Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема
MNE Play
MNE Play

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Dejana Vukadinović - BBC novinarka  [ BBC ]

30. 09. 2025. 17:53   >>  19:27

Vojislav Bubiša Simić, prva nota balkanskog džeza

Jedan od osnivača prvog džez benda u Srbiji i Jugoslaviji, Vojislav Bubiša Simić, preminuo je u 101. godini u Beogradu.

Vojislav Bubiša Simić na sceni
Big Bend RTS

U hotelskim salama banje u centru Srbije sredinom 1930- ih uveliko se svirao džez.

Na jednom od tih nastupa leta 1936, u publici je bio i 12-godišnji dečak, tada ljubitelj fudbala.

Do tada nepoznata muzika mu se dopala, ali nije ni slutio da će godinama kasnije upravo on biti zaslužan za razvoj tog žanra u socijalističkoj Jugoslaviji.

Dečak je bio Vojislav Bubiša Simić, jedan od najznačajnijih srpskih muzičara, kompozitora i dirigenata koji je 29. septembra 2025. preminuo u 101. godini.

„Bio je jedan od utemeljivača etno-džeza, ali je bio prisutan i u svim drugim segmentima.

„Komponovao je i klasičnu, duhovnu i zabavnu muziku. Bio je simbol društva i vrednosti koje danas nestaju - pravi gospodin", kaže Dobroslav Predić, autor filma Prvih 100, posvećen upravo Bubiši Simiću.

Bubiša Simić je osnovao i jedan od prvih džez orkestara u bivšoj Jugoslaviji - Big bend Dinamo neposredno posle Drugog svetskog rata, a više od tri decenije je dirigovao Džez orkestrom Radio-televizije Beograd.

Tokom života ostvario se i kao stalni gost-dirigent u Pozorištu na Terazijama, pisao je muzičke kritike, putopisne reportaže, a poslednjih godina objavio je i nekoliko knjiga.

Bio je predsednik Udruženja kompozitora Srbije i Udruženja džez muzičara.

„Ništa ne bih menjao u životu i karijeri.

„Bavio sam se onim što sam najviše voleo, a to je džez, i imao sam sreću da sarađujem sa najboljim orkestrima. Ni sto godina nije dovoljno za takvo zadovoljstvo", ispričao je na proslavi 100. rođendana.

„Živite, uživajte u životu i u onome što radite, budite živahni", često je govorio.

Hleb, aleva paprika i gramofon

Vojislav Bubiša Simić je nekoliko meseci stariji od Radio Beograda koji je emitovanje programa počeo u oktobru 1924.

Stasavali su paralelno, da bi im se putevi ukrstili tri decenije kasnije.

Njegove tinejdžerske dane obeležilo je kandirano voće u delikatesnoj radnji Veljković, hleb, mast i aleva paprika na uličnim ćoškovima Beograda, sladoled sa vaflom u poslastičarnici Glumac u Zemunu, Tašmajdan, fudbal i žurke na kojima je sa drugovima svirao prve kompozicije u školskom orkestru, prenosi Vitraž.

U prizemlju porodične kuće bio je pijanino njegove majke na kojem je već sa 12 godina svirao klasične kompozicije, a na starom gramofonu slušao džez.

Te bezbrižne dane prekinuli su Drugi svetski rat i nemačka okupacija.

Džez je opstao i tokom rata, a „beogradski su muzičari tokom okupacije stvarali melodiju pod uticajem američke muzike", piše Radina Vučetić u knjizi Koka-kola socijalizam.

U prvim godinama komunističke vlasti u Jugoslaviji, izvođenje ove muzike smatralo se razuzdanim i nije se uklapalo u vrednosti tadašanjeg sistema.

To, međutim, nije zaustavilo stvaranje novih džez orkestara, ukazuje istoričarka.

Upravo je Vojislav Bubiša Simić sa društvom 1946. formirao amaterski Big bend Dinamo, kojim je i dirigovao.

Svirali su, između ostalog, i na košarkaškim terenima na Kalemegdanu, koji se često zvao - Holivud - američki džez u srcu komunističkog Beograda.

Bile su to najlepše godine, ispričaće kasnije Bubiša Simić Prediću.

„Tri, četiri puta nedeljno svirali su na Kalemegdanu, tokom dana su se kupali u Savi, organizovale su se igranke - najupečatljiviji period mladosti za njega", priča Predić.

Dve godine kasnije, polovina članova benda Dinamo, a među njima i Simić, odlaze u Zabavni orkestar Radio Beograda, koji će po osnivanju televizije biti preimenovan u Džez orkestar RTB.

Saksofon i rupe popunjene hlebom

Isti taj bend će dočekati veliko ime američke džez scene - Djuka Elingtona na beogradskom aerodromu 1971.

Upravo pod dirigentskom palicom Bubiše Simića odsvirana je Djukova muzika.

„To je bilo neočekivano", prisetio se novinar i filmski kritičar Milan Vlajčić.

Kada je Elington čuo taktove sopstvene numere Take the A train, oduševio se, a na kratko i sam preuzeo dirigovanje, prisetio se Vlajčić za BBC na srpskom.

I Bubiša Simić je često govorio o tom susretu.

Elington mu je po odlasku dao sliku sa posvetom - Srećno aerodromskom orkestru.

„Mislio je da je Bubiša Simić dirigent aerodromskog orkestra, a ne Džez orkestra RTB.

„'Bolje da mu ništa ne govorim, neka misle tamo u Americi kako i orkestri aerodroma u Beogradu sviraju super'", prepričava Predić Simićeve reči.

Svirao je ovaj dirigent i sa drugim svetskim džez imenima.

Vojislav Bubiša Simić na sceni u odelu
Big Bend RTS
Vojislav Bubiša Simić na sceni povodom proslave njegovog 100. rođendana

Kao direktor festivala Beogradsko proleće 1975. bio je domaćin orkestru američkog muzičara afričkog porekla, Kauntu Bejziju, kojim je Bubiša Simić bio opčinjen još kao tinejdžer.

Posvetio mu je i kompoziciju Pozdrav Kaunt Bejziju kojom je nastupao na festivalu u francuskom gradu Žuan le Penu 1960-ih, za šta je dobio i prvu nagradu.

Bejzijev uticaj se ogledao i u stilu sviranja Džez orkestra RTB, a dvojica muzičara su se kasnije sreli preko okeana - u Las Vegasu.

Džez orkestar RTB pratio je i Džozefinu Bejker, američku glumicu i pevačicu, tokom njene posete Beogradu.

Bubiša je spremio program, ali je bilo izazovno pratiti pokrete ove živahne umetnice.

Zabeležena je i epizoda kada je sa ekipom svirao pred trubačem Dizijem Gilespijem posle njegovog koncerta u nekom omanjem klubu u Beogradu.

Imali su neke stare instrumente, a strane goste je posebno nasmejao saksofon čije su rupe bile zapušene hlebom.

Smeh je zamenila neverica kada su Simić i ostali članovi zasvirali.

Pogledajte video o Šabanu Bajramoviću

Prvih 100

Uoči Simićevog jubilarnog 100. rođendana Dobroslav Predić je dobio zadatak da pripremi nekoliko priloga koji bi pratili koncert Džez orkestra Radio-televizije Srbije u čast dirigenta.

To se pretvorilo u snimanje dokumentarca Prvih sto.

„On je imao neverovatno pamćenje - izvučete iz gomile neku fotografiju, a on zna i godinu i mesto nastanka slike.

„Tada sam uvideo da je sve što su o njemu govorili bilo tačno - bio je neposredan, divan, šarmantan", opisuje ga Predić.

„Mešavina deteta i gospodina", tako ga je opisao Vladimir Skočajić Skoča, muzički novinar.

„Zvanično kompozitor i dirigent, a nezvanično čovek koji je doneo džez na ove prostore.

„Bubiša je uvek bio pričljiv, blag, mio, nasmejan i kreativan. On je za mene džez, Beograd i muzika kao takva", napisao je na društvenoj mreži Fejsbuk.

Predić je poslednji put razgovarao sa Simićem u martu.

Zvao ga je povodom 101. rođendana.

Simić je poslednji put bio na na sceni, u odelu i sa leptir mašnom, dirigujući sopstvenu kompoziciju „Pozdrav Kauntu Bejziju", godinu dana ranije, što je publika pozdravila gromoglasnim aplauzom.

Spletom okolnosti, dan pre nego što je Bubiša Simić preminuo, prikazan je film Prvih 100 u okviru festivala muzičko-dokumentarnog filma - Dok'N'Ritam.

U Kosovskoj ulici, u centru Beograda, na samo 50 metara od kuće gde je Simić rođen i odrastao.

„Biće upamćen kao velikan", zaključuje Predić.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

BBC News

Пратите нас на

Најновије

Најчитаније