Žabljak
Pretežno oblačno
12.4 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
15.6 °C
Herceg Novi
Pretežno oblačno
26.8 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
19.1 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
27.1 °C
Bar
Pretežno vedro
26.5 °C
Podgorica
Umjereno oblačno
25.4 °C
Ulcinj
Pretežno vedro
23.0 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
14.2 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (13) 16. 01. 2018. 10:25   >>  09:52 3

USTAVNI PUT (13)

B.Vojičić: Spas u slozi

Kada je uvidio da skupštinska većina ne može da se okrene radu u korist naroda, pa čak i da je krenula pravcem koji je koban za Crnu Goru, knjaz Nikola je odlučio da iskoristi pravo koje mu daje Ustav, da je raspusti.

 

Neposredno prije drugih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, narod je posredstvom nezavisne (provladine) “Slobodne riječi“, oktobra 1907, upozoravan da pažljivo bira svoje predstavnike, jer je njegovo iskustvo i znanje o politici još na niskom nivou. Imajući u vidu prethodne izbore, kada su većinu mjesta osvojili kandidati neskloni Dvoru, ovaj nedjeljnik opominje da su dosadašnji narodni predstavnici zloupotrijebili narodno povjerenje i zaveli ga na stranputicu, umjesto da ga vaspitavaju i da ga povedu pravim putem. I zbog toga, situacija je po narod postala – kritična, jer je kao posljedica te neupućenosti, na sve strane zavladao haos, koji prijeti da dovede u pitanje i budućnost zemlje. Zato su pravi i iskreni politički prijatelji naroda oni koji će voditi računa da narod ponovo ne sklizne s pravoga puta.

Da se to opet ne bi dogodilo ( pošto je knjaz raspustio prvu Narodnu skupštinu), list upozorava da narod mora dobro paziti koga će ovog puta birati. Budući da je to izbora ostalo malo vremena, od naroda se ovog puta očekuje da će biti upućeniji i da se neće zavesti: da će umjeti razlikovati prave, iskrene poštene prijatelje od onih nametnutih. Bila je ovo jasna poruka biračima da ne biraju kandidate opozicije, jer će ih oni, kako im se sugeriše, povesti u haos i propast.

Tako je i bilo: izbori su sprovedeni bez incidenata, ali uz pritisak organa vlasti na birače i snažnu agitaciju državne vlasti protiv Narodne stranke. Sve je to rezultiralo da na ovim izborima kandidati Narodne stranke ostanu bez ijednog mandata. Dvor je tako u parlamentu imao apsolutnu većinu. Nakon održanih izbora 1907.godine, Crna Gora ulazi u mirno parlamentarno razdoblje, jer je režim knjaza i kralja Nikole uz represiju potpuno eliminisao opoziciju iz političkog života. Opoziciono mišljenje nije potrajalo ni u javnom mišljenju, jer u septembru 1907.prestaje da izlazi tada jedini opozicioni list „Narodna misao“.

Knjaz Nikola je u Prijestolnoj besjedi na početku novog saziva Narodne Skupštine, na osnovu izbora 1907.godine, rekao da Ustav nije da da bi se narodna snaga cijepala i bespotrebno trošila u partijskoj borbi, već da bi se svačija riječ čula u narodnom predstavništvu. No, u prethodnom sazivu Skupštine većina poslanika je krenula stranputicom i učinila da njen rad bude beskoristan. Kada je uvidio da skupštinska većina ne može da se okrene radu u korist naroda, pa čak i da je krenula pravcem koji je koban za Crnu Goru, knjaz kaže da je odlučio da iskoristi pravo koje mu daje Ustav, da je raspusti.

Knjaz Nikola je rekao:“Elementi, koji su većinu prošle Narodne Skupštine odmah u početku zaveli na stranputicu, učinili su njen rad besplodnim. Meni je bilo najteže čim sam to primijetio, jer sam velike nade polagao u njen rad i vjerovao, da će me umjeti pomoći u radu na korist naroda. Očinski sam strpljivo očekivao gotovo pola godine, nadajući se s jedne strane, da će zdrava svijest iz njene sredine prokrčiti sebi put, koji pokazuju naš Ustav, dobro našega naroda i slavna istorija Crne Gore, - a sa druge strane želeći, da u duhu slobodoumlja, koje sam naslijedio od Mojih slavnih predaka, odnjegujem što više samostalnosti u radu prosvjećenih pojedinaca, čime bi se još više proširile utakmica i volja za rad na opštem dobru. Ali, Moje i Moga naroda nade, koje smo polagali u rad prošle Narodne Skupštine, nijesu se ostvarile. Kad je ista sve upornije počela da ide kobnijem pravcem, pa kad se takvome njenome radu oduprla i svjesnija njena polovina, smatrao sam, da je nastupio trenutak, da sam dužan upotrebiti pravo, koje mi daje Ustav, da njene sjednice odložim i da je potome pošto je prestala svaka mogućnost njenoga rada, i raspustim, držeći se one moje svečane i jasne riječi kad sam dao Ustav: Pođe li se stranputicom, a na štetu trudom i mukom zarađenih tekovina, neka svak zna danas unaprijed, da ću se vazda naći sa cijelim i najboljim elementom ove zemlje na braniku prave ustavnosti, spreman da svima sredstvima zaštitim svete narodne tekovine.”

Sukobi i krize na početku parlamentarnog života u Crnoj Gori dovode do izrazite političke podijeljenosti. Predvodnici jedne grupacije bili su „kučići i odžakovići“, pristalice knjaza-gospodara, koji su decenijama bili dio sistema ili bliski vlasti a koji su u Gospodarevom apsolutizmu nalazili sigirnost svoje pozicije i činili vladajuću kastu. Za protivnike su dobili uglavnom opozicionare iz novodobijenih oblasti, uvjerene da u tadašnjim okolnostima nijesu u mogućnosti da obezbijede željenu (socijalnu i institucionalnu) prohodnost. Njihova borba za vlast, faktički je bila borba za obezbjeđivanje socijalnih pozicija koje su im stari vlstodršci onemogućavali. Zahvaljujući takvom nastojanju, uz njih su bili i mnogi nezadovoljnici iz sistema vlasti, zbog gubitka dotadašnje pozicije, pa su svoje protivljenje i oni ogrnuli borbom za demokratiju, zajedno sa mladim ljudima školovanim van Crne Gore, ponajviše u Beogradu.

Navodeći da socijalna motivacija bila glavni uzrok suprostavljenih političkih grupacija u Crnoj Gori, istoričar dr Živko Andrijašević, objašnjava u studiji „Crnogorska ideologija 1860-1918“, da je unutarcrnogorski politički konflikt odavno postojao kao konflikt socijalnih grupacija, a da je dobio politički karakter čim je ustavnost omogućila stranačko organizovanje. „Zato nije slučajno što za četiri prve godine ustavnosti ima više političkih afera i incidenata, nego za prethodne tri decenije ’mirnog doba’. Snaga i radikalizam ovih političkih sukoba, u dobroj mjeri je rezultat decenijskog sučeljavanja konfrontiranih socijalih ambicija“, kaže Andrijašević. Kritikujući vlast u Crnoj Gori, opozicija je smatrala da postoji monopolistička struktura, knjazu odanih ljudi, koja bez obzira na proklamovane promjene i dalje drži sve ključne pozicije. Za mlade i školovane, rođene poslije „Veljeg rata“, ova politička kasta je držala prolaze prema stubovima državne vlasti, pa im je, posredstvom „Narodne misli“, poručivala da na „mladima svijet ostaje“. Nijesu samo kritikovali rad crnogorske vlade i mnogobrojne negativne pojave i zloupotrebe u sistemu vlasti, već su često ismijavali, pa čak i vrijeđali, ljude koji su tom sistemu pripadali. Nekima je pripisivano da su prodali svoj moral, da su larmadžije, kukavice, gramzivci.

