Vlado Perović

ODJECI

Je suis Quasimodo

U vrijeme kada sa svih strana odapinjemo teške riječi, bitno je da znamo, kada, kako i kome. U eri društvenih mreža, kada se svaka vaša misao secira kao žaba na času biologije, morate imati ručnu, da je podignete kada u obraćanje sa javne scene uključite emocije. Nije lako biti selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore, uz onu ulogu trenera FK ili KK Budućnost, sigurno jedna od najnezahvalnijih u društvu, jer dok nešto ne osvojite, pojma nemate, a onda imate vrlo malo kredita kada nešto ne krene prema očekivanjima javnosti.

Пише: Vlado Perović Види све колумне

Piše: Vlado Perović

Predsjedniku, premijeru, ministrima, lakše se i brže oprašta. Vidno je da je ova funkcija pojela mnogo energije i živaca selektoru Raduloviću, što je i razumljivo, možda on sa svojim timom prevrće nebo i oblake tražeći tajnu formulu za konačan odlazak nacionalnog tima na neko veliko takmičenje, ali teren, igrači i sudije ga demantuju.

Često je u svojim riječima Miodrag dobacivao i do jednog i do drugih i trećih, pokušavajući da nas natjera da shvatimo da nešto nije do njega i da bez obzira na trud, vrijeme i oblake, ne možemo da sprovedemo do kraja sve ono što smo mukotrpno i detaljno, kao onu žabu analizirali.

Ima selektor pravo kad u svojim ekspozeima, baci špicu da smo sportski nerealni, ali ni sport ni život ne bi bili tako lijepi da se stvari i ljudi sa minimalnim procentima za uspjeh ne dešavaju, da se ono ružno pače nije pretvorilo u labuda za divljenje. Svi ti sportski Lesteri, da ne idemo dalje.

Ima selektor i pravo da razdvaja čije savjete i koje kritike procesuira, dobro je da znamo da Boske i Ljubo Radanović imaju uticaja na njegov tok misli, kao zaslužni fudbalski radnici. Ima selektor pravo i da isključi sve ostale, jer hiljadu glasova teško mogu da se usaglase u jedan, baš teško.

Ono što ne bi trebalo, da ne razumije našu potrebu da budemo uključeni i angažovani, na tribinama, pored tv ekrana, na društvenim mrežama. I mi imamo pravo da budemo frustrirani kada naši ne lete po terenu, ne vode tri nula nakon pet minuta, kad primjetimo i umislimo da nijesmo igrali izvanredno protiv Bugara u prvom ili kada nijesmo nadigrali Litvance.

Kao selektor fudbalske reprezentacije morate da preuzmete mnoge obaveze, kao predsjednik države, da nas sve predstavljate, pa i onda kada vas kritikujemo ili ne razumijemo. I nas kao i vas ponesu emocije, htjeli bi da damo taj gol ili da uklizamo i spasimo da ga ne primimo.

Voljeli bi mi selektore, da se sa vama plasiramo na veliko takmičenje, bilo koje, jer nam to više nego fali u ovoj sivoj realnosti, gdje nam sport i u ovoj slučaju konkretno fudbal daju neku zadovoljštinu da krenemo dalje. Više od svega, čini mi se, gospodine Raduloviću, da zaboravimo i formiranje nove Vlade i cijene i inflaciju.

Meni ne smeta da budem Kvazimodo, jer je to priča o autsajderu koji je na kraju ostvario svoje snove, uprkos šansama. Izborio se na teži način da dobije svoje mjesto u društvu, našao ljubav i zadovoljstvo. Bio je odbačen jer nije prijao ljudskom oko, omalovažavali su ga dok nije pokazao da je bolji i sa većom dušom.

Meni ne smeta što sam za vas Kvazimodo, fudbalski ili životni, nije problem ni da se uz malo maske pojavim u toj ulozi kad se plasiramo na veliko takmičenje. Biću maskota reprezentacije, bez problema, ako pobijedimo u Beogradu.

Meni jedino smeta, selektore, kako se ne sjetiste da nas laike i polulaike, što nijesmo udarali po lopti kao Boske ili Ljubo, ne uporediste sa nekim donosiocem odluka u Crnoj Gori, predsjednikom, premijerom, silnim ministrima i poslanicima, bivšim, sadašnjim i budućim. Možda ste to uradili jer ste svjesni da bi vam zamjerili i jače i žešće.