Objavio: O.Z. [ Mina Business ]

TRGOVCI SMATRAJU

Česte zloupotrebe Zakona o zaštiti potrošača

Crnogorski trgovci smatraju da građani sve češće zolupotrebljavaju Zakon o zaštiti potrošača, dok iz Uprave za inspekcijske poslove tvrde da veće poteškoće proizilaze iz primjene drugih zakonskih akata koji regulišu promet neprehrambene robe.

Predstavnik Uprave, Nada Đurđić, kazala je na sjednici Odbora trgovine u Privrednoj komori (PKCG) da bi trgovci trebalo da obrate pažnju na primjenu zakona koji regulišu oblast prometa neprehrambenih proizvoda, jer se njima propisuju teže mjere koje se odnose na trgovce.

„Vidim veći problem u primjeni odredbi iz zakona o opštoj bezbijednosti proizvoda i o tehničkim uslovima, kao i podzakonskimaktima koji regulišu oblast prmeta neprehrambene robe. Tu postoje daleko teže mjere koje se trgovcima propisuju“, rekla je Đurđić.

Ona je dodala da Zakon o zaštiti potrošača štiti potorošača kao pojedinca, što znači da preduzeće ima obevezu prema njemu kao pojedincu.

„Zakon se dijelom oslanja na odredbe Zakona o obligacionim odnosima. Pored toga, kada je u pitanju promet neprehrembene robe, imamo i zakone o bezbijednosti proizvoda, o nadzoru proizvoda na tržištu i o tehničkim zahtjevima, pri čemu svaki od njih ima svoju težinu“, navela je Đurđić.

Ona je saopštila da će Uprava organizovati radinoce i okrugle stolove namijenjene trgovcima, kako bi bili spremniji da primjenjuju zakonske i podzakonske akte koji regulišu oblast prometa neprehrambene robe.

„Nažalost, mali broj privrednika se odazvao radionicama koje smo ranije organizovali. Obavještavali smo ih putem sajta Instituta računovodstva, ali se malo njih odazvalo na poziv“, rekla je Đurđić.

Ona je dodala da se zahjtevi potrošača moraju rješavati u skladu sa zakonom i da se pravo na zaštitu može ostvariti samo ukoliko je u pitanju neki proizvod koji ima određeni nedostatak.

„Ukoliko se radi o sitnom kvaru, pristupa se postupku popravke, a ne davanju novog uređaja. Međutim, dobra trgovinska praksa bi trebalo da postoji, tako da treba izaći u susret potrošaču i zamijeniti uređaj“, navela je Đurđić.

Ona smatra da su kazne koje se pripisuju trgovcima izutetno visoke i potrebno ih je uslaglasiti sa izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima.

Đurđić je kazala da, iako se većina trgovaca žali na definisanje pojmova saobraznosti i garancije u zakonu, podaci pokazuju da je za šest mjeseci bilo prijavljeno 20 kontrola kada je u pitanju saobraznost, a 24 zloupotrebe garantnog lista i izraza garancije.

„To nam govori da se većina građana pridržava propisa i ne zloupotrebljavaju zakon u velikoj mjeri“, rekla je Đurđić.

Ona je dodala da je zakon neophodno uskladiti sa evropskom praksom i svi potrošači moraju uživati jednaka prava, pri čemu je veoma bitno da nevladin sektor koji informiše potrošače o njihovim pravima, daje prave informacije.

Predstavnik kopmanije Tehnomax, Mirjana Nikčević, kazala je da trgovci imaju probleme sa primjenom zakona na različitim poljima, pri čemu je jedan od najznačajnijih razgraničavanje i definisanje pojmova saobraznosti i garancije.

„Ta dva pojma se prelamaju i nijesu dobro definisani, što nam u svakodnevnom poslovanju stvara velike probleme“, navela je Nikčević.

Saobraznost znači, kako je objasnila, da je proizvod u skladu sa njegovim specifikacijama, dok garancijom proizvođač garantuje da će taj proizvod da funkcioniše sa svim specifikacijam u određenom periodu.

Nikčević je dodala da je problem i to što zakon ne poznaje termin servisa i ovlašćenog servisera, iako je to veoma bitna karika kada je riječ o tehničkoj robi.

„Odgovornost servisa i težina odluka koje on donosi zakon ne poznaje. Međutim, u je ustanovljeno da se vrednuju odluke servisa“, navela je Nikčević.

Prema njenim riječima, cijeli spektar članova zakona koji definišu slobodu izbora kupca, a odnose se na povrat novca, zamjenu i popravku uređaja, neophodno je detaljnije definisati.

„Rok od 15 dana predviđen za nabavku djelova je veoma kratak. Garantni rok za zamjenu uređaja je neophodno bolje definisati“, smatra Nikčević.

Ona je navela da je potrebno definisati i dio koji se odnosi na potrošni materijal, kao što su punjači, baterije i slično.

„U tom slučaju je neophodno definisati garanti rok koji mora biti kraći. Ljudi koriste te propise koji nijesu dobro definisani, što ide na štetu kako trgovcima, tako i inspektorima“, saopštila je Nikčević.

Predstavnik Telenora, Želimir Kapor, kazao je da tekst zakona nije kvalitetno napisan, a dodatnu poteškoću njegovoj primjeni je i to što nema ko da kvalitetno pojasni zakon.

„Obraćali smo se više puta nadležnim organima u vezi sa tumačenjem i pojašnjenjem zakona, ali nijesmo dobili nikakv odgovor“, naveo je Kapor.

On je dodao da postoji velika zloupotreba članova zakona koji se odnose na mogućnosti i prava potrošača.

Kapor smatra da postoji problem sa tumačenjem dijela koji se odnosi na prigovor, s obzirom na to da je zakonom definisano da se na prigovor mora odgovoriti u roku od osam dana, a opravka uređaja se mora obaviti za najviše 15 dana.

„Tu postoji nesklad, jer se podnošenje terminalne opreme na servis smatra kao prigovor korisnika, a onda imamo problem u dužini trajanja odgovora na prigovor. Mislim da ga treba izjednačiti sa rokom za popravku uređaja“, ocijenio je Kapor.