Bilo je i tekstova u kojima se uvođenje ustavnosti smatralo prilikom da na scenu stupe oni koji imaju demokratska stremljenja. Autor članka u opozicionoj “Narodnoj misli“, iz novembra 1906, smatra da u Crnoj Gori postoje tri kategorije takvih ljudi. Jednoj kategoriji pripadaju demokrate koji su do juče bili indiferentni prema svim nedaćama koje je narod trpio, a ima i takvih koji su bili glavni pruzrokovači tih nedaća. To su demokrate iz interesa ili ogorčenja. U drugu grupu spadaju demokrate, koji i nijesu bili uzrokovali narodne nedaće, ali su se solidarisali sa djelima onih koji su prouzrokovali ove nedaća, te su danas postali demokrate samo silom okolnosti. Treća vrsta jesu prave demokrate, mlađi ljudi kojima je jedino stalo do dobra i istinitog uređenja Crne Gore, a svoj demokratizam ispoljavali su na svakom mjestu, i riječju i djelom, i u autokratskom dobu. Nažalost, mnogima od ovih lažnih demokrata od koristi je novi sistem vlasti, jer su crnogorskom narodu nedovoljno jasni pojmovi – ustavnost i parlamentarnost, što pruža mogućnost lakog manipulisanja i zloupotrebe ustavnosti i parlamentarizma.

Režim je, pak, stvarao uvjerenje da je opoziciona kritika „neprijateljski posao“. Provladin nedjeljnik „Slobodna riječ“ kroz klasifikaciju crnogorskih političara objašnjava ko je na pravoj a ko na pogrešnoj i gubitničkoj strani. U članku „U slozi je spas“ iz marta 1907, list navodi da u Crnoj Gori postoje četiri kategorije političara. Da vidimo, koje? Prvu kategoriju čine, ne toliko brojni, najstariji državni činovnici koji su do uvođenja ustavnosti držali sve ključne položaje u državnoj upravi. To je grupa ljudi koja vjeruje da se državom može upravljati samo na način na koji su oni upravljali, a da je svaki drugi način upravljanja – put u propast. U pitanju su ljudi koji su bili uz Gospodara u najtežim danima za Crnu Goru. Oni su učestvovali u ratu, a nakon rata vodili su glavnu riječ u privrednom i kulturnom preporodu zemlje. To nijesu ljudi velikog teorijskog znanja, niti su ljudi koji mnogo drže do zakona i birokratske procedure. Oni su vladali po svojoj savjesti i iskustvu, a bespogovorno su slušali Gospodara. Sve što su radili, radili su s uvjerenjem da je tako najbolje za Crnu Goru i Gospodara. Iako se kaže da su njihovi metodi prevaziđeni, a „herojsko doba“ u kome su oni vladali bespovratno završeno, poručuje se da ne treba odbaciti njihovo iskustvo u upravljanju zemljom i njihove dobre namjere.

Drugu grupaciju crnogorskih političara, po „Slobodnoj riječi“, predstavljaju ljudi „prepone, smetnje i zakočivanja“. Za njih se kaže da potiču iz junačkih i dobrih kuća, de se izdvajaju bistrinom i izgledom, ali da nemaju mnogo moralnih skupula. Njih prvenstveno vodi egoizam i interes, a vole da se pozivaju na zasluge svojih predaka i da se njima, ukoliko je moguće, nekako okoriste. Zatim, treću grupu političara, čine školovana omladina. Kaže se da ona većinom potiče iz najsiromašnijeg socijalnog sloja crnogorskog društva, ali istovremeno i iz uglednih porodica koje su davale junake. Ova grupacija do sada nije imala bitnijeg udjela u upravljanju zemljom, ali su joj nove političke okolnosti omogućile da bude dio vlasti. Iako imaju znanja, oni još nemaju dovoljno svijesti o tome šta je vlast, niti svijesti o potrebi da se zarad opštih interesa, interesa države i Gospodara, odreknu nekih ličnih ambicija i interesa. I potonju, četvrtu grupu političara čini, neradni i nespremni zanatlija, razglavareni ili nedoglavareni koliko bi on stio glavar, nezadovoljni činovnik, moralni propalica i bez zasluga iz prošlosti i bez spreme za sadašnjost. Ova se grupacija naziva proleterskom, i najvećom i najopasnijom za opšte interese. Oni učestvuju u politici, ali ne znaju zašto se bore, niti imaju svijest o opštim interesima; oni traže „nigdje ne čuveni komunizam“, odnosno, potpunu jednakost u svemu, pa i u časti, radu i junaštvu.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo