Luka Vlaisavljević

Strpljen – spašen: Dvije godine ga nije bilo nigdje, sinoć je srušio Juventus

Bio je 5. septembar 2023. godine, Lacio je slavio protiv Đenove u Kupu Italije 1:0, a u postavi se našao Toma Bašić, hrvatski fudbaler koji je stigao dvije godine ranije iz Bordoa.

Ne bi to bio nikakav podatak za pamćenje da Bašić nije idući meč za Lacio odigrao tek 29. septembra 2025. godine, ove sezone, i to simbolično upravo protiv Đenove, na meču gdje su "nebesko plavi“ slavili 3:0.

Nije bio povrijeđen, nije pravio neke probleme, jednostavno nije bio u planu kluba u tom periodu.

Bio je pola godine na pozajmici u Salernitani, ali u „vječnom gradu“ nisu računali na njega. Čak su ga i stavili na transfer listu, ali nije da se za njegov potpis napravio red zainteresovanih kupaca, čak ni iz njegove domovine, gdje posljednjih godina Dinamo i Hajduk umiju da privuku hrvatske fudbalere.

Pa i taj povratak Bašića u Lacio bio je plod čiste sreće za njega. Genduzi i Belajan su bili suspendovani, Rovela i Dele Baširu povrijeđeni, te Maurisio Sari nije imao nikoga do hrvatskog fudbalera - što bi se reklo, „izvadi iz naftalina“.

Prvi meč nakon skoro dvije godine Bašić je odigrao sjajno. Dobio je 7 od 11 duela, otklonio direktne četiri opasnosti po svoj tim, imao 33 dodira s loptom te 18 od 24 preciznih dodavanja.

Već na narednom duelu protiv Torina, u sjajnom meču koji je završen 3:3, Bašić je upisao asistenciju za Kanćelijerija, a dobio je najveću ocjenu u veznom redu.

Potom je bio besprekoran u remiju s Atalantom (0:0), da bi sinoć postigao gol - tek treći za Lacio - ali ovaj je onaj koji će se pamtiti na sjevernoj strani Olimpika dugo.

Hrvatski fudbaler je srušio Juventus, dobio nagradu za igrača utakmice i najveću ocjenu.

Gosti su izgubili loptu na svojoj polovini, Kataldi je dodao do Bašića, koji je lijevom nogom precizno šutirao, pritom izdržavši klizeći start Lokatelija.

Zagrepčanin, kojem je prvi klub u profesionalnoj karijeri bio Hajduk iz Splita, postao je simbol pobjede Lacija i, gotovo ironično, osoba koja je dobro zatresla klupu svog zemljaka Igora Tudora, koji kao trener Juventusa ne zna za pobjedu u osam vezanih utakmica (sada je čak u nizu od tri poraza).

Bašićev primjer je jedinstven u fudbalu - nije neko ko je viralan, glasan u svlačionici, nije pravio dramu po medijima.

Trenirao je, mnogo puta bio bez prave šanse, ali čekao je, vođen onom "strpljen - spašen“.

U fudbalu, kao i u životu, dvije godine su dovoljne da nestanete iz nečijeg pamćenja. Da se vaše ime izbriše iz sjećanja navijača, da dres postane težak, a minuta na terenu sve manje. U tom vremenskom procepu između nade i realnosti, mnogi su zaboravili na Tomu Bašića.

Kada je, pak, dočekao svoju šansu, bio je spreman - dao je sve od sebe da ga više nikad ne zaborave.