Туфик Софтић

STRUJNI UDARI

Od pionira elektrifikacije do tajkuna

U najmlađoj crnogorskoj opštini Petnjici, u neposrednoj blizini tamošnjeg motela, još vremenu odolijevaju zidine i ostaci stare hidrocentrale, napravljene u vrijeme elektrifikacije poslije Drugog svjetskog rata. Ova hidrocentrala na rijeci Popči puštena je u pogon 1955. godine, ali je radila svega pet godina, do vremena kada je struja u bihorski kraj dovedena sa novog dalekovoda, iz pravca Berana, preko sela Polica. Sa nje su se u tom kratkom periodu električnom energijom, ipak, napajale sve zgrade u društvenoj svojini i dvadesetak privatnih kuća

Ova hidrocentrala bila je samo jedna od velikog broja koje su postojale na području Gornjeg Polimlja, odnosno opština Berane, Petnjica, Plav i Andrijevica. Neki podaci govore da je na ovom prostoru do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, bilo čak 35 malih hidroelektrana, od kojih danas ni jedna nije sačuvana. 

Hroničar u ovoj oblasti, vodoprivredni inženjer Miodrag Barjaktarović, priča da je za njima prestala potreba izgradnjom hidroelektrane na Mušovića rijeci kod Kolašina, kada je električna energija u Gornje Polimlje dovedena dalekodovom sa ove hidrocentrale.

"Sve su ugašene, a neke je trebalo sačuvati. Da su usavršene, i danas bi mogle biti od koristi u smenjenju deficita ekeltrične energije", kaže Barjaktarović.

Ovaj čovjek objašnjava da su te hidroelektrane iz sadašnje perspektive bile primitivne i veoma male, ali da su neke od njih u to vrijeme bile vrlo značajne.

"To su bile centrale snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je bilo koje su snabdijevale strujom po jednu kuću, pet koje su snabdijevale po nekoliko kuća, i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja", priča Barjaktarović.

On dodaje da su mini eletrane građene obično na mjestima  gdje su postojale vodenice i da su pravljene od dinamomašina od kamiona i primitivnih drvenih turbina. Prva je, ostalo je zapisano, sagrađena na Murinskoj rijeci 1926. godine.

"Njenu  izgradnju finansirao je tadašnji kapitalista Gavrilo Đorđijević da bi sa nje strujom napajao svoj hotel u Murini, prodavnicu, pilanu, mlin i nekoliko kuća. Gavrilo i njegov otac radili su svojevremeno u Rusiji, vratili su se sa novcem i uložili ga ovdje. Gavrilov sin Drago je bio sorbonski student i nastavio je porodičnu tradicuju izgradnje hidrocentral", objašnjava Barjaktarović.

Murinsku hidrocentralu za Đorđijeviće je konstruisao Slovenac Mihailo Kladnik, čiji rođaci i danas žive u Plavu.

"Taj Slovenac je 1938. godine napravio i plavsku hidroelektranu snage osam kilovat sati, na Đuričkoj rijeci", kaže Barjaktarović.

Ekspanzija izgradnje malih protočnih hidroelektrana u Gornjem Polimlju počela je poslije Drugog svjetskog rata.

"Već krajem rata na manastirskom vrelu kod Đurđevih stupova kaluđer Milan Đurović je inicirao gradnju hidrocentrale za potrebe manastira, parohijske i još nekoliko kuća. U prvim poratnim godinama odmah do nje izgrađena je i hidrocentrala sreskog odbora Ivangrada, sa koje su se strujom napajale zgrade sreskog odbora, pošte, milicije, apoteke i beranske bolnice. Prvu je konstruisao jedan inženjer, italijanski zarobljenik, dok je sresku, kao i mnoge druge u okolini Berana napravio nesvršeni mašinski inženjer Tomo Dimić", kaže Barjaktarović.

On podsjeća i na mnoge druge konstruktore i male hidroelektrane o kojima se danas ništa ne zna, u selima Lužac, Buče, Zabrđe, Šekular,  Kaludra, Praćevac, Donje Zaostro, Vinicka, Kuti, Gračanica, Cecuni...

"Neke su  bile veoma male i domaćini su ih gradili za svoje potrebe. Najveća u to vrijeme, jedina koja je proizvodila industrijsku struju, sagrađena je 1946. godine na rijeci Zlorečici kod Andrijevice. Imala je snagu 40 kilovat sati i strujom je snabdijevala mašine  za jedan stolarski pogon. Konstruisali su je Njemac Jozef Hocnekt i Drago Đorđijević. Đorđijević je konstruisao i centralu za sresku farmu u Andrijevici na planini Zeletin. Centralu na rijeci Dolji, u plavskoj opštini,  napravili su 1943. godine Nika i Đeljoš Nikač, na samoj granici sa Albanijom", priča Barjaktarović. 

Njemu je, kaže, jasno, da su te hidrocentarale bile primitivne i male, ali bi se, dodaje, sa današnjom tehnologijom na njihovim, i mnogim drugim mjestima,  mogle izgraditi mnogo jače, protočne. 

"Mislim da je neke trebalo sačuvati kao raritete i primjere neimarstva, pregalaštva i požrtvovanja pojedinaca i ljudi iz tog doba", smatra on.

Od one u mjestu Mušovića Rijeka, za to vrijeme vrlo velike hidrocentrale, koja je ugasila sve male elektrane u Gornjem Polimlju, narednih šest-sedam decenija nastao je potpuni vakum. Dok u zapadnoevropskim zemljama kontinuitet malih elektrana nije prekidan, kod nas od tada nije izgrađena ni jedna. Nije da nije bilo interesovanja. Naprotiv. Mnoge inicijative za gradnju malih elektrana propale su zbog velike birokratske procedure u pogledu dobijanja koncesija i dozvola. Sve do trenutka dok se nijesu pojavili tajkuni. Stvari su postale jasne. Taj posao je za njih dobro čuvan. Odjednom su, praktično preko noći, formirane razne hidroenergije, igmaenergije, bemaksi i slične kompanije koje su počele da porobljavaju vodotoke na sjeveru. Upravo najviše u Gornjem Polimlju. Nerijetko na onim mjestima gdje su nekada počinjali pioniri elektrifikacije.

"Problem je način na koji se sada to radi. Nikada se nije dešavalo da nestane rijeka, kao što je nestala u Šekularu u dužini od šest kilometara. Ili na nekim drugim mjestima. Uzimaju izvorišta i cijevima vodu dovlače kilometrima niže do turbina da bi dobili na jačini i snazi. Ne poštuje se biloški minimum", kaže Barjaktarović.

Tajkuni ne samo da ne donose nikavu korist za lokalno stanovništvo, već devastiraju okolinu. Uništavaju puteve. Ostavljaju bez vode takozvane jazove koji su odvajkada korišteni za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Priča nije ni malo lokalna. Nijesu pogođeni samo mještani Berana i sela u njegovoj okolini. Atak je na svakog vlasnika električnog brojila. Na svakom mjesečnom računu za struju nalazi se stavka "naknada za podsticanje OIE" (obnovljivih izvora energije), koja uopšte nije mala. 

Zapravo su stvari vrlo jednostavne.

Zovu se strujni udari.

Čitava Crna Gora finansira tajkune da za svoju korist grade male elektrane.

I čitava Crna Gora vrlo uredno ćuti i plaća stavku na računima za podsticaj izgradnje takozvanih obnovljivih izvora energije. Nije jasno samo zbog čega se to još radi, i nakon promjena državnih vlasti, kao i nakon moratorijuma na izgradnju malih elektrana.