palestine prema Turskoj, ustao sam u pet sati ujutro i otišao u Jordan koji je udaljen 110 kilometara. Mojim kolegama je trebalo sedam sati da prođu kontrolne tačke koje drže Izraelci, koji sve kontrolišu - prtljag, majice, jakne, ciplele... Znači, morali smo da putujemo do Jordana, odakle smo nastavili put prema Turskoj”, kaže naš sagovornik.

Problem je prebaciti se čak i između dva palestinska grada, jer postoje granice među njima, na kojima su stacionirani izraelski vojnici koji kontroišu sve.

Govoreći o ekonomiji svoje zemlje, Al Rub priča da je biznis još uvijek u fazi razvoja.

“Jer kao što znate, ako nema bezbjednosti, onda nema ni biznisa. Bezbjednost i biznis idu zajedno, ruku pod ruku. Stoga biznis nije stabilan. Nekad raste, nekad opada, sve zavisi od okolnosti. Ljudi pojušavaju da žive svoje živote, kao i svuda u svijetu. Tako ćete u mojoj zemlji u bilo kom gradu sresti ljude koji ispijaju kafe ili puše nergilu”, rekao je Al Rub.

Palestinci poštuju hrišćane i jevreje

Kad je riječ o Izraelcima, koji su, sudeći po onome što smo mi u Crnoj Gori mogli vidijeti, noćna mora Palestine, Al Rub kaže: “Ne mrzimo izraelski narod, niti imamo problem s njima. Ideja je da nam daju našu zemlju koja je formirana 1967. godine. Treba da prestanu da ubijaju ljude, djecu i da možemo normalno da se krećemo između gradova. Svi ti problemi su između naše dvije vlade, izraleske i palestinke, a ne sa izraelskim ljudima”.

Tvrdi i da Palestinci poštuju sve ljude, bez obzira jesu li u pitanju muslimani, hrišćani ili jevreji.

“Imam puno prijatelja hrišćana, naši odnosi su svakim danom sve bolji. Nikad se nije desio neki problem između muslimana i hrišćana. Naš problem je izraelska vlada, a ne narod. Osuđujemo njihovu vladu,  a ne izraelski narod”, navodi Al Rub.

Palestinu je do sada, prema riječima palestinskog kolege, priznalo 139 država. Taj broj, navodi on, raste iz dana u dan. Stoga je imao poruku za zemlje Balkana i Evropske unije.

“Poštujemo sve te zemlje i tražimo od njih da nas posmatraju kao ljudska bića koja žive u veoma teškim uslovima. Pustite nas da živimo, priznajte Palestinu. Platili smo državu krvlju, srećom naše djece, strpljenjem i nikad nećemo odustati”, poručuje sagovornik.

Razgovor sa palestinskim kolegom nije mogao proći bez pitanja zna li za Crnu Goru. Nažalost, kako je rekao, nije imao prilike puno da čuje nešto o nama.

“Kao novinar volio bih da znam sve o svakoj zemlji, ali da budem iskren nisam imao prilike da čujem nešto o vašoj zemlji. Raduje me da ste se vi kao novinar i vaša medijska kuća zainteresovali za Palestinu. Znam da ste mala država, ali ste veliki samim tim što se interesujete za sudbinu moje zemlje i mog naroda”, navodi Al Rub.

Komentrišući odnos SAD i Izraela, sagovornik navodi da Amerika ima dovoljno moći da izvrši pritisak na Izrael.

“Oni im daju novac, oružje, podržavaju ih, i jedini su na svijetu koji podržavaju Izrael. Moraju da učine nešto za nas. Žao nam je zbog načina na koji tretiraju palestinski narod. Nemamo nadu za mir u budućnosti, ako SAD nastave da preduzimaju iste korake. Možda se nešto u budućnosti promijeni. Priča se jedno, a na terenu je sasvim druga stvar”, završava svoju priču Al Rub, koji je u Palestinu otišao sa saznanjem da je crnogorska fudbalska reprezentacija igrala protiv velike Engleske, u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo u fudbalu.

Igor Pejović