Žabljak
Pretežno oblačno
8.1 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
10.2 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
25.7 °C
Nikšić
Vedro
17.7 °C
Cetinje
Pretežno vedro
18.6 °C
Bar
Vedro
24.1 °C
Podgorica
Vedro
23.3 °C
Ulcinj
Vedro
24.3 °C
Kolašin
Pretežno vedro
12.3 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (17) 12. 02. 2018. 11:16   >>  11:16 1

USTAVNI PUT (17)

B.Vojičić: Bucanje Skupštine

Jedni vjeruju samo sebi, i nikome više; drugi ne vjeruju ni sebi, niti kome više; treći i sebi i drugome. Jedni su mišljenja da će Skupština razoriti i ovo malo snaga što ih imamo; drugi misle sasvim obrnuto: da će Skupština izbaciti na površinu još više snaga, iz kojih će se obrazovati dobri državnici.”

 

Razdoblje crnogorskog parlamentarizma poslije 1905. godine, nijesu obilježile samo razmirice, zavjere i sukobi, već i krupni unutrašnji i spoljašnji politički događaji. Već nakon 1905. godine uveliko se mijenja politička situacija na Balkanu. Poslije 1905. godine, Austro-Ugarska i Rusija postižu dogovor o postepenom protjerivanju Osmanskog carstva sa Balkana, a nacionalni pokreti balkanskih naroda ulaze u fazu ekspanzije. Krajem 1908. godine Austro-Ugarska je proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine, čime su zauvijek onemogućene teritorijalne aspiracije Crne Gore prema susjednoj Hercegovini.

Poslije smjene na prijestolu u Srbiji (1903), i dolaska dinastije Karađorđević na srpski prijesto, mijenja se ruska politika prema Crnoj Gori. Dolaskom Karađorđevića, Rusija, umjesto Crne Gore, počinje Srbiju da smatra svojim glavnim političkim saveznikom na Balkanu. Gubitkom prvog mjesta u Petrogradu, i forsiranjem Srbije od strane Rusije, Crna Gora je doživjela jedan od najvećih udaraca u svojoj spoljnoj politici. Njen međunarodni položaj, a posebno položaj Crne Gore na Balkanu, značajno je bio ugrožen. Gubitkom povlašćene pozicije u Petrogradu, osnažene su i političke snage koje su i u Crnoj Gori, a posebno van nje, djelovale protiv knjaza Nikole. Prema stenografskim bilješkama o radu Crnogorske narodne skupštine, najviše emocija unosilo se prilikom rasprava o spoljnoj politici Crne Gore, jer su se poslanici naprosto takmičili ko će iskazati veći stepen patriotizma i brige za nacionalne interese. Poslanici su uglavnom isticali potrebu da se u što većoj mjeri potpomažu nacionalni pokreti pravoslavnog stanovništva u okruženju Crne Gore, kao i da se radi na što tješnjoj saradnji sa Srbijom na planu nacionalne politike.

A bilo je i komičnih scena. "Slobodna riječ" /12. septembar 1907/ svjedoči kako je serdar Savo Plamenac zaključio konstitativnu prvu Narodnu Skupštinu:

“Bucanje Skupštine": „Skupili se naši poslanici prošle jeseni u Zetskom Domu i hoće da se otvori prvi prethodni sastanak. Trebalo je da Skupštinu otvori poslanik najstariji po godinama, pa kako to bješe serdar Savo Plamenac, rekoše mu da on izađe na predsjedničko mjesto, što serdar i učinje i predloži dva privremena sekretara, koje Skupština primi. Otpoče se nekako rad i svrši se što se svrši, pa će onda jedan od sekretara šapnuti nešto Plamencu, a on se ušeprtljio, pa se posagni ka sekretaru i opet se ispravi i tako nekoliko puta – ne može zar da zapamti ono što mu onaj šapće štoli, dok ti na jednom stade i uozbilji se;  potraja tako koju sekundu, pa će odjednom iznebuha.

"Gospodo poslanici, pošto će brzo podne sad ću ve zaključati, tj. zaključaću Skupštinu (mjesto zaključiti sjednicu), a poslije ručka će te se pobucati u osjeke“. Nasta opšti smijeh po Skupštinskoj zgradi, da se ljudi jedva u dah održaše!.. Zadirkivanja na račun ovoga nijesu prestala za sve vrijeme skupštinskoga rada i ova je anegdota češće puta zimus bila uzrokom prijatne zabave i smijeha“.
Pored članaka u kojima se birači podučavaju za koga i kako da glasaju, crnogorska štampa je problematizovala “novo ustavno stanje” i satiričnim člancima. Tako je, opoziciona “Narodna misao” /18. mart 1907/ u tekstu "Proljeće u prestolnici", slikala dešavanja u  Skupštini i političke diobe:

“Divota! - proljeće u Prestolnici! Vi mislite proljeće političko, proljeće vedrine i rada? A, ne: proljeće u Prestolnici pravo, istinito, s vjetrom, suncem i oblacima. Onamo dime krovovi i glave, ovamo se topi snijeg i srca "narodnjaka", tamo  činovnici izgledaju premještaje, a onamo narod gomilama seli i bez dekreta. I dok Skupština muči da nađe puta za dobro, seljak nalazi dobro za put, i seli se kao misao iz glave u glavu, i kao neki iz kluba u klub; a traži novu domovinu, kao neki preživjeli političari mlade snage...
I tako – kao što možete zamisliti – u ovo proljeće pokreće se sve: iščauravaju bube, kao neke naše bube političke, a cvijeće nada se suncu kao neki poslanici serdarstvu, a drugi ministarskim stolicama.

Svuda vidite parove i trojke kako šapuću, kako razlažu i na kraju – obećavaju; jer uvijek je poneki "obrazovani" sa dvojicom trojicom "opančara" te ovima puni glavu nekakvim genealoškim stablima (a sad su stabla na redu!) i upozoruje ih na njihovo ognjište, na "kućeviće" i "debelodžakoviće", među koje su prvi oni, koji to slušaju itd.

Trgovina sa narodnim poslanicima vodi se svuda, i svuda im je najviši "prijatelj" onaj koji nije ministar (a ima nade da to bude) i "neprijatelji" su im oni, koji su sada ministri. I tako naivni poslanici zaista se i zavode, na žalost, i lutaju od jednog do drugoga kao razbijena lađa, jer ni sami ne mogu da budu načisto sa sobom. A zašto ne? – jer nemaju načela. Oni imaju u glavi samo dobro za narod, ali nemaju riječi ni načina, i tako sebe iznose svuda i  kucaju se samo u svoja predanja...

I tako se stariji mlade, a mladi staraju, jer ravnoteža mora da se održi te se pred proljećem izjednačuje sve: prazne ćese nadaju se znoju, a puni trbusi banjama. Priče se razvijaju, i kritike lete kao leptiri; sunce sija kao tepsija, a snijeg umire kao nade mnogih; duljaju dani i skupštinske prepirke, a stari državnici grle se sa "prostotom" ulicama i kafanama, spuštaju se u "narod" i troše obećanja, kao prvo doba novce za automobil i vapore; strepi zima od proljeća kao činovnici od "Glasa Crnogorca" i jauču neki što im se otkrivaju djela stara i otimaju masni zalogaji i istresaju ćese pred sudom naroda, pa viču i šiču na skupštinu, kao na halu i nose kičice i svoje crnilo da izbrljaju Skupštinu u narodu.

I tako oni, koji se baškare nekim fiktivnim zaslugama za Ustav, u samoj stvari idu na to da ga učaure i da se na račun "prostote" opet popnu na grbaču narodnu. Stoga oni idu pred istinom oborene glave kao visibabe, i dok ih ko polije ladnom vodom da se osvijeste, oni i ne slute koliko su im daleko fotelje ministarske. Ali – proljeće je! Cvijeće mora ukazati glavu, pa i ti "Narodnjaci" boju, jer se gata da će proljeće biti onakvo-kakvo je bilo 40 mučenika popodne; a pošto je tada bilo – vedro u (vremenu), ovima bi moglo biti mutno (u glavi) a kako se svako češe đe ga svrbi, to će se-dabogme-i oni počešati? A đe će se počešati? – Evo đe: njima je najteže što ne mogu imati pune ćese i pune trbuhe; pa pošto su im trbusi najpreči – lako je znati, kuda će se i oni češati!..

Proljeće je, proljeće je; dobre nade i izgledi za mnogoga, a za mnogoga opet ona stara pjesma:

Moja kuća od ljeskova pruća, U njoj nema ništa do obluća...

A to "narodni oci" treba prvo da imadu na umu, pa sve svoje da zapostave dobru narodnome. Sis."

“Ustavnost” /2. novembar 1906/ u rubrici “Politički fragmenti”, slikajući život u Knjaževini Crnoj Gori u postustavnom dobu, slika:
“Skupština! Ovih dana i u prijestonici, i u cijeloj zemlji, najviše se izgovara ta riječ. Neki je pominju sa zebnjom, neki sa radošću, neki sa nadom. Sve je duhove ta riječ pokrenula iz dosadašnjeg mirnog stanja. Svi se pitaju: šta će biti; kakvu će nam sreću donijeti Skupština, i hoće li onih šezdeset pravih narodnih otaca biti u stanju da polože osnov boljem novom životu Crne Gore? Naša se zemlja zaista nalazi na prelomu. Poljuljani su stari osnovi; otpočelo je novo doba. Pokret se vrši bez vidljivih trzavica postepeno, ali ipak preokret. Što neće sa duhom vremena, biće ostavljeno ili pregaženo; što pođe sa duhom vremena iz računa, biće otkriveno i prezreno; što pođe sa duhom vremena iz ubjeđenja, ali naglo, rušeći sve prepreke, posustaće i posrnuće. Skupština treba da bude sudija svima trima stranama. Ona treba da obuhvati sve misli, želje, namjere, ubjeđenja, strasti, prohtjeve, da izazove njihovu međusobnu bitku i izbaci na površinu pobjednike. Bez bitke nema pobjednika!

Prva auspicija: Dan je bio kišovit i buran, istorijski 18. oktobar. Kroz sive guste oblake, iz kojih je lila kiša, Sv. Duh poslao je nevidljivu moć svoga nadahnuća nad glave poslanika, iskupljenih u katedrali Cetinjskog Manastira. Istog dana u Narodnoj skupštini u Zetskom Domu otpočeo je pljusak riječi. Oblake su navukli virilci, kišu narodni, a gromom su završili radikalni demokrati. Poslije su se razišli, i debata beskrajna vodila se po kafanama, ulicama i salonima do u samu noć.

Produženje: Šta? Zar produženje kovitlanja gustih sivih oblaka, pljuska i groma, makar demokratskog? Ne; post nubila foebus. U Zetskom Domu izvedrilo se, ogranulo sunce, posao otpočeo redovno da teče, svaki mirno sio na svoje mjesto i debata se vodila učtiva, čak i s komplimentima. Ali, sad na ulici, u prijestonici, u kućama promijeni se vrijeme i raspoloženje. Prvi utisak rđav. Svijet naivan, pa mislio da Skupština, i to prva prava Skupština, treba da bude nešto sasvim fino, nešto nalik na svatovski sastanak, gdje se čuju samo ljubazne riječi, pune galanterije. Neće oni da znaju da je Skupština izraz narodne volje, ogledalo njenog temperamenta, kinematograf sviju grimasa na licu narodnog i drušvenog života. Misle naivni da Skupština treba da bude blagočastivi sovjet anemičnih staraca, gdje će se šaputati, uvijati, prazno govoriti s vječitim obzirima. I pošto je bilo dosta takvih naivnih, nije ni čudo što je prvi utisak bio rđav za one, koji su ga primili. Nadali su se da će produženje biti naopako, pa je pojmljivo što su se vodili i ovakvi razgovori.

Pesimiste i optimiste: Među putnicima na brodu, koji se navezao na veoma uzburkano more, pojmljivo je da mora da bude veći broj pesimista, nego li optimista. Ovih dana rekao je jedan poslanik na jednom mjestu sasvim umjesno: Naša je Skupština brod, država je veoma uzburkano more, a građani su putnici, koji su sudbinu svoju predali na milost broda. Jedni se zabrinuli, drugi dali na ozbiljan posao, treći postali ravnodušni, četvrti radosni što će prebroditi uzburkano more i dospjeti do bolje, za sad nepoznate mete. Osjeća se – vele jedni – opšta nepouzdanost, sukobljavaju se otvoreno lični interesi, progone se razna mišljenja i pod nogama ljulja nam se zemljište. Na starim porušenim temeljima – vele drugi – podiže se zgrada novog života, narod je dobio svoja prava, svako se upućuje na svoje mjesto, i nema više opstanka nikome, ko ne uživa narodno povjerenje. Jedni vjeruju samo sebi, i nikome više; drugi ne vjeruju ni sebi, niti kome više; treći i sebi i drugome. Jedni su mišljenja da će Skupština razoriti i ovo malo snaga što ih imamo; drugi misle sasvim obrnuto: da će Skupština izbaciti na površinu još više snaga, iz kojih će se obrazovati dobri državnici.”

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo