B.Bu. [ Klix.ba ]

Ljekar objasnio: Samoća povećava rizik od smrti

Najopasnija stvar koju možete da uradite poslije 60. godine nije skok sa padobranom, ronjenje ili otkrivanje pećina. To nije čak ni jedenje crvenog mesa, bombone za večeru ili izbjegavanje vježbanja.

Najgora stvar koju možete učiniti kada dođete u starije godine je da se društveno izolujete.

Usamljenost može biti štetna za emocionalno, mentalno i psihičko, ali i za fizičko zdravlje.

„Usamljenost izaziva propadanje tijela koje vremenom postaje sve izraženije“, objašnjava gerontolog Edi Elmer.

Dr Rozen Lajpcig, specijalista za gerijatriju, palijativnu njegu i internu medicinu u bolnici Maunt Sinaj, u NJujorku, i autor knjige „Pošteno starenje: Insajderski vodič kroz drugu polovinu života”, kaže da usamljenost u starosti zapravo može povećati rizik od smrti za nevjerovatnih 26 odsto.

„Usamljenost nas može učiniti sklonijim anksioznosti, depresiji i samoubilačkim mislima. U pogledu fizičkog zdravlja, usamljenost može predstavljati povećan rizik od srčanih bolesti i moždanog udara, kao i veći rizik od kognitivnog pada i demencije“, kaže dr Lajpcig.

Socijalna i društvena izolacija i usamljenost su, takođe, povezani sa većim rizikom od dijabetesa tipa 2.

Usamljenost se povećava tokom praznika. Za mnoge starije ljude, novogodišnji praznici su vrijeme kada se osjećaju usamljenije i izolovanije od svijeta. Jedan od razloga je taj što su ih izgubili ili su se udaljili od svojih partnera, prijatelja i rođaka. Mnogi stari ljudi žive sami, sjećajući se boljih dana, kada su imali srećnu porodicu i bogat društveni život. Sada se osjećaju zaboravljeni i nevažni, posebno kada vide kako se drugi ljudi vesele i uživaju.

Simptomi hronične usamljenosti
Razlika između zdrave samoće i hronične usamljenosti se obično događa kada se fokusiramo na svoj osjećaj nepovezanosti sa drugima ili kada patimo od gubitka međuljudskih kontakata.

Neki ljudi možda nisu svjesni te promjene, ali njihova tijela i umovi će pokazivati ​​negativne efekte usamljenosti. Ključni pokazatelji da usamljenost postaje veći problem su osjećanje usamljenosti i u blizini drugih ljudi, čest osjećaj umora, znaci depresije, razvijanje zavisnosti, suicidne misli.

Osobe koje se bore sa hroničnom samoćom mogu prilikom pokušaja druženja sa drugima, da se osjećaju potpuno iscrpljeno. Kad se neprestano osjećate iscrpljeno, to može dovesti do problema sa spavanjem, slabljenjem imunološkog sistema, loše ishrane, što utiče na emocionalno, mentalno i fizičko zdravlje.

Znaci poput osjećanja otupjelosti, trajne želje za izolacijom, negativnog razmišljanja ili neobjašnjive promjene u navikama spavanja i ishrane, ali i razdražljivost, osjećaj krivice, sporiji govor ili kretanje i nemir, alarm su da je neka osoba upala u hroničnu usamljenost.

Prejedanje, pušenje, zloupotreba ljekova ili pretjerano konzumiranje alkohola ponekad mogu da budu mehanizmi suočavanja sa problemima.

Hronična samoća može dovesti do osjećaja da ne vidite vlastitu svrhu. Neki ljudi ne žele nikome da budu na teretu, ali takva izjava može biti proizvod i suicidnih misli.

Faktor „isključenosti“
Sa povećanim radom na daljinu, socijalnim udaljavanjem i izolacijom, usamljenost postaje prevladavajući i ozbiljan javno zdravstveni problem koji utiče na zdravlje i dugovječnost čak i osoba srednjeg životnog doba.

Dr Vivek Murti, američki hirurg, usamljenost opisuje kao krizu. On smatra da je ona povezana sa većim rizikom od srčanih bolesti, demencije i depresije.

Za odrasle osobe starije životne dobi smanjena učestalost porodičnih kontakata, faktor „isključenosti“ iz svakodnevnog života, osjećanje da su nepotrebni i „nevidljivi“, takođe je povezana sa usamljenošću.

Neobično otkriće je ukazalo i na to da što su ispitanici zdraviji, to su i usamljeniji.

Istraživači su primijetili da bi to moglo da bude zbog toga što osobe koje pripadaju starosnoj grupi 60 plus, imaju veću vjerovatnoću da imaju zdravstvene probleme, pa ako ih nemaju, na neki se način osjećaju “izostavljeno” iz svoje generacije.

Iako različite starosne grupe imaju različite uzročnike koji doprinose njihovoj usamljenosti, uobičajen je osjećaj da ne rade iste stvari koje rade drugi ljudi u njihovim godinama.

Da li će se pojedinac osjetiti usamljeno ili ne, zavisi od karakteristika ličnosti, ali i njegove sposobnosti da izvrši ili ispuni norme ponašanja i ciljeve karakteristične za svoju starosnu grupu, kažu istraživači.

U srednjim godinama osjećamo se usamljeno ako nemamo djecu, dok svi oko nas imaju, a u starijim godinama, ako nemamo porodicu i partnera ili nekog da brine o nama.