B.Bu. [ Klix.ba ]

Istraživanje: Ne postoji gen za zlo

Šta se dogodi kada se najpoznatija, najopasnija i najanaliziranija figura 20. vijeka preda sudu savremene genetike? Dvodjelni dokumentarni film „Hitlerov DNK – genetski kod diktatora”, koji će premijerno biti emitovan večeras i sjutra u 20.00 na Vijasat historiju, donosi otkrića koja mijenjaju način na koji razumijemo njegovu ličnost, porijeklo i unutrašnji svijet, a time i istoriju koju je oblikovao.

Po prvi put u javnosti pojavljuje se potvrđena analiza Hitlerove krvi, uzete sa komada tkanine iz njegovog bunkera, brižljivo čuvane gotovo osam decenija. Rezultati su istovremeno uznemirujući i fascinantni: rušenje višedecenijskog mita o jevrejskom porijeklu, potvrda genetskog poremećaja koji se uklapa u istorijska svjedočanstva i neočekivano visoki poligenski skorovi povezani sa neurodivergentnim osobinama.

Bez senzacionalizma
Genetičarka Turi King, poznata po identifikaciji posmrtnih ostataka kralja Ričarda Trećeg, i istoričar Aleks Kej, jedan od vodećih svjetskih eksperata za nacistički period, vode gledaoce kroz ovo važno istorijsko putovanje.

Postavili isti uslov prije ulaska u projekat: bez senzacionalizma, bez pojednostavljivanja, bez pokušaja da se nauka iskoristi kao izgovor. Samo rigorozno istraživanje, jasna metodologija i odgovornost prema činjenicama.

Najveći talas iznenađenja stigao je sa otkrićem brisanja gena snažno povezanog sa Kalmanovim sindromom, rijetkim poremećajem koji utiče na seksualni razvoj, nivo testosterona i fizičke karakteristike genitalija. To otkriće otvorilo je vrata potpuno novom razumijevanju Hitlerovog privatnog života, predugo obavijenog misterijama i kontradiktornim svjedočenjima.

Turi King naglašava da genetika ne može opisati kako je poremećaj izgledao kod konkretnog pojedinca, ali da se „genetski nalaz izuzetno dobro uklapa sa istorijskim zapisima — medicinskim bilješkama iz vremena njegovog boravka u zatvoru i opisima iz doba Prvog svjetskog rata”.

Istoričar Aleks Kej taj trenutak naziva „nedostajućim dijelom slagalice”. Godinama je proučavao Hitlerov život, navike, odnos prema ženama i izbjegavanje intime, i smatra da se Kalmanov sindrom uklopio tamo gdje su do sada postojale samo pretpostavke. „Sada imamo biološki trag koji podržava ono što istorijski izvori već nagovještavaju. To ne objašnjava Hitlera u cjelosti. Daleko od toga. ali nam daje ključ za segment njegovog privatnog života koji je dugo djelovao nelogično”, kazao je ovaj istoričar predstavljajući dokumentarac.

Bolje razumijevanje
Drugi nalaz, podjednako značajan, jeste konačno obaranje mita o jevrejskom porijeklu. Uprkos višedecenijskim spekulacijama, analiza DNK potvrđuje da je Hitlerova muška linija u potpunosti konzistentna sa zvaničnim dokumentima. Kej naglašava važnost ovog otkrića. „Ovaj mit je bio uporan, često zloupotrebljavan, i uvijek prožet ideološkim tumačenjima. Sada konačno možemo da ga zatvorimo”, rekao je Kej.

Posebnu pažnju izazvali su poligenski skorevi koji Hitlera smještaju u najviši procenat kada je riječ o predispozicijama za autizam, bipolarni poremećaj i šizofreniju. I Turi King i Aleks Kej snažno upozoravaju da ovo nikako ne znači da je Hitler imao ove poremećaje, niti da se njegovo ponašanje može tumačiti kroz njih.

Potencijal za pogrešne interpretacije izuzetno je visok, pa dokumentarni film konstantno insistira na objašnjenju: genetika daje samo procjenu vjerovatnoće, ne i dijagnozu. „Ne postoji gen za zlo. Ništa u DNK ne može objasniti genocid”, kazala je Kingova.

Kej ide i korak dalje, podsjećajući da opasnost nikada ne leži u jednoj osobi: „Hitler je bio centralna figura nacizma, ali ne i jedina. Da bismo razumjeli istoriju, moramo posmatrati i stotine hiljada drugih koji su činili zločine. Ovaj DNK nam pomaže da bolje razumijemo jednog čovjeka, ali ne daje odgovor na pitanje kako je čitavo društvo dozvolilo da se dogodi ono što se dogodilo”, istakao je Kej.