B.Bu. [ Klix.ba ]

Kišobran koji zaustavlja metak: luksuz ili paranoja

Kišobrani nas štite od kiše, sunca ili svega drugog što pada sa neba, ali je bivši francuski predsjednik Nikolas Sarkozi, međutim, čitavu stvar podigao na viši nivo. On je platio 10.000 funti za blindirani kišobran koji bi ga štitio od potencijalnih napadača. Ovaj specijalni model je dizajniran tako da može da ublaži brzinu i snagu metka, ali i da zaštiti vlasnika od noževa i napada pasa. Materijal korišćen za izradu Sarkozijevog kišobrana koristi se i za izradu bolida za Formulu jedan i svemirskih letjelica.

Mada zvuči nelogično, kišobran je naziv koji se ne odnosi na riječ „kiša”, već je vezan za riječ „sunce”. Naziv kišobran (ambrela, amrel) vodi porijeklo od latinske riječi „umbra“ što znači „sjenka“. Ubrzo nakon što je ova riječ prihvaćena u mnogim evropskim jezicima, promijenjeno je i njeno izvorno značenje u zaštitu od kiše.

Kada prve kapi počnu da padaju sa neba, na ulicama se pojave najrazličitije boje i oblici ovog čovjekovog vjernog pratioca: klasični, na sklapanje, prozirni, automatski…

Danas možete pronaći i kišobran koji stalno mijenja boju, ali i obrnuti kišobran, za koji tvrde da je najpraktičniji. On se sklapa u smjeru suprotnom od običnih kišobrana, pa se dio koji je bio izložen kiši može spakovati tako da sa njega ne curi voda. Ovakav kišobran možete spakovati i unijeti bilo gdje, bez potrebe da ga ostavljate da se suši.

Kao i mnogi drugi, i kišobran je kineski izum. Kinezi su prvi napravili kupolu od tkanine, preteču današnjih kišobrana. U istorijskim izvorima zapisano je da se to dogodilo u 1. vijeku, 21. godine naše ere.

Zahvaljujući Putu svile, kišobran je iz Kine dospio do Koreje i Japana, a zatim do ostalih djelova Azije i konačno, do Evrope.

Ako ste ljubitelj filmova za djecu, vjerovatno već znate da postoji i crni leteći kišobran. To je najpoznatiji kišobran na svijetu, zbog čarobne engleske dadilje Meri Popins, Diznijeve junakinje, prepoznatljive po svom šeširu i čarobnom kišobranu.

Kišobrani su nekada bili važan simbol ženstvenosti i koristile su ih isključivo žene.

U mnogim drevnim kulturama, smatralo se da su muškarci koji nose kišobrane - feminizirani. Sredinom 18. vijeka, međutim, veza na relaciji feminizam – kišobrani je oslabila, nakon što je u javnosti primijećeno da upravnik jednog od mnogobrojnih zloglasnih azila za prevaspitavanje bludnica, koji su postojali širom Irske poznati pod nazivom „Magdalenske vešernice”, nosi kišobran.

Često su kišobrani povezivani sa bogatstvom i visokom modom.

Smrtonosni „bugarski kišobran”
Na londonskom mostu Vaterlo, 7. septembra 1978. godine, izvršen je atentat kišobranom na bugarskog disidenta, pisca i publicistu Georgija Markova. Taj kišobran je imao skriveni pneumatski mehanizam koji je ispaljivao kuglice sa jakim otrovom ricinom. Nakon četiri dana, Markov je preminuo u bolnici, a tek na obdukciji je otkriven uzrok smrti, kada je u njegovoj nozi pronađena otrovna kuglica ispaljena iz smrtonosnog kišobrana.

Drugi bugarski disident, novinar Vladimir Kostov iste godine je, takođe, bio žrtva, neuspješnog pokušaja ubistva. Na njega je u pariskom metrou iz kišobrana ispaljena kuglica u leđa, ali je, zahvaljujući srećnim okolnostima i pravovremenom vađenju kuglice iz njegovog tijela, Kostov uspio da preživi.

Vjeruje se da su ovi atentati bili organizovani od strane bugarske tajne službe. Danas je ova vrsta kišobrana poznata kao „bugarski kišobran“.