[ Beta ]

MARKOVIĆ NA SUDU

Nijesam naredio ubistvo Ćuruvije

Bivši načelnik resora Državne bezbjednosti (DB) Radomir Marković danas je u Specijalnom sudu u Beogradu negirao da je izdao naređenje da se ubije novinar Slavko Ćuruvija.

Marković je istakao da se optužnicom Tužilaštva za organizovani kriminal neće doći do istine u sudskom postupku, jer se zasniva na pretpostavkama, a ne na dokazima.

"Ne postoji dokaz da sam ja ubio Slavka Ćuruviju, to niko nije kazao. U optužnici ne postoji dokaz da sam sačinio plan ubistva i da sam sa tim planom upoznao Ratka Romića", kazao je Marković koji služi višegodišnje kazne zatvora.

Dodao je i da nema dokaza da je on tražio od komadanta Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorada Ulemeka Legije da ubije Ćuruviju i negirao da je od njega tražio 2002. da likvidira Miroslava Kuraka koji se optužnicom tereti za neposrednog izvršioca ubistva.

"Jedini neposredni svjedok ubistva je Branka Prpa i čuli smo je, ona je bila vrlo decidna u tome da ubica Slavka Ćuruvije za koga se tvrdi da je Kurak uopšte ne odgovara opisu licu koje je tog dana pucalo u Slavka Ćuruviju", rekao je on.

Marković je ocijenio da je jedini cilj optužnice da se okrive rukovodioci Državne bezbjednosti i da se ta teza provlači kroz više sudskih procesa, kako bi se "sve ono loše što se dogodilo u Srbiji stavilo na teret vlasti".

Prema njegovim riječima, tužiocu je bio potreban posrednik između nepoznatih lica iz vlasti i neposrednih izvržilaca, te da je, kako je naveo, "zgodno bilo da to bude načenik DB-a".

"I Evropska unija je rekla da će usporiti integracije ako se ne riješi ovaj slučaj. Nije mi teško da priznam ovo djelo ako će to pomoći Srbiji, ja sam ionako osuđen na 40 godina, ali istina se duguje porodici", kazao je Marković.

On je kazao da je od optuženog Milana Radonjića saznao da je Ćuruvija ubijen i da ga je o tome obavijestio telefonom.

"Rekao mi je da su operativni pratili jedno lice i da je čovjek ubijen kada su prekinuli praćenje. Rekao sam mu - sve što imaš o tome daš upravi kriminalističke policije Beograd, da se taj slučaj što prije riješi", ispričao je Marković i dodao da se kao načelnik DB-a nije bavio operativnim radom.

Prema njegovim riječima, ne stoji optužba Tužilaštva da je motiv ubistva Ćuruvije bilo njegovo pisanje protiv tadašnjeg režima.

"Slavko je ubijen u vrijeme bombardovanja, bombe padaju po Srbiji i Kosovu, a Slobodan Milošević i mi, nemamo razloga da se brinemo o pametnijim stvarima, nego brinemo o tome da li će neko nešto da napiše protiv režima", rekao je Marković.

On je kazao da je 25. januara 2001, na dan formiranja Vlade, želio da podnese ostavku, a da je "pogrom" pripadnika državne bezbjednosti počeo imenovanjem Dušana Mihajlovića za ministra policije.

Podsjetio je da je uhapšen 24. februara 2001. godine, poslije, kako je naveo "dogovora vlasti i pripadnika Zemunskog klana". Marković je 2003. osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zbog ubistva četiri člana SPO na Ibarskoj magistrali i Ivana Stambolića.

Slavko Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. godine, u vrijeme NATO bombardovanja Srbije, ispred zgrade u kojoj je živio u Svetogorskoj ulici broj 35 u Beogradu.

Za ubistvo osim Markovića, optuženi su i načelnik beogradskog centra DB Milan Radonjić, glavni obavještajni inspektor u Drugoj upravi resora Ratko Romić i pripadnik rezervnog sastava tog resora Miroslav Kurak, koji je u bjekstvu.

Po optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić koji je drškom pištolja udario njegovu suprugu Branku Prpu u glavu.

Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".