Žabljak
Umjereno oblačno
3.1 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
9.6 °C
Herceg Novi
Pretežno oblačno
18.5 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
12.6 °C
Cetinje
Umjereno oblačno
13.4 °C
Bar
Pretežno oblačno
17.6 °C
Podgorica
Umjereno oblačno
17.6 °C
Ulcinj
Umjereno oblačno
17.2 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
7.3 °C

Izoštreno

Intervju - Dr Sang K. Li 16. 04. 2013.   >>  10:55 9

Intervju - Dr Sang K. Li

Bog je pijanista na klavijaturi naših gena

Ljudi ne smiju manipulisati genima, jer bi ih to moglo voditi uništenju. Stiven Hoking smatra prisustvo tvorca izlišnim, ali ja bih volio da ga upoznam i da mu ispričam priču o genima i velikom Pijanisti- kaže u razgovoru za Portal RTCG doktor Sang K. Li, genetičar, alergolog, internista i svjetski poznat predavač.

Dešifrovanje ljudskog genoma smatra se jednim od najvećih otkrića u istoriji nauke, ravno otkriću točka.Ono ima mnogo dobrih aspekata, ali otvara mogućnost i za opasne zloupotrebe. Kuda te zloupotrebe mogu odvesti čovječanstvo i da li je čovjek dešifrovanjem genoma došao do same tajne života i da li on, u tehničkom smislu, uopšte može do nje doći?

Otkrivanje ljudskog genoma i načina na koji on funkcioniše, može da nas dovede do veoma ozbiljnih posljedica koje bi mogle uništiti sva živa bića (koja imaju DNK) ili nas to otkriće može povesti u suprotan pravac. To poznavanje divne tajne života može biti najveći blagoslov za ljudska bića. Da obrazložim. Mi smo živi, sva živa bića su živa i zdrava zbog harmonične aktivnosti gena. Jednostavan primjer. Klavijatura na klaviru ima 88 dirki. U ljudskim ćelijama postoji 20. 000 različitih dirki, a to su geni, dakle, 20.000 različitih gena. Neko na njima  mora da svira.  Bez ozbira koliko je lijep i skup vaš klavir, ako na njemu svira loš pijanista i muzika će biti loša, a to niko ne želi da sluša. Isti klavir, ali sada na njemu nastupa odličan pijanista. Dok on svira- iz klavira će poteći divna muzika. Geni su poput te klavijature. Na našim genima mora neko da svira.U kompjuteru imate različite instalirane programe. Ako neko bez poznavanja kompjutera, koristi programe, može da pokvari kompjuter i programe u njemu. Naš gen mora biti upotrijebljen od strane nekoga ko zna sve o fenomenu života i o vrlo prefinjenim životnim procesima, koje ni mi doktori danas ne poznajemo. Primjer. U ljudskom tijelu, ćelije raka se stalno proizvode iako mi toga nismo svjesni. Gen u ćelijama imunog sistema se aktivira. Kada se on aktivira tj. uključi on proizvodi nevjerovatnu supstancu koja ubija rak koju i farmaceutska kompanija može da prozivede. Ali, svi su  ti proteini, ili bilo koje druge supstance koje naše tijelo proizvodi,  mnogo superiorniji nego ljudska, naučna tehnika prozvodnje.

Ako mi naučnici vjerujemo da ljudi mogu da "sviraju" na tom genu - klaviru (a to je ono što pokušavamo danas da uradimo) mi ćemo uništiti naše zdravlje, a usput i druge stvari. Poput GM hrane. Mi mislimo da radimo nešto dobro, a u suštini ne znamo ni konačni ishod, niti posljedice.  Mi ljudi ne bi trebalo da manipulišemo  genom. Gen "svira" tako harmonično, jer njime upravlja najveći pijanista koji poznaje naše gene i zna kako da proizvede nevjerovatne supstance koje ubijaju rak. Danas, iako znamo da imuni sistem može da proizvede supstancu koja uništava rak, mi sami ne možemo da je proizvedemo. Moramo biti svjesni da našim genom mora da rukuje nadljudsko znanje i nadljudska sposobnost. Ja predlažem da  mi ljudi - profesionalci medicinske struke odustanemo da kontrolišemo naše gene, vještački,  uz pomoć našeg znanja. Gen zahtijeva mnogo veći nivo znanja.  Ja to nazivam sveznanjem i svemoći. Nama je potrebna neka vrsta nadljuskog, božanskog pijaniste.

