Nikola Nikolić

Američki snovi Marka Radunovića

Prošle godine je Fedor Žugić odlučio da nakon igranja za Budućnost Voli, Studentski centar, Ulm i Getingen ode "preko bare" i potpiše za Univerzitet Krejton. Početkom ljeta u NCAA mu se pridružio trio SC Derbija - Luka Bogavac, David Mirković i Andrija Grbović, a prije dvije sedmice je crnogorsku "petorku" američkih studenata upotpunio Marko Radunović.

Najbolji igrač mlade reprezentacije se obavezao na vjernost Boston koledžu, koji od 2009. nije igrao čuvenu "Martovsku groznicu". Tada je u prvoj rundi turnira na kojem učestvuju 64 najbolje univerzitetske ekipe iz SAD izgubio od USC-a, čiji je dres nosio Nikola Vučević.

Sada će drugi Crnogorac pokušati da vrati popularne "orlove" na najveću scenu.

"Klijent sam agencije Miška Ražnatovića i od prošlog ljeta sam znao da ću ići na koledž, ali se do posljednjeg momenta nije znalo gdje. Stigla je ponuda Bostona, koji mi je obećao najviše minuta i igra u jednoj od najboljih konferencija u Americi, zbog čega smo odlučili da je prihvatimo", kaže 19-godišnji Podgoričanin za Portal RTCG.

Momak koji je prošle sezone igrao za Podgoricu u ABA 2 ligi je impresioniran onim što je za kratko vrijeme vidio u Masačusetsu.

"Svi su me vrhunski dočekali, osjećam se kao da sam kod kuće. Organizacija je izuzetna, sve je tačno u minut. Sa trenerom Erlom Grent i cijelim stručnim štabom sam razgovor prije dolaska, oni su me uvjerili da dođem u Boston. Prije nekoliko dana sam se preselio u kampus i dobio odlične uslove. U stanu sam sa dva fudbalera, ali svako ima svoju sobu i odvojeno kupatilo, a zajednička nam je dnevna soba".

Uslovi za igranje košarke su tek posebna priča.

"Salu možemo da koristimo 24 časa dnevno. Imamo kartice za ulazak, mogu da je otvorim u bilo koje doba dana ili noći. Uvijek mogu i da pozovem nekoliko momaka koji su ovdje na master studijama da rade sa mnom, jer su za to zaduženi. Imamo i šutersku mašinu, a lakše bi mi bilo da kažem šta nemamo za oporavak, nego šta imamo, jer nam je na raspolaganju praktično sve - za hlađenje, kompresiju, opuštanje mišića, tople, hladne kupke... Imao sam vrhunske uslove i u Podgorici, ali ovo je skroz druga priča", iskreno govori momak koji će u Bostonu studirati sociologiju.

Radunović naglašava da mu odgovara i Grentova trenerska filozofija.

"Igra se dosta brže nego kod nas, a mnogo više se radi na kondiciji i trčanju. Trener se koncentriše na odbranu i dosta vježbi je usmjereno na to, a u napadu se sve radi u sprintu. Nema ništa od pozicione igre. Jeste naporno, ali se odlično snalazim, jer sam košarkaš koji je atletski orijentisan i sve mi je ovo super leglo. Trener mi je rekao da ću igrati dosta minuta, a bitno mi je da sam stalno na terenu".

Boston je propustio prethodnih 15 završnih turnira NCAA (2020. godine se nije igralo zbog koronavirusa), a želi da se konačno vrati na najveću scenu i izbori za to kroz veoma jaku ACC konferenciju.

"Svaka ekipa koja igra Diviziju I želi na 'March Madness'. Boston ga nije igrao od 2009. godine, zbog toga što je konferencija veoma jaka. Izazovno mi je i što ću na svakoj utakmici igrati protiv dva-tri buduća NBA igrača".

Radunović dobro poznaje "March Madness" i cilj mu je da bude dio toga.

"Proljetos sam ostajao budan do 4 ili 5 ujutro da gledam završnicu i osvajanje titule Florida Gejtorsa. 'March Madness' je praćeniji nego utakmice NBA u regularnom toku sezone i jedan od najpraćenijih sportskih turnira na svijetu. Značilo bi mi jako puno da se na njemu pojavim, to bi bio jedan od dokaza da mi se rad isplatio".

Krilni košarkaš koji je ponikao u Budućnosti, a potom igrao za Saragosu, Barselonu i Podgoricu, blistao je na Evropskom prvenstvu B divizije u Jermeniji, jer je bio prvi strijelac (prosjek 15,9 poena), skakač (8,6), "kradljivac" lopti (2,0) i bloker (1,4), te drugi asistent u reprezentaciji Crne Gore (2,3). Nažalost, ostatak tima Dušana Dubljevića nije bio ni približno na istom nivou, zbog čega je plasman u elitu bio daleko. Odlične igre u Jerevanu su, ipak, pomogle Radunović da ode u NCAA.

"Crnogorska liga i ABA 2 nisu toliko praćene, evropska prvenstva su scene na kojima možeš da se pokažeš. Bilo je mnogo NBA i koledž skauta u Jermeniji, to mi je omogućilo da dođem u Boston", zaključio je Radunović.

Sa Sekulićem od malih nogu do odlaska

Radunović je u aprilu proslavio 19. rođendan, a u košarci je već 13 godina. Najduže je radio sa trenerom koji ga je i ispratio iz Podgorice - Markom Sekulićem.

"Igrao sam u Budućnosti od šeste do 12. godine, a onda sam otišao u Španiju. Prvu sezonu sam proveo u Saragosi, sa kojom sam igrao glavni turnir za mlađe selekcije - Mini Copu, a potom bio i sezonu u Barseloni. Tada je uslijedila pauza zbog koronavirusa i u dugovoru sa porodicom sam odlučio da je najpametnije da se vratim kući i stigao u Podgoricu".

Sačekalo ga je dobro poznato lice.

"Marko Sekulić me je vodio od malih nogu u Budućnosti, a onda sam sarađivao sa njim i u Podgorici. Izdvojio bih i Marka Popovića, njih dvojica su odlični treneri i vrhunski ljudi. Veoma sam zahvalan i Nebojši Bogavcu, koji mi je dao šansu da se dokažem i treniram sa prvim timom kada sam imao 16 godina, a odlično sam sarađivao i sa Draganom-Prlem Radovićem".

Radunović će narednog ljeta sa još četvoricom igrača iz generacije 2006. koji su igrali u Jerevanu pokušati da izbori povratak u A diviziju, ali su njegovi ciljevi mnogo ambiciozniji.

"Nadam se da u budućnosti neću biti samo u sastavu seniorske reprezentacije, nego da ću biti i jako bitan dio ekipe. Naravno, kao i svim košarkašima san mi je da zaigram u NBA ligi, a jedna ili dvije dobre sezone u Diviziji 1 NCAA mogu da mi otvore put ka tome", poručio je 19-godišnji Podgoričanin.