Poznato je filozofsko pitanje: šta je starije- kokoška ili jaje? U genetici bi ono glasilo: šta je starije- DNK ili bjelančevine od kojih je DNK sastavljena?

Bjelančevine ne mogu da sačine DNK. DNK nije produkt bjelančevina. Jaje je proizvod kokoške, a kokoška je proizvod jajeta. Ovo pitanje ne možemo formulisati i za gen. Ako bjelančevina može da proizvede DNK, onda je ovo pitanje na pravom mjestu. Iako geni mogu da proizvedu bjelančevine, bjelančevine ne mogu da proizvedu gene. Gen je rečenica, sačinjena od riječi. To je kod života. Kod proizvodi bjelančevine, a ne obratno. Dakle gen mora da bude prvi, ne može biti drugačije.

Nauka je na pragu da dešifruje i genom pšenice, za koji se tvrdi da je kompleksniji od ljudskog, a sve u cilju povećanja njenih prinosa. Podaci svjetske organizacije za hranu kažu da je prirast stanovništva na planeti toliki da će narednih pet godina morati da se duplira sadašnja proizvodnja hrane. Očito nauka će u tome uspjeti, ali kakvu ćemo to hranu jesti, ako znamo da je GM hrana štetna po zdravlje?

Naučnici su uspjeli da udvostruče prozvodnju pšenice. Slažem se, oni će uspjeti u proizvodnji veće količine pšenice, ali nijesam siguran da taj uspjeh može biti primijenjen i na naše nutritivne potrebe. Iako ta nova pšenica može da nam obezbijedi dovoljno ugljenih hidrata i bjelančevina,  ne znamo kakve će zdravstvene posljedice ta proizvodnja prouzrokovati. Time ne možemo da ekspirimentišemo. To što naučnici pokušavaju da urade je opasna stvar. Ponovo napominjem da ljudska manipulacija gena može da povede ljudsku vrstu ka uništenju.

Evo jednog primjera. Naučnici su željeli da udvostruče, utrostruče prozvodnju kukuruza. Najveći su problem  bili insekti koji su jeli  taj kukuruz. Ljudi su krenuli da  unište insekte. Otkrili su otrov koji je proizvode bakterije stafilokoke. Naučni su uzeli gen stafilokoka koji proizvodi taj otrov, stavili su taj gen u kukuruz. Kukurz je rastao i instekti ga nijesu napadali. Prinos se utrostručio, čak u nekim slučajevima i učetvorostručio. Naučnici su bili oduševljeni: "Uspjeli smo!"
Ali, sljedeće se godine populacija leptira smanjila. Zašto? Kada se kukuruz oprašivao, vjetar je raspršio polen. Leptiri polažu svoja jajašca ispod lišća raznovrsnih biljaka koje rastu u blizini kukuruznih polja. Jaje postane gusjenica i hrani se lišćem biljke na kojoj je položen. Gusjenica umire. Zašto? Zato što se hrane i otrovom koji je bio na polenu, koji se našao na  lišću. Kada leptiri izumiru nastaju veliki problemi prilikom oprašivanja. Dolazi do katastrofalnog smanjenja prinosa i drugih biljnih vrsta. Mi ljudi nemamo to proaktivno znanje kako bismo mogli manipunisali genima. Ja bih želio da mi naučnici ostavimo gene nekome ko je Svemoguć i Sveznajuć, onome koji je najbolji pijanista na klavijaturi naših gena. 

Osim gena, pokazuju epigenetička istraživanja, od roditelja u genima ponekad nasljeđujemo i posljedice koje su ostavile životne okolnosti.  Ispitivanja s miševima pokazuju, na primjer, da mužjaci izloženi stresu prenose na potomstvo i sklonost ka anksioznosti. Za te će miševe ista situacija biti stresnija – u odnosu na srodnike po ocu, koji su začeti prije nego što je otac- miš bio izložen stresu.  Da li bi to moglo da važi i za ljude? Da li, dakle, i ljudi imaju to „genetsko pamćenje“?

Da, to se definitivno može primjeniti i na ljudska bića. Ali, postoji razlika između nas i životinja. Mi možemo racionalno ili logički da zaključimo da postoji nadljudsko sveznajuće, svemoguće Biće koje svira na klavijaturi naših gena. Životinja ne može da donese takav zaključak.


  
 

Miš ne može da se oporavi od takve genetičke štete. Kao što svi znaju obolijevanje od raka, dijabetesa ili kakve druge bolesti je prouzrokovano promjenama na genu. Gen je doživio lošu promjenu. Ali u nama postoji i proces zalječivanja. Moderna medicina ne može da izliječi dijabetes. Moderna medicina samo može da kontroliše nivo šećera u krvi, ali ona ne može da povrati gen u prijašnje stanje. Sve dok se vaš gen ne povrati u normalno stanje- vi ne možete da se oporavite (izliječite) od bolesti prouzrokovane promjenama na genu. Danas znamo da se naši geni konstantno mijenjaju, zbog različitih faktora. Uprkos tome, gen može da se oporavi. Životinje ne poznaju tu moć koja dolazi od sveznajućeg, svemogućeg Bića. Mi ljudi možemo da razumom zaključimo da takav Pijanista mora da postoji.

Ćelije raka kojih mi nijesmo ni svjesni u našem organizmu, mogu biti na divan način uništene uz pomoć aktiviranja gena imunih ćelija. Kada vi aktivirate, uključite gene koji su prethodno bili isključeni uz pomoć potrebne energije koju ja nazivam životnom energijom. Bez životne energije gen ne može da se uključi.

Mi naučnici smo prije vjerovali da se gen sam od sebe aktivira i deaktivira, da sam od sebe radi. Ipak nije tako. Danas znamo da gen ima prekidače na sebi, i tom prekidaču je potrebna energija signala, energija koja će ga aktivirati, uključiti.
Mi živimo zbog te divne životne energije, koju dobijamo od tog nadljudskog bića, tog divnog Pijaniste.

Kako komentarišete pojavu crvene kiše, koja je pala 2001.  u dvorištu indijskog naučnika Godfrija Luisa u kojoj su  nađene sitne strukture nalik ćelijama koje se razmnožavaju iako nemaju DNK. Specifično je i to što se te strukture množe i na izuzetno visokim temperaturama, što nije moguće sa organizmima sa Zemlje. Luis veruje kako su mali crveni vanzemaljci došli uz pomoć meteorita koji je izgorio u Zemljinoj atmosferi. Da li je nešto tako moguće?

Ne mislim da je ovo naučno potvrđena činjenica, a i samo pitanje je vrlo hipotetičko. Mi ne možemo da eksperimentišemo na ovom primjeru. Ne znam kako su se te "strukture" ramnožavale i na tim visokim temperaturama, tako da ja ne mogu da odgovorim na ovo pitanje.

Vi u svojim razmatranjima o čovjeku prirodi i univerzumu uvijek vidite aktivno prisustvo Boga. Stiven Hoking, jedan od najvećih umova našeg doba odbija mogućnost prisustva vrhovnog bića u univerzumu, jer smatra da  svi zakoni univerzuma djeluju tako da je njegovo prisustvo izlišno. Ostavljao je mogućnost za postojanje Boga prije velikog praska, ali budući da  taj period karakteriše stanje singulariteta, kad nema ni prostora ni vremena, Hoking je i tu isključio njegovo postojanje. Može li, dakle, univerzum biti objašnjen i njegove najdublje tajne bez prisustva Boga?

Vjerujem da, kada bi Stiven Hoking imao neka saznanja o genima i načinu na koji oni fukcionišu, morao bi da dođe do zaključka da postoji neki Pijanista koji svira na klavijaturi naših gena. U suprotnom vi morate da kažete: "Naši geni rade sami od sebe." Ako je zaista tako, zašto se neki ljudi razbolijevaju? Zašto su neki ljudi izliječeni, zašto su neki zdravi, ako geni rade sami od sebe? Iracionalno je takvo razmišljanje.

Ja bih zaista volio da upoznam Stivena Hokinga kako bih mu pričao o genima. Želim da mu ispričam o ovom velikom Pijanisti.

Stiven Hoking je fizičar. Mislim da ne poznaje dovoljno dobro biološke procese. Iz tog razloga on nema saznanja o životnoj energiji koja utiče na gene, koa održava naše zdravlje i život. Fizika se bavi neživom materijom i energijom. To je sve. Nešto što se zove ljubav nije značajno i važno za neživu materiju. Između neživih stvari jedina energija potrebna u njihovom odnosu je fizička energija. Ali postoji energija koja se zove životna energija koja sadrži ljubavm ljepotu, moć istine. Na tu fizičku "stvar", fizičku materiju ne može da utiče životna energija.

Otkako sam stigao u Crnu Goru stalno posmatram ovu ekskluzivnu ljepotu prirode i divim se. Moji moždani talasi se mijenjaju. I ta duhovna energija može da utiče na električnu energiju u mom mozgu. Moj zaključak jeste da ova duhovna energija može da utiče na fizičku energiju.

Mislim da je Stiven Hoking vrlo svjestan zakona očuvanja energije.
Recimo da ja vjerujem u teoriju velikog praska. Ona se bavi samo fizičkim fenomenom. Da bi veliki prasak bio moguć, moramo da imamo ogromnu količinu energije čak i prije velikog praska. Prema zakonu očuvanja energije koji svi fizičari znaju, energija nešto što niko ne može da proizvede. Energiju ne može niko da uništi, potroši. Ona samo mijenja svoju formu. To znači da je energija vječna. Ona je bila tamo oduvijek i tamo će biti zauvijek. Ta energija može da postane masa. Ogromna energija može da postane Zemlja, Sunce, može da formira galaksije. U svemiru imamo imamo tamnu energiju i tamnu materiju. Tamna energija širi svemir, a tamna materija vuče (povlači) galaksije. Ja mislim da postoji Pijanista. Jer ne možete samo reći "zakon gravitacije". Gravitacija jeste energija. I ljubav je energija. Iz tog je  razloga energija  morala da postoji oduvijek.  Zato i Biblija - Sveto Pismo kaže: "U početku bješe Riječ..." A to znači da je postojala svemoguća, sveznajuća divna ljubav. Ljubav je ta koja želi da stvara. Zato što ljubav želi da daje. Ako ljubav ne daje, onda ne postoji razlog za njeno postojanje. Bog je ljubav, On zato i stvara. Možda je u tom procesu i koristio veliki prasak. On je ta energija prije velikog praska. Ne mislim da Stiven Hoking ima logičko objašnjenje kojim bi porekao postojanje ove najveće Energije koja stvara. Ako ta energija nije ljubav (prije velikog praska) onda se to stvaranje ne bi desilo. Energija prije velikog praska je bila ljubav, a i poslije velikog praska bi bila ljubav. Zbog toga je i stvoren univerzum- planete, biljke, životinje i ljudska bića koja u sebi imaju gene - gene koji zahtijevaju tu divnu životnu energiju.

Slavko Đurđić

Preveo: Miroslav Boljević

Komentari 9

